Kliker.info

Dizajnericu i profesoricu na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Amru Zulfikarpašić rijetkost je sresti a da na njenom licu nema osmijeha i da ne kaže nešto što će sagovorniku odzvanjati danima u mislima. Voli da uvijek bude aktivna, jer samo tako proizvodi novu energiju. 

Dosta aktivna

– Kada se ulijenim i nemam aktivnosti, osjećam se loše. Ponekada precijenim svoje mogućnosti pa mi treba vremena da se rekuperam. Nekada sam noćima radila da zaradim i pomognem bližnjima. Danas je sve samo društveni rad, a para nema – kaže Zulfikarpašić.

U protekloj godini, Amra je u jednoj sarajevskoj galeriji imala izložbu “za raju”. Izloženi su crteži koji su nastali na sastancima. Amra je, naime, koristila vrijeme ozbiljnih razgovora da na svom pametnom telefonu crta.

– Tako bolje pratim izlaganja, zato sam dosta aktivna. Ništa mi ne promakne. Ne planiram veću izložbu, jer želim da do kraja uradim projekt “Bosančica”. Želja mi je da se to staro pismo, kojim su pisali svi ljudi sa ovih prostora, oživi, da u tome učestvuju i mladi ljudi – objašnjava Amra.

Dizajnerica smatra da je životna škola isto važna kao i obrazovanje. Sa studentima kojima predaje, dosta razgovara o svemu i svačemu te im prenosi svoja loša i dobra iskustva koja je doživjela u karijeri.

– Često sam učila na greškama, a bilo ih je mnogo. Nisam bila pripremljena ni na dobro ni na zlo, što me u poslovnom životu koštalo. Nedavno je u Galeriji “Figure” u Sarajevu promovirana knjiga marketinškog barda Ivana Stankovića “Kakodalogija”, predivna knjiga koju svako ko se bavi sličnim poslom, treba imati kraj uzglavlja – poručuje Zulfikarpašić.

Kaže da mnogi roditelji misle da ih potomci moraju voljeti i poštovati zato što su ih začeli, rodili, hranili i prali. No, dizajnerica smatra da nema zasluga po rođenju.

Urbani vrtovi

– Moji roditelji su zaslužili ljubav svoje djece. Moja majka je uložila veliku količinu rada, ljubavi i naročito raumijevanja. Za odgoj djece treba vještina. Mene su roditelji podržavali u svakoj situaciji. Nikada ništa nisam morala kriti od majke, ni dobro ni loše. Sve je znala što radim i sa mnom je pričala kao moja prijateljica. Zato nikada nije bila sama, uvijek smo se otimali ko će biti s njom i ko će joj više nagoditi. Uvijek će nam nedostajati – kaže Amra.

U dokmentarnom filmu “Amra” reditelja Nedžada Begovića dizajnerica u jednoj sceni pokazuje zemlju koju obrađuje. Ova savremena žena ne bježi od zemljoradnje.

– Zemljoradnja je “in”. Danas se u svijetu mnogo pametnih faca bavi zemljoradnjom. Urbani vrtovi omogućavaju svakome koristan rad vrtlarenjem i eko-proizvodnju povrća za vlastite potrebe, kao i druženje sa svojim komšijama. Sarajlije imaju u tome veliko ratno iskustvo. Tada sam i ja počela da vrtlarim u avliji. Proljeće dolazi, posadite sve, gdje god možete… Ja, srećom, imam malo zemlje na selu. Uživam u prirodi i mogućnostima koje ona daje – govori Zulfikarpašić.

O braku, Amra ima običaj reći: “Hvala svakome ko me nije oženio.”

– Znate da kraljevi i lordovi ne dijele ni sobu sa suprugama, a kamoli krevet. Što znači da se krevet dijeli samo zbog nedostatka prostora. Druga stvar je dijeliti ljubav, život, vrijeme… To se može i bez braka. U braku su upitni i ljubav i vrijeme, a život ode… – iskrena je Amra.

Kaže da bi sretna bila kada bi svi imali šansu da budu ekonomizirani, a ne politizirani.

– U ovoj zemlji najbolje je razvijena samoodrživost korupcijom nezasitih, prebogatih političara. U istoj zemlji, kao na posebnoj planeti, nasuprot njima žive siromašni, zaduženi, obespravljeni i diskriminirani ljudi, kojima su oduzeti dostojanstvo i socijalna sigurnost. Ni u pravdu se ne mogu pouzdati – kaže profesorica.

Svoju inspiraciju Amra pronalazi u dobrom društvu i u kafani.

– Kada odem u kafanu, izlazim zadnja ili predzadnja, a pjevam sve što je ponuđeno. Nisam zahtjevna kad odlučim da se opustim. Volim da idem u SOS, jer sam tamo kao kod kuće. U svakom žanru ima i dobre muzike i šunda. Kada ja biram muziku, onda biram stare hitove iz osamdesetih. Tada je i bila izvrsna muzička scena. Dinu Šarana i “Dubiozu”, Merlina, Halida, Amiru, Božu volim i kao ljude i kao muzičare – naglašava Amra.

Unuke najdraže saputnice

Amra ima sina, koji joj je podario dvije unuke i snahu. Unuke su Amrine najdraže saputnice u obilasku svijeta.

– Mogu samo reći da se trudim i da sam fleksibilnija od njihovih roditelja. Moje su unuke već djevojke koje se šminkaju, nose visoke potpetice, zabavljaju se i vole “sve što vole mladi”. Voljela bih da moje Ema i Laila budu sigurne u sebe, slobodoumne i svjetske žene. Zato ja volim da ih vodim na daleka mjesta u daleke zemlje da upoznaju ljude i druge kulture. Sgurno će se sjećati zgodnih konobara u Italiji, šopinga i koncerta “One Directiona” u Londonu, džezera iz kluba u Čikagu, tekile s nanom u Meksiko Sitiju, maškara u Moreliji… – kaže dizajnerica.

Misleća režija izumrla

Dizajnerica kaže da, kad god se upali televizor, na svakom kanalu vidi samo omaž primitivizmu.

– Nemate oružje da se borite s tom silom kada je misleća režija izumrla i za njima je sve spaljeno. Nema lijeka, niko ga i ne traži, kultura je u izumiranju, multinacionalna kultura je poderana na dijelove i zatvorena u nacionalne bunkere. Vješti, nenadareni uvlakogusci postaju kulturne perjanice, satanizirajući uz kafu u kabinetima neukih političara prave vrijednosti ove zemlje. Za njih su ovo najbolja vremena. Ali, vremena se mijenjaju, možda puhne neki drugi vjetar. Sa proljeća. Nadam se – iskrena je Amra.

(Avaz)