Kliker.info

Naučna konferencija „Alija Isaković i bosanski jezik”, povodom 20 godina od smrti bh. istaknutog književnika i kulturnog radnika, a u sklopu obilježavanja 45 godina od rada Instituta za jezik manifestacijom Dani Instituta za jezik organizirana je danas u Bošnjačkom institutu.

Konferencija se u tri sesije bavi temama: “Alija Isaković i jezička politika”, “Alija Isaković i karakteristična bosanska leksika” i “O jeziku i stilu Alije Isakovića”.

Na početku rada konferencije prisutne su pozdravili: direktor Instituta za jezik Alen Kaladžija, rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj, predsjednik VKBI-a Sarajevo Nedžad Mulabegović i drugi.

Direktor Instituta za jezik Alen Kaladžija između ostalog naveo je da je posebnu pažnju Isaković u svom intelektualnom radu usmjerio na predstavljanje i afirmaciju bosanskog jezika, te da je prvi počeo govoriti o posebnosti bosanke varijante.

Na ovoj konferenciji, kako je rekao Kaladžija, govorit će se koliko je Alija Isaković  uticao na jezičku politiku, koliko se u svom radu zalagao za afirmaciju bosanskog  jezika a  s druge strane koliko je kao pisac, intelektualac doprinio samom razvoju bosanskog jezika kroz književno-umjetnički rad.

Književnik Hadžem Hajdarević  istakao je da  Isaković pripada značajnim  ljudima u bosanskoj povijesti, koji su vodili računa ne samo o svom književnom radu nego i o općim pitanjima koja se tiču vremena u kojima su se našli.

– Isaković je bio među onima koji su utirali puteve, otvarali oči, postavljali neke nove perspektive i moglo bi se pomisliti da je gotovo sagorio u tom svom poslu – rekao je Hajdarević.

Emina Kečo-Isaković, supruga Alije Isakovića i profesorica na Fakultetu  političkih nauka, sjećajući se Alije Isakovića rekla je da je imao dvije vrte sjećanja i dvije vrste tuge.

Jedna je privatna tuga  koja ne  prolazi, a druga je javna tuga zato što, kako je kazala, Alija Isaković nedostaje i u ovim vremenima  kao jedna smirena ravnoteža svim događanjima kojima smo izloženi.

– Mislim da njegov rad nije dovoljno nakon njegove smrti osvijetljen. Dijelom što su neki drugi ljudi preuzeli zasluge  za sam bosanski  jezik, za baštinu i što su sad postale neke silne perjanice toga što je bilo utemeljeno, jer je ipak Alija napisao prvi rječnik karakteristične bosanske leksike – istakla je Kečo-Isaković.

Također je podsjetila  da dvadeset godina nakon Isakovićeve smrti nikad nisu objavljena njegova sabrana djela, iako je Enes Duraković pripremio i završio kompletan materijal, a uvijek su objašnjenja da nema novca.

Književnik Mile Stojić  kazao je da je Alija Isaković bio jedna od najznačajnijih ličnosti u drugoj polovini XX stoljeća u BiH.

Jedna od poruka s konferencije jeste ta da je Alija Isaković univerzalan i da njegovo djelo prelazi granice i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Alija Isaković bio je (Bitunja kod Stoca, 15. januar 1932., – Sarajevo, 14. mart 1997.) bošnjački kulturni pregalac – romansijer, pripovjedač, radiodramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, leksikograf i historičar jezika i književnosti.

Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“, u Sarajevu. Bio geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj „Svjetlosti“.

Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972., prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“ 1973., zbornik radova „Hasanaginica, 1774-1974“, anegdote Nasrudina-hodže 1984., te s Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „Behar“ 1900.-1911. Nagrađivan je za prozno i dramsko stvaralaštvo.

Neka od objavljenih djela Alije Isakovića su i: Sunce o desno rame, roman, Matica srpska, Novi Sad, 1963., Semafor, pripovijetke, Veselin Masleša, Sarajevo, 1966.

(Kliker.info-Fena)