Kliker.info

Visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Incko (Inzko) je u utorak (5. novembra) podnio redovni polugodišnji izvještaj  (april-oktobar 2019.) o provedbi mira u BiH, pred Vijećem sigurnosti UN-a.

Putem video linka iz Sarajeva se obratila i voditeljica ureda organizacije TRIAL International BiH, Selma Korjenić. Govorila je o izazovima izgradnje mira u postkonfliktnoj BiH, uključujući pristup pravdi.

Pored ostalog je poručila da međunarodna zajednica ne bi trebala odustati od BiH te pozvala da se snažnije insistira na zabrani negiranja genocida i ratnih zločina.

RSE: Možete li nam reći u čemu je značaj obraćanja nevladinog sektora, kroz Vaš istup, na tako značajnom skupu kao što je Vijeće sigurnosti UN-a? Kakav je osjećaj govoriti pred toliko uticajnih ljudi?

Korjenić: Prije svega želim da se zahvalim UN-u i članicama Vijeća sigurnosti, što su organizaciji civilnog društva dali priliku da govori o ovako važnoj temi. Iako Vijeće sigurnosti kroz izvještaje visokog predstavnika dobiva relevantne informacije o stanju u BiH, pozivom TRIAL Internationalu da se uključi, poslali su poruku kako žele i kako je važno da se čuje glas civilnog društva.

Nadam se da su mojim obraćanjem članovi Vijeća sigurnosti dobili jasniju sliku situacije na terenu, naročito kroz konkretne primjere koje sam tokom govora navodila.

Moj jedini cilj je bio da pred tako značajnim skupom što konkretnije govorim o problemima i adresiram temu suočavanja sa prošlošću, te naglasim koliko je značajna za napredak BiH na putu pomirenja. Kao što sam i navela u izlaganju, iza moga obraćanja stoji niz konsultacija sa ljudima koji također rade na ovoj tematici, samim tim je ovo jedna vrsta zajedničke poruke organizacija civilnog društva. Nisam imala osjećaj da predstavljam samo TRIAL International i sebe, već sve one vrijedne ljude koji svakodnevno rade u svojim zajednicama na poboljšanju odnosa među građanima BiH.

RSE: Možete li prenijeti neke od poruka iz Vašeg govora pred predstavnicima zemalja članica Vijeća sigurnosti?

Korjenić: Ja sam u svom govoru analizirala gdje se to nalazi danas Bosna i Hercegovina kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću. Naglasila sam da se mnoga komplicirana pitanja i dalje ne rješavaju na zadovoljavajući način, poput privođenja ratnih zločinaca pred lice pravde, ostvarivanja prava za žrtve i njihove porodice, pomirenja naroda i zajednica. Od izuzetne je važnosti nastaviti borbu protiv nekažnjivosti za počinjene ratne zločine, ali ipak, da bi društvo a prvenstveno žrtve, imale potpuniji osjećaj pravde, procesuiranje počinitelja samo po sebi nije dovoljno.

Kako bi se odnosi između pojedinaca, kao i između zajednica u društvu normalizirali, nužno je raditi na borbi protiv poricanja da su se takvi zločini desili, te da politike koje podržavaju poricanje, glorificiranje i minimiziranje genocida i drugih ratnih zločina, bez obzira prema kome su počinjeni, danas više nego ikada dominiraju javnim prostorom. Izgradnja mira i pomirenje blokirani su na svim političkim nivoima, te nisu glavna briga za većinu političara a, što je najgore, ni za mnoge politički obojene medije.

U nizu primjera negativnosti koje nas svakodnevno okružuju, navodim i činjenicu da postoji tračak nade, te da rezultati dolaze kroz rad, angažman i predanost aktivista i aktivistica za ljudska prava, lokalnih organizacija civilnog društva, ratnih žrtava, bivših pripadnika suprotstavljenih vojski, mladih iz različitih etničkih grupa, pojedinih vjerskih vođa koji šire poruke mira i tolerancije, koji se veoma trude svojim radom da normaliziraju odnose između građana.

RSE: Većina učesnika u raspravi je naglasila značaj Vašeg obraćanja. Šta su posebno izdvojili, šta ih se najviše dojmilo?

Korjenić: Kao što sam već naglasila, nakon mog izlaganja uslijedila je diskusija, tačnije govori članova Vijeća sigurnosti, te je većina predstavnika zemalja članica iskazala svoju zabrinutost, ali i zainteresovanost i podršku, za procese suočavanja sa prošlošću i izgradnju mira u BiH.

Izdvojila bih izlaganje predstavnika Njemačke koji je izrazio zabrinutost zbog onog što smo visoki predstavnik i ja naveli u svojim izlaganjima, a posebno vezano za negiranje zločina iz prošlog rata, veličanje ratnih zločinaca, nedostatak odgovornosti, i pomirenja.

Interesantno je da je predstavnik Njemačke dodatno pitao predstavnike Srbije i Hrvatske, kako susjedne zemlje mogu pomoći u nastojanju da se spriječi veličanje ratnih zločinaca, te se konkretno osvrnuo na primjer naziva studentskog doma po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.

Također, predstavnica Francuske se osvrnula na moju izjavu kao alarmantnu, istaknuvši da je poricanje i veličanje zločina koji su počinjeni tokom rata neprihvatljivo. Pitala je također kako se proces tranzicijske pravde i pomirenja može vratiti na pravi put.

Predsjednica Vijeća, tačnije predstavnica Ujedinjenog kraljevstva, koje ovaj mjesec predsjedava Vijećem sigurnosti UN-a, podržala je rad na pružanju pomoći preživjelima seksualnog nasilja. Podsjećajući na intenzivno angažiranje Vijeća tokom stravičnih događaja u ratnim godinama u BiH, naglasila je da se moraju poštovati presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Poduprijela je potrebu obnavljanja i rada na pomirenju i poštivanja vladavine zakona u BiH.

RSE: S obzirom na to da ste govorili u ime organizacije TRIAL International, očekujete li da će svjetski lideri u budućnosti, više pažnje obratiti žrtvama rata u BiH?

Korjenić: Moje obraćanje ne može promijeniti situaciju, ali se nadam da je donekle utjecalo. Prema reakcijama i diskusiji koja je uslijedila nakon obraćanja visokog predstavnika i mene, moglo se vidjeti da većina članova Vijeća smatra temu pomirenja, što uključuje i prava žrtava rata u BiH jako važnom, te se nadam da će interes i uključenost mnogih zemalja članica biti intenzivni i konkretniji.

To što sam govorila je na neki način kulminacija dugogodišnjeg rada TRIAL Internationala u borbi protiv nekažnjivosti međunarodnih zločina i podrške žrtvama u njihovoj potrazi za pravdom, kako na domaćem tako i na međunarodnom nivou, te dodatni poticaj i dokaz da samo upornim i dosljednim radom možemo postići određene rezultate, te ćemo u tom smjeru nastaviti raditi u budućnosti.

RSE: Koliko je važno da se na značajnim skupovima čuje riječ tzv. običnih ljudi iz BiH, umjesto stalnih političkih stavova?

Korjenić: Ogromnu važnost sa sobom nosi činjenica da sam ja kao predstavnica civilnog društva dobila mogućnost da se obratim pred UN-ovim Vijećem sigurnosti, i time budem glas običnih ljudi iz BiH, uključujući, žrtve rata, ostale NVO-e, aktiviste i aktivistice za ljudska prava, i mnoge građane/ke koji nemaju priliku, a nekada ni snage, jer su opterećeni svakodnevnim teškim životom u BiH, da izraze svoje stavove i nezadovoljstvo.

U prilog tome govori nešto što mi se desilo dan – dva nakon sjednice Vijeća sigurnosti – na ulici mi se obratila gospođa koja je izrazila svoje veliko zadovoljstvo i zahvalnost zbog poruka koje sam prenijela tako značajnom skupu. Rekla mi je da je to jako važno za nju kao građanku, te da je svima nama potrebno što više tako važnih i hrabrih istupa.

RSE: Da li je ovo prvi put da se u radu UN-ovog Vijeća sigurnosti uključi neko iz nevladinih organizacija?

Korjenić: Nisam sigurna da li je ovo prvi put kada je generalno u pitanju rad Vijeća sigurnosti UN, ali mislim da je ovo prvi put kada je u pitanju sjednica o situaciji u BiH. U svakom slučaju, jako značajna i afirmativna praksa.

Gordana Sandić-Hadihasanović (RSE)