Kliker.info

Sa ambasadorom SAD-a u BiH Ericom Nelsonom razgovarali smo o trenutnoj situaciji u BiH, ali i o hroničnim problemima sa kojima se naša zemlja suočava, prije svega o političkoj korupciji, koja ne samo da nije prestala tokom pandemije, već se koristi kao prilika za sumnjive javne nabavke. Pandemija nije zaustavila ni uobičajena prepucavanja političara o stvarima koje najčešće nemaju direktan uticaj na život običnih ljudi.

  “Za mnoge ljude u BiH nacionalnost, etnička pripadnost i politički status quo nisu glavni prioriteti. Umjesto toga, ono što od njih čujem jeste priča o svakodnevnim problemima sa kojima se suočavaju svi u ovom društvu. To je želja za boljom budućnošću, za zemljom sa boljim sistemom obrazovanja, boljim zdravstvom i mogućnostima za generacije koje dolaze. Ono što još uvijek ne vidim jeste neka osoba ili stranka voljna da ove svakodnevne brige pretoči u političku poruku koja bi ih ujednila. I ovi građani zaslužuju da ih neko predstavlja”, kazao je ambasador Nelson u razgovoru za Buku.

Prvo da vas pitam kako ste, kako se osjećate u ove dane pandemije u Bosni i Hercegovini, da li ste zadovoljni mjerama koje poduzimaju naše vlasti u BiH, ali i u kantonu Sarajevo, gdje najviše i boravite ? 

Vlasti u BiH su dobro uradile svoj posao u svjetlu ove krize te su, generalno gledano, brzom reakcijom omogućile uvođenje mjera za zaštitu građanstva. Važno je da nam svima u fokusu bude solidarnost, kompromis, te jedinstvo na svim nivoima vlasti kako bi se odgovorilo potrebama građana. Izlišno je uopšte govoriti o tome, ali COVID-19 utiče na svakog pojedinca u BiH, on ne poznaje etničke ili teritorijalne podjele i zahtijeva odgovor koji pruža zaštitu svim građanima. U ovakvim vremenima, blokade i politizovanje ove krize, bez obzira sa koje strane dolazili, direktno se odražavaju na dobrobit i bezbjednost građana BiH, a pokušaji da se ova situacija iskoristi u svrhu bilo kojih političkih ciljeva su neodgovrni.

U vrijeme krize svaka demokratija treba funkcionisati u skladu sa najvišim standardima – uz veću koordinaciju, transparentnost i brzinu djelovanja. Više nego ikad, potrebno je uzajamno povjerenje, solidarnost i poštivanje zakona. Aktivnosti koje preduzima bilo koji nivo vlasti u BiH moraju na prvom mjestu imati za cilj zdravlje i dobrobit stanovništva. To znači dosljedno poštivanje zakona BiH i međunarodnih standarda u oblasti ljudskih prava. Ne bi trebalo biti mjesta za nepotrebno ograničavanje govora ili medija.

Sve više zemalja se odlučuje za popuštanje mjera, i vaša zemlja Amerika očekuje otvaranje zatvorenih pogona i firmi. Struka je mišljenja da ne smijemo da se opustimo, da je pandemija tek počela. Šta vi mislite o popuštanju mjera i u vašoj zemlji, ali i u BiH ? 

Smatram da je u ovakvim vremenima važno slušati mišljenje struke. Po izbijanju pandemije u zemlji, lideri u BiH su brzo reagovali uvođenjem mjera. Kako zemlje širom svijeta razmatraju ponovno otvaranje granica, vlasti trebaju biti oprezne u smislu održavanja ravnoteže između dalje zaštite grđanstva i kreiranja pozitivnih uslova za pokretanje privrednih aktivnosti. Svi moramo biti odgovorni u poštivanju mjera održavanja fizičke distance i nošenja zaštitnih maski kako bi poslovni subjekti mogli otpočeti s radom.

U BiH je primirje sa uobičajenim konfliktnim temama trajalo vrlo kratko, otvorili smo ih i prije popuštanja mjera. Kako vam se čini politička svakodnevnica u BiH i neprestane rasprave na nacionalnom i političkom nivou o stvarima koje najčešće nemaju direktan uticaj na život običnih ljudi ? 

Kao što znate, ja stalno razgovaram sa običnim građanima, liderima, predstavnicima civilnog društva – i znam da za mnoge ljude u BiH nacionalnost, etnička pripadnost i politički status quo nisu glavni prioriteti. Umjesto toga, ono što od njih čujem jeste priča o svakodnevnim problemima sa kojima se suočavaju svi u ovom društvu. To je želja za boljom budućnošću, za zemljom sa boljim sistemom obrazovanja, boljim zdravstvom i mogućnostima za generacije koje dolaze.

Ono što još uvijek ne vidim jeste neka osoba ili stranka voljna da ove svakodnevne brige pretoči u političku poruku koja bi ih ujednila. I ovi građani zaslužuju da ih neko predstavlja.

Jedino što raste u ovoj zemlji je standard političara, svake godine imovinski kartoni su im sve puniji, oni su sve bogatiji. Građani sve siromašniji. Kako se boriti protiv korupcije, svjedoci smo da su javne nabavke i u doba pandemije bile pune nepravilnosti, da nisu ni završene, a otvoreni su sudski procesi ? 

Kao što znate, ja ne mogu komentarisati istrage koje su u toku. Međutim, korupcija u ovo vrijeme pandemije predstavlja strahovito ozbiljan problem. Prije bi to značilo gubitke u javnim sredstvima – sada bi to moglo doslovno značiti gubitak ljudskih života. Nema mjesta korupciji u vrijeme krize sa kojom smo svi suočeni. Slučajevi koruptivnih radnji usred pandemije, o kojima je nedavno izvještavano, razlog su za našu veliku zabrinutost.

Pravosuđe u BiH se ne bavi korupcijom na visokom nivou iako znamo da korupcija prožima cijelu zemlju. Razlog tome nije nepostojanje dobrih tužilaca i sudija. Oni postoje i neka tužilaštva rade posao vrijedan divljenja. Ali, drugima upravljaju ljudi koji, čini se, odgovaraju političkim strankama, a ne javnosti. Izgleda da mnogi vodeći ljudi u pravosuđu misle da nezavisno pravosuđe znači ono bez odgovornosti, a istina je upravo suprotna. Kontrolni mehanizmi štite demokratiju i omogućavaju javnu odgovornost. Nadamo se da će Istražnoj komisiji Predstavničkog doma Parlamenta BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH biti omogućen rad kako bi dala svoj doprinos ovim naporima. Parlament igra ključnu ulogu u analizi i rješavanju problema u pravosuđu, naročito kroz izmjene Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH. Ova organizacija je već isuviše dugo neodgovorna.

Vaša zemlja jasno osuđuje korpuciju. Zbog umiješanosti u istu, Nikola Špirić visoki funkcioner SNSD i članovi njegove porodice nalaze se na Crnoj listi vaše administracije. Nešto ranije na toj listi je objavljeno i ime Milorada Dodika, zbog drugih razloga, doduše. Smatrate li da su te mjere doprinijele borbi protiv korupcije, jer ova partija i dalje osvaja sve više glasova? Kako postići da građani shvate svu štetnost korupcije? 

Svi imaju svoje mjesto u borbi protiv korupcije i nezakonitih radnji, ne samo Sjedinjene Američke Države. To uključuje medije, koji treba da istražuju ovakve pojave i podižu nivo svijesti o njima kod javnosti, pravosuđe koje treba na nedvosmislen i transparentan način da omogući javnu odgovornost i javnost koja ne smije i dalje pomirljivo prihvatati ono za šta zna da predstavlja korupciju.

Pomenute sankcije su pokazatelj koliko ozbiljno shvatamo svoju odgovornost prema BiH i koliko ozbiljno tretiramo pitanje javne korupcije. U svojoj ulozi garanta Dejtonskog mirovnog sporazuma, Sjedinjene Američke Države imaju odgovornost da reaguju na jasna kršenja ovog sporazuma, poput protivljenja nalozima Ustavnog suda BiH, kao što smo to činili i prije. Politika SAD u vezi sa radnjama podložnim sankcijama je jasna, dosljedna i sa njenom primjenom će se nastaviti kako situacija bude nalagala u slučajevima kada su bezbjednost i stabilnost BiH direktno ugrožene.

Borba za medijske slobode je veoma važna, u našoj zemli svjedoci smo da u borbi za najvažnije teme za ovo društvo prednjače mali mediji i novinari, da su javni mediji i regulatorna tijela gotovo pod potpunom kontrolom politike. Opstanak rijetkih slobodnih medija je ugrožen takvim odnosom snaga na terenu. Koliko ste vi upoznati sa radom ovdašnjih medija i imate li ideju kako da im se pomogne? 

Smatramo da je sloboda medija od vitalnog značaja za budućnost BiH, a javni emiteri koji su isključivo posvećeni i služe interesima građana ove zemlje ključ su za pristup vijestima i informacijama potrebnim jednom informisanom glasačkom tijelu u funkcionalnoj demokratiji.

Vlasti širom BiH imaju odgovornost da javnim emiterima omoguće, kako finansijsku stabilnost, tako i urednički integritet i stoga podržavamo inicijative za jačanje njihove održivosti i nezavisnosti.

Vaša zemlja jedan je od najvažnijih faktora u kreiranju mirovnog sporazuma u Dejtonu koji je danas i Ustav ove zemlje. Kad sam bio u Dejtonu gotovo niko od ljudi koje sam pitao nije znao ni za BiH, a kamo li da je ovaj američki gradić tako važana za našu zemlju. Koliki je danas interes Amerike za našu zemlju i šta vi mislite o dejtonskom sporazumu, s obzirom da ga domaći političari ne gledaju jedinstveno ?

Naša posvećenost miru i stabilnosti na Balkanu i u Bosni i Hercegovini je nepromijenjena i uživa dugotrajnu podršku obje stranke u vlasti – ova politika je ostala ista. Politika Vlade SAD ostaje posvećena pružanju podrške građanima BiH u poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje i promovisanju kontinuiranog procesa evropskih i NATO integracija.

Kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, Sjedinjene Američke Države snažno podržavaju suverenost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i suprotstaviće se svakom ko bude podrivao funkcionisanje dejtonskih institucija.

U BiH ste došli sa svojim partnerom. U našoj zemlji homofobija i svi oblici netolerancije su na jako visokom nivou. Da li ste lično osjetili neku neprijatnost i kako gledate na homofobiju. Iza nas je Ajdaho, dan koji se u Americi obilježava kao dan borbe za prava LGBT osoba. Zašto je ta borba važna i za vas lično i za vašu, ali i našu zemlju?

Ne samo povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOT), već svaki dan, važno je da smo uz zajednicu koja je suočena sa široko rasprostranjenim predrasudama, diskriminacijom i prijetnjama nasiljem, kako ovdje u BiH, tako i širom svijeta. Ja lično, kao i Ambasada SAD i Vlada u cjelini – posvećeni smo zaštiti i odbrani ljudskih prava, naročito kada su u pitanju marginalizovane zajednice i oni čiji se glas ne čuje. Pomaganjem da se prekine šutnja – da se omogući ozbiljan i otvoren dijalog o različitosti i diskriminaciji – svako od nas može potvrditi vlastitu posvećenost traganju za slobodom i jednakošću za sve ljude.

Iz BiH bježi sve veći broj mladih ljudi, kompletne porodice napuštaju ovaj prostor zbog ekonomske situacije, ali i zbog ovoliko otrova u javnom prostoru. Šta biste im poručili, zašto da ostanu i koji su to razlozi zbog kojih bi trebalo da se bore za svoju zemlju ? 

Smatram da se mnogo toga može učiniti kako bi se ovaj trend preokrenuo. Ja razgovaram sa mladim ljudima iz cijele BiH i jasno je da svi oni tragaju za naznakama nade – i ona je tu! Ako zagrebete površinu, pronaći ćete u lokalnim zajednicama mnoge priče o aktivistima, poslovnim ljudima, gradonačelnicima, studentima i drugima koji postižu uspjehe i donose promjenu. Pravi izazov pred svim građanima ove zemlje jeste njegovanje okruženja u zemlji u kakvom će mladi ljudi željeti da ostanu, otpočnu poslove i stvore radna mjesta ovdje, kod kuće. To zahtijeva ekonomske reforme koje će omogućiti razvoj i reforme u oblasti vladavine prava, koje će obezbijediti pravdu i politički sistem u korist svih građana.

Unapređenje obrazovnog sistema je najvažniji činilac u ovom nastojanju. Podržavamo kvalitetan obrazovni sistem, lišen segregacije ili prisilne asimilacije. Dvije škole pod jednim krovom, te nastavni programi i planovi koji učenicima onemogućavaju izučavanje njihovih maternjih jezika su protuusluga za njih. Ako učenici ne pohađaju nastavu zajedno ili se krše njihova prava, kako onda očekivati da oni jednog dana rade zajedno ili se upuštaju u zajedničke poslovne poduhvate. Od kompanija u BiH često čujem da im je iznalaženje kvalifikovane radne snage najveći problem i smetnja u poslovanju. Mnogi kao dio problema navode postojeći obrazovni sistem. Kako bi se odgovorilo na buduće potrebe za radnom snagom nemoguće je pobjeći od reforme, a saradnja sa privatnim sektorom je ključna. Pored toga, obrazovanje savremene radne snage zahtijeva kritičko razmišljanje, a ne učenje napamet. Kroz zajednički rad, nastavni kadar u ovoj zemlji može svim učenicima omogućiti bolje obrazovanje, bez obzira na njihovu sposobnost i/ili etničku pripadnost. Podržite roditelje i nastavnike u svojoj zajednici koji rade na unapređenju obrazovanja i učinite ga relevantnim za današnje tržište rada u BiH.

Isto tako je važno da radimo na stvaranju bolje poslovne klime: preteško je otpočeti i voditi legitiman posao u BiH. Samo uspješan privatni sektor može generisati nova radna mjesta koja će obezbijediti bolju budućnost i za mlade i za cijelu zemlju.

Jedna od ključnih stvari jeste podrška preduzetništvu. Zadovoljstvo mi je što, uprkos nepovoljnom poslovnom okruženju, vidim toliko ljudi koji otpočinju nove poslovne poduhvate, naročito u IT sektoru. Ohrabrujući je i broj novih radnih mjesta koja se u zemlji otvaraju zahvaljujući dijaspori. Ambasada SAD pruža podršku čitavom nizu preduzetničkih aktivnosti u BiH, a naročito smo posvećeni pružanju podrške investitorima koji dolaze iz dijaspore, ženama preduzetnicama i start-up preduzećima. Kad bi okruženje u BiH bilo pogodnije za preduzetnike, visoka stopa nezaposlenosti i odliv znanja bi predstavljali manji problem. Korupcija, labavo ili selektivno provođenje propisa i stalni politički hod po tankoj žici doprinose nesigurnom poslovnom okruženju.

Moj tim i ja smo pokrenuli jedan važan, novi program pod nazivom BOLD. Radi se o mreži za podršku mladima gdje oni mogu pronaći inspiraciju, saradnju i informacije. BOLD ima za cilj da omogući povezivanje i podršku za mlade koji doprinose BiH i žele ostvariti pozitivnu promjenu u svojoj zajednici. Mreža pruža mogućnosti za obuku u oblasti liderstva, učestvovanje u projektima u službi zajednice i niz programa koji će pomoći mladima da nađu razlog da ostanu u BiH. Više informacija o ovom programu možete pronaći na internet stranici www.BOLD.ba.

Aleksandar Trifunović (Buka)