Kliker.info

Piše : Ahmed Burić (Oslobođenje)

Ima tome ko zna koliko, ali sigurno više od deset godina, kad se pojavila pjesma „Vidovdan“, koju je otpjevala Gordana Lazarević, pjevačica dotad poznata samo sladokuscima “ćirilice”. Pjesma je brzo postala hit, jer je refren „Kud god da krenem, tebi se vraćam ponovo/ko da mi uzme iz moje duše Kosovo“, gađao u centar srpskih problema. Naime, već tada je bilo jasno da će Kosovo negdje izmaći. Represija srbijanske policije je uveliko trajala, a Srbi su prodavali komad po komad zemlje, završavajući proces koji je krenuo sredinom 20. vijeka.Pjesma je imala nešto zarazno, poletno i prkosno, jer strukturom podsjeća na legendarni uradak Nazifa Gljive i Halida Bešlića “Poljem se širi miris ljiljana”. Srpske radio i televizijske stanice su vrtjele pjesmu do iznemoglosti, a Goca Lazarević je, eto, stigla u legendu. A u sadašnjost je ovih dana nahrupila kampanja “Solidarnost i odgovornost – Kosovo je Srbija”, u kojoj se pojavljuje 26 javnih ličnosti. Najavljeno je da će se spotovi “kao cunami” početi emitovati narednih dana širom Srbije, radi animiranja javnosti za očuvanje ove srpske svetinje – najavio je potpredsjednik udruženja “Aktivni centar”.Svi bosanski portali i agencije, glupavo i naivno, i bez distance, kako samo mi to znamo, prenijeli su vijest o ovoj akciji. Niko nije rekao koliko je stvar koštala, ali budući da duh sadržaja uvijek prodre u dizajn, na spotovima se i ne događa previše toga. Prvo u nekom mraku, kao u „Gospodaru prstenova“, tumaraju neki gnomovi (to su, valjda, sveštena lica koja u manastirima čuvaju snage KFOR-a), a onda se ukaže nekolicina poznatih lica – u rasponu od lažnog Valtera Bate Živojinovića, glavne urednice Politike Ljiljane Smajlović, preko “srpskog Coverdalea” Đorđa Davida, do neizbježnog Bore Čorbe i zaboravljene pop prikaze iz osamdesetih – Slađane Milošević.Svi oni govore: Ja ne okrećem glavu! I time ostale pozivaju na odgovornost.Stvar i nije pretjerano iritantna (koliko je ovdašnjih ljudi i prdimahovina prodefiliralo i još defilira u ništa pametnijim “kampanjama”), ako se zna cijela pozadina. Bata Živojinović i Bora Čorba više nikog ne mogu ubijediti ni u šta, spotove je režirao Emir Kusturica, za kojeg bi se valjalo opkladiti da u sto kilometara ne zna gdje je Preševo, a gdje Bujanovac, a Sergeju Trifunoviću, koji je zadnjih pet godina u Njujorku, do Kosova je kao sultanu Muratu do Johhnyja Štulića, inače omiljenog muzičara narečenog glumca.Iz organizacije koja je naručila posao još su saopštili da je “jedini način da zaustave otcjepljenje da se mobilišu” te  da će “na taj način sve međunarodne organizacije morati da prilagode odluku o statusu Kosova”.E, baš će biti tako! Ujedinjeni narodi i NATO će se uplašiti velikog Bate Životinje s mitraljezom i nešto manjeg Dragana Bjelogrlića (inače jednog od najdražih gostiju Sarajevo Film Festivala), jer će, ako se ne odluči prema njihovim željama, popaliti sela, baš kao u filmu Srđana Dragojevića. Ili će neodoljivi šarm Katarine Radivojević pomjeriti granicu razdvajanja Albanaca i Srba i učiniti da se oni trajno zavole?  Ili će svi odjednom postati omamljeni kao Slađana Milošević (koja se nakon života u prijestolnici raskalašenosti, Amsterdamu, odlučila da  u šestoj deceniji života posveti očuvanju Kosova, pa se možda i zamonaši), pa će u blagoj pospanosti smiriti sve tenzije na balkanskom buretu baruta.   Čini se da je to ona vrsta pameti koju okolo šalju manje Koštuničini, a više Tadićevi savjetnici, koji su revolucionarna uvjerenja iz rock and rolla krenuli naplatiti plaćenim oglasima. Sve to skupa izgleda nekako jeftino i lažno, kao i Sanaderovi plakati po Sarajevu.Živimo u vremenu u kojem je važnije “kako” nego “šta”. Ali, valja pripaziti da u tom „kako“ svi ne postanemo naricatelji nad sudbinama vlastitih naroda. Da svi mi, kao ekipa iz kampanje o Kosovu, ne postanemo Goca Lazarević