Kliker.info

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Ne sjećam se kada su predsjednički izbori u nekoj zemlji imali tako vatrene navijače izvan njenih granica kao ovi koji će se u nedjelju održati u Srbiji. Prema pisanju britanskog Gardijana, Brisel je u tom pogledu otišao tako daleko da to predstavlja direktno miješanje u balkansku politiku. Za Briselom ne zaostaje ni Moskva. Srbija je pred odlukom. Hoće li krenuti za Borisom Tadićem ili za ultranacionalistom Tomislavom Nikolićem koji joj je, tu skoro, obećavao ruske vojne baze i status ruske gubernije. Valjda kao bolji život. Ipak, izbori su isključivo stvar tamošnjih šest miliona Srba s pravom glasa. Na njima je da odluče šta će i kako će Srbija dalje. Ali kad se već toliko navija, kako ko i kako iz kojih razloga, eto i mene. Mislim da bi i za Srbiju i za zemlje bivše Jugoslavije, na kraju i za EU, bilo bolje da pobijedi Nikolić. Ako ništa drugo, tada bi svi znali na čemu su. Srbi pogotovo. Uostalom, svaki čir u poodmakloj fazi pukne, pa to važi i za politički čir Srbije. Umjesto da ga liječi, Tadić ga je skrivao. Prvi krug predsjedničkih izbora pokazao je da su frustracije među Srbima dostigle vrhunac i da oni traže novog vođu. Ako pobijedi Tadić, ona ga neće dobiti, naprosto zato što on nije u stanju da vodi politiku koja bi bila bitno drugačija od dosadašnje. Tadić djeluje kao prozapadno orijentirani demokrata, ali nije ništa uradio da Srbiju usmjeri u tom pravcu. Cijeli prethodni mandat je potrošio na “pričam ti priču“. Prije dvije godine je izjavio kako je izdao nalog obavještajnim službama da hitno uhapse ratnog zločinca Ratka Mladića. Nalog je završio obješen o rep nekog mačka lutalice. A kakva je to država koja ne može da uhapsi jednog čovjeka? I kakav je to čovjek koji uživa da bude predsjednik takve države? Sasvim je, naravno, druga stvar što Vojislav Koštunica, stvarni vladar Srbije, neće imati boljeg predsjednika od Tadića, jer će ovaj pristati da radi sve što Voja zahtijeva, samo da ostane predsjednik. “A zašto bismo mi podržali Borisa Tadića ako taj čovjek nije rekao koju politiku vodi? Da li mi imamo dvojicu Koštunica protiv Tomislava Nikolića?”, pita Čedomir Jovanović, lider Liberalne demokratske stranke, jedine istinske antinacionalističke i proevropske partije u Srbiji. Dok Nikolić zna šta hoće, Tadić nema pravog odgovora na najvažnije pitanje: zašto želi da ponovo bude predsjednik? Njegova “odbrana“ Kosova ne razlikuje se od Nikolićeve. U oba slučaja riječ je o čistoj fikciji. A nezavisnost Kosova i bolji život koji u zamjenu za to EU nudi Srbiji – jedno drugo isključuje. Takvo je stanje duha u Srbiji. Sve u svemu, poraz Borisa Tadića ne bi predstavljao nikakav gubitak za susjednu državu. Srbija je sebe mentalno opteretila Kosovom kao hamletovskom dilemom. Biti ili ne biti? Treba razumjeti njene emocije, ali racionalna politika je nešto drugo. Nakon što Priština objavi da je na Balkanu stvorena nova država, osam ili ne znam koliko miliona Srba neće valjda reći: Život je završen, sutra možemo da umremo! Srbi će nastaviti da žive i bez Kosova. Hoće li živjeti bolje ili lošije, njihova je stvar. Ako su pametni, živjeće bolje. A ako uz to sadašnja elita, čija je personifikacija Vojislav Koštunica, ode s vlasti, možda će se ispostaviti kako Srbija u tom istorijskom raspletu i nije loše prošla.Brisel strahuje da bi Nikolić mogao da vrati Srbiju u nacionalizam i izolaciju, a Beograd pretvori u satelit Rusije. Pa šta? Svaka zemlja ima pravo da bira ono što smatra da je za nju najbolje. Ako Srbija u nedjelju izabere ono od čega Brisel zazire, Zapad će konačno shvatiti s kim ima posla, a Srbi će morati kušati kašu koju su sami izabrali. Uzgred budi rečeno, možda je dobro da Srbija dotakne dno na kome će njena nacionalistička energija, prije ili kasnije, početi da sagorijeva. Vlada Srbije je usvojila plan mjera koje će poduzeti u slučaju da Kosovo proglasi nezavisnost. Plan je proglašen za državnu tajnu. Bilo bi pametnije da je građanima rečeno kakav ih scenarij čeka. Hoće li biti pozvani da izađu na ulice s portretima Vladimira Putina i demoliraju američku i ambasade zapadnoevropskih zemalja? Hoće li zapaliti slovenački “Merkator“ i druge radnje u kojima se prodaje roba iz EU? Hoće li Srbija ostaviti Bosnu i Hercegovinu na miru ili će nastaviti da je, posredstvom Milorada Dodika, podriva političkim i ekonomskim diverzijama? “Ako vam neko nanese štetu, vi njemu treba da uzvratite štetom“, geslo je kojim se rukovodi premijer Srbije. Nije poznato šta je sve Koštunica smislio kao odmazdu prema “neprijateljima“ Srbije, ali šta god upakovao u svoj osvetnički paket – neće ostvariti osnovni cilj. Kosovo je izgubljeno. Osim toga, Srbija mora računati da će se u slučaju njenog “uzvraćanja štetom“ suočiti sa odgovorom cijelog Zapada. Evropa je prije nepune dvije decenije poražena na Balkanu. Teško da će pristati da bude poražena i po drugi put.Prastara izreka kaže da od dva zla treba birati ono koje je manje. Ovog puta stvari stoje nešto drugačije. I zato, neka od dvojice kandidata za predsjednika Srbije pobijedi onaj gori. Tomislav Nikolić. Pa neka se igra otvorenih karata.