Prof.dr Jasmin Mujanović: Zapadni Balkan u EU najranije 2030.
Neodobravanjem pristupnih pregovora Severnoj Makedoniji i Albaniji, jeste velika blamaža za Evropsku uniju (EU), kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Jasmin Mujanović, profesor američkog univerziteta Elon.
“Time se narušava njen kredibilitet i dovodi u pitanje budućnost evropskog projekta na Zapadnom Balkanu, otvara prostor za druge aktere, poput Rusije, Kine i Turske i neizvjesno je kakva će biti sudbina ovog regiona u narednim godinama”, smatra Mujanović.
To će se po njegovim rečima odraziti i na Srbiju i Crnu Goru, koje mogu da računaju na članstvo najranije 2030.
RSE: Kako komentarišete odluku Francuske da blokira odobravanje pristupnih pregovora o članstvu Severne Makedonije u EU. S obzirom da je Skoplje ispunilo ključni uslov, a to je dogovor sa Atinom o imenu države, da li je ono platilo cenu zbog drugih stvari ili je to nagoveštaj dugoročne strategije Pariza, jer je Makron još pre godinu dana najavio zaoštravanje kriterijuma za proširenje EU na Zapadni Balkan?
Mujanović: Na žalost, nije jedna stvar u pitanju. Činjenica je da se sada unutar same EU razvija veoma napeta politička situacija, koju ste pomenuli. Francuska želi da preuzme projekat proširenja evropskog bloka, te da u produženom periodu praktično zaustavi taj proces.
Iako EU već decenijama obećava ne samo Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, već čitavom regionu Zapadnog Balkana – da je njihova budućnost unutar evropskog bloka – ta priča se sada očito promijenila. Primarno zbog Francuske, ali ne samo zbog nje. Tu su i Nizozemska i Danska, čak i nekoliko ključnih političkih pokreta unutar ostalih članica EU, pogotovo ta antimigrantska, radikalna desnica.
To je strukturalna dinamika koja se razvija u ovom momentu. Međutim, kada je riječ o konkretnom odnosu Francuske prema Sjevernoj Makedoniji i Albaniji – ovo je katastrofalno. To je takva kriza i blamaža za EU, što su ljudi poput Johanesa Hana prepoznali, kao i Evropska komisija(EK) – i ogromni udarac na legitimitet evropskog bloka kao spoljnopolitičkog aktera.
Da ponovim, EU već decenijama, a sada mjesecima i sedmicama obećava Sjevernoj Makedoniji da je pitanje samo vremena kada će dobiti datum, jer je ispunila sve uvjete, da je uradila sve moguće da dođe do te tačke kako bi otpočela te pregovore. I u tom zadnjem momentu Francuska kaže – ne.
S tim se taj proces završava, jer ne mogu da zamislim da će se promijeniti politika u Parizu u narednom periodu – sigurno za vrijeme vladavine Emanuela Makrona, barem u ovom mandatu. Možda će biti evolucije u narednom mandatu, ali se postavlja pitanje šta je budućnost evropskog projekta na Zapadnom Balkanu, s obzirom da je Francuska zauzela snažnu poziciju protiv proširenja.
RSE: Stavljate naglasak na strukturalni aspekt. Makron pokušava da se nametne kao ključni igrač u Evropi u situaciji kada se nemačka kancelarka Angela Merkel uskoro povlači sa funkcije. Međutim, to mu očito ne uspeva i zbog unutrašnjopolitičkih problema sa kojima se suočava. Dakle, da li je na pomenutu odluku uticala i trenutna politička konjuktura u Evropi.
Mujanović: Sigurno, pogotovo imajući u vidu da je EU kao politički projekat uvijek postojala kao neki kompakt koji je stvoren između Francuske i Njemačke. One su istorijski bile ključne članice od kojih je mnogo što šta zavisilo, s tim što je Njemačka preuzimala primat s obzirom da je njena ekonomija najjača u Evropi. Sada se to malo mijenja kako Angela Merkel odlazi, tako da ste u pravu, ima tu lokalne politike koju Emanuel Makron hoće da vodi. Predstavlja Francusku kao novu budućnost, novog lidera i horizont EU.
Međutim, tu se javlja drugi problem. Naime, ma koliko se pokazalo da Njemačka nije uvijek imala kapacitet da vodi efikasnu vanjsku politiku, ipak se glasno i substantivno zalagala za proširenje EU, što Francuska nikada to nije radila i ova administracija pod Emanuelom Makronom sigurno to neće raditi. No, to je šok za čitav evropski sistem.
Sasvim je legitimno da se gospodin Makron zalaže za reforme u procesu proširenja EU. Mnogi stručnjaci i lideri bi se složili sa tom njegovom analizom. Međutim, nejasno je zašto bi jedna mala Sjeverna Makedonija ili Albanija morale da čekaju 10,15 ili čak 20 godina da dođe do strukturalnih promjena u samoj EU. Sasvim je nejasno zašto to ne mogu biti paralelni procesi, kao što su bili u prošlosti. Ako se sjetimo kako je tekao proces proširenja na zemlje Istočne Evrope, to su bile paralelne i unutrašnje i vanjske reforme, odnosno i same EU i novih članica.
To je moglo da se sada uradi i u slučaju Zapadnog Balkana, ali je očito u pitanju veća i šira dinamika i to predstavlja više cinični potez gospodina Makrona, a ne stvarnu želju za reformu EU, odnosno tog samog procesa proširenja.
RSE: Da li je to i neka vrsta Makronovie osvete, kako se takođe pominje, zbog odbijanja imenovanja njegove bliske saradnice za evropsku komesarku?
Mujanović: Pa, verovatno jeste. Međutim, to je samo jedan momenat. Mislim da i Francuska i Njemačka i druge članice EU – igraju dužu igru. Jeste, može se u ovom slučaju protumačiti da uzvraća udarac zašto što francuska kandidatkinja nije izabrana u EK. No, i on ima širu viziju koja, na žalost, nije pozitivna za Zapadni Balkan.
Kriza samog evropskog projekta
RSE: Koliko je na takav stav uticao i Bregzit, jer se u EU očito smatra da treba da konsoliduje svoje redove, pa da onda vidi kako da nastavi dalje?
Mujanović: Da, to je veoma složeno pitanje i odnosi između Brisela i Londona su veoma napeti. Kada su se Britanci na referendumu 2016. izjasnili za izlazak iz EU, tada je bila u opticaju floskula da će to dovesti i do raspada evropskog bloka. Naravno, ubrzo se pokazalo da je to apsurdno. Ako je Bregzit išta dokazao, to je da je i političko i ekonomski i društveno katastrofalan pokušaj izlaska iz EU, čak i za državu koja je politički i ekonomski toliko snažna, poput Velike Britanije.
Međutim, tu sada ima druga dimanika koja je važna za Zapadni Balkan. Naime, EU se u odnosima sa Velikom Britanijom, a naročito sa administracijom Donalda Trampa u SAD, predstavljala kao jedan od sve manjeg broja zastupnika bivšeg liberalno-demokratskog međunarodnog poretka, odnosno kao odgovorni akter.
No, sada dolazi taj momenat gdje Emanuel Makron kaže Sjevernoj Makedoniji i Albaniji – i faktički cijelom regionu – nema više proširenja, to je gotova priča i projekat.
To je za mene apsolutno isti potez kao neke populističke, reakcionarne, antiliberalne aktivnosti i politika koja se kroji i vodi u SAD i Velikoj Britaniji u ovom momentu. Ovo je za mene kriza ne samo kriza na Zapadnom Balkanu, već i samog evropskog projekta, jer ne vidim kako EU kao politička zajednica i projekat može okrenuti leđa ovoj regiji.
Naravno, postoji duga istorija tenzija između EU i Turske. Međutim, Zapadni Balkan je ipak sasvim nešto drugo, pogotovo što evropski blok već više od 20 godina non stop obećava zemaljama regije: “Ovo je vaša budućnost, ovo je vaša budućnost”, a u međuvremenu sprovodite reforme.
RSE: Čuvena maksima: “Lopta je u vašem dvorištu”!
Mujanović: Upravo to, ako se potrudite ponuda će biti tu i vrata otvorena. Sjeverna Makedonija se kao skoro niko drugi veoma založila, Vlada Zorana Zaeva ispunila uvjet i sada je doživjela šok, koji će osim Makedonaca osjetiti čitav region.
Rizik da VMRO poništi sporazum o imenu
RSE: Kako će se ovo odraziti na stanje u Severnoj Makedoniji imajući u vidu krhkost odnosa u njoj. Zaev je najavljivao da će podneti ostavku, ako EU ne odobri početak pregovora, sada je reagovao raspisivanjem vanrednih izbora?
Mujanović: Zaev nije imao alternativu. Ovo je sasvim legitiman i demokratski potez sa njegove strane. On je kao premijer dao obećanje makedonskim građanima da će ih dovesti do tačke kada će njihova zemlja biti zvanični kandidat i početi pregovore sa EU, te pridružiti NATO-u.
Izgleda i nadamo se da će Sjeverna Makedonija makar ući u Sjevernoatlantsku alijansu, iako postoji mogućnost da i tu Francuska blokira, ali ipak očekujemo da Skoplje postane dio ovog vojnog saveza. No, kada je riječ o evropskim integracijama, očigledno je da je to, makar za sada, propalo. Stoga Zoran Zaev, kao demokratski lider čiji je čitav politički program bio baziran na toj relaciji sa EU, mora ići na izbore.
Mujanović: Da, mada se iskreno nadam da se VMRO ne bi povukao iz dogovora sa Grčkom jer bi to izazvalo politički haos i fijasko. Ali, nikada ne možemo reći nikad. Ima jedna varijanta u kojoj bi se to moglo dogoditi, pogotovo ako vanjski politički akteri poput Ruske Federacije počnu aktivno da nude toj, pretpostavimo, novoj VMRO-DPMNE vladi u Skoplju političke i finansijske mamce. Ako bi se to stvarno dogodilo, izbila bi ogromna kriza, jer možemo zamisliti kakav bi bio odgovor iz Grčke, a onda bi eventualno slijedile i sankcije, možda iz EU, a čak i SAD.
Zaboraviti 2025. godinu kao obećanje EU
RSE: Ako je odluka Francuske produkt njenog strateškog stava, a ne trenutnog političkog hira, kako će se to onda odraziti na ostale zemlje Zapadnog Balkana, pre svega Crnu Goru i Srbiju, koje uveliko pregovaraju o članstvu? Da li je njihov prijem upitan?
Očito je da je 2025, koja je prošle godine pomenuta kao prekretnica i moguć datum za ulazak pojedinih zemalja Zapadnog Balkana, sada više nije u igri.
Mujanović: Apsolutno, iskreno da vam kažem nikada nisam ni mislio da će te, 2025. godine Crna Gora i Srbija ući u EU. Mislim da bi to bilo loše i za samu Crnu Goru i Srbiju. Crna Gora je, evenutalno, nešto malo više spremna nego Srbija. Međutim, nijedna od njih još uvijek nemaju dovoljno razvijen demokratski kapacitet da postanu članice koje bi više ličile na Nizozemsku ili Njemačku, nego na Mađarsku i Poljsku.
Međutim, tu ima druga dinamika, a to je da Emanuel Makron zbog nekih svojih vanjskopolitičkih ciljeva očigledno ima mnogo bolje odnose sa zvaničnim Beogradom, nego sa Skopljem, Tiranom i ostalim prijestolnicama u regiji. On očito doživljava Srbiju kao neku vrstu političkog mosta između EU i Ruske Federacije, pa se zbog toga zalaže za specifičnu politiku prema vlasti Aleksandra Vučića.
Mujanović: To sigurno neće, verujem čak ni 202
Uspeh Aleksandra Vučića
RSE: Kada je reč o Srbiji, osim u vreme Vlade Zorana Đinđića kada je više od 70 odsto građana bilo za ulazak u EU, sada je taj procenat mnogo niži – do 50 pa čak i ispod. Evroskepticizam, pa i antievropejstvo, itekako postoji na Zapadnom Balkanu, pre svega u Srbiji. Ovakav stav Francuske će svakako ojačati to raspoloženje među biračima, kao i snage koje su protiv ulaska njihovih zemalja u EU. Dakle, to će pogoršati unutrašnju političku situaciju u svakoj zemlji aspiranti, a, s obzirom da još uvek ima spornih pitanja u njihovim međusobnim odnosima još iz 1990-ih. To bi onda moglo da bude tempirana bomba.
Mujanović: Ima tu dodatna ironija da zemlja u kojoj je najjači antievropski sentiment – to je Srbija – dobila najviše podrške od Brisela i pojedinih članica, uključujući Francusku, u odnosu na druge zemlje regije.
Sa druge strane, to je veliki politički uspjeh za Aleksandra Vučića, jer je uspio da pretvori čitavu priču o Srbiji u to da ona nije viša mala, siromašna zemlja, već da je postala ključni regionalni akter, čak i da je vojna sila – vidimo neke parade – zatim da ima posebne odnose sa Rusijom, Kinom pa i Turskom. To je veoma uspješan PR poduhvat i politički spin koji je upalio kod Evropljana, zbog čega se u EU na Srbiju gleda na poseban način.
Otvaraju se vrata Rusiji, Kini i Turskoj
RSE: Vučiću i zastoj u proširenju EU ide u prilog, iako stalno govori da je članstvo u ovom bloku prioritet za Srbiju. Međutim, da ponovim, zatvaranje evropskih vrata za Zapadni Balkan, moglo bi pogoršati stanje na njemu, jer su ostali mnogi sporovi među zemljama regije još iz 1990-ih i smatralo se da se mogu rešiti tek kada uđu u EU, konkretno Srbija i Kosovo.
Mujanović: Apsolutno. Kao što sam pomenuo, EU ovakvim potezom gubi kredibilitet i legitimitet što otvara vrata drugim akterima, poput Rusije, Kine i Turske. To što se EU mogla hvaliti prije 10-tak godina da je jedini igrač na terenu Zapadnog Balkana, jednostavno više nije istina. Itekako je otvoreno pitanje kako će izgledati budućnost ovog regiona ne samo za narednih 20, već i pet godina.
RSE: Očekujete li pojačano delovanje Rusije, Kine, Turske?
Mujanović: Apsolutno, mi to već vidimo ako uzmemo samo primjer Kine, koja ima razvijen političko-ekonomski program ne samo za Zapadni Balkan već i za čitavu Istočnu Evropu – takozvani “16+1” format. A to je samo jedna dimenzija njihovog angažmana na ovom području. Ako se podsjetimo autoputa koji gradi u Crnoj Gori, ili elektrana koja se planira u Tuzli, u BiH, te sličnih projekata širom Srbije i regiona. Naravno, to itekako ima političke implikacije, a čega su svjesni i Evropljani i Amerikanci.
RSE: Tu je i Rusija.
Mujanović: Da, ona sada ima neke malo više militantne političke stavove i ciljeve u regionu kada je riječ o entitetu Republika Srpska, Srbiji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.
Ugrožen dijalog Beograda i Prištine
RSE: Kako će se najnoviji razvoj događaja odraziti na dijalog Beograda i Prištine, s obzirom da je Srbija prinuđena da prihvati neke veoma bolne kompromise upravo zbog članstva u EU? Ako je ulazak u evropski blok daleka budućnost, onda nema ni tog podsticaja da pristane na kompromise u pregovorima sa Kosovom. S druge strane, i Kosovo ako uvidi da mu je blokiran put ka EU, onda ni ono neće pristati na ustupke u pregovorima sa Srbijom. Da li je ugrožen dijalog Beograda i Prištine
Mujanović: Pa, jeste. Kao što ste rekli, EU je bio kolektivni cilj za sve države regiona i poklon na kraju tog mukotrpnog puta njihove transformacije. Sada, ako taj cilj više ne postoji i taj rezultat se ne može dostići, onda se postavlja pitanje kakva je politička budućnost ovog regiona.
Sad je i Vašington poslao dva specijalna predstavnika za Zapadni Balkan, a naročito za pregovore Kosova i Srbije. Međutim, veoma je teško zamisli da SAD same, naročito pod ovom administracijom, mogu da u potpunosti zamijene evropsku ulogu u ovom regionu. Niti to žele, niti imaju kapacitet za to.
U tom kontekstu, uloga Rusije, Kine i Turske postaje krajnje problematična, jer su to akteri kojima je u interesu da dođe do različitih kriza, sukoba i napetih odnosa u regionu, iako među njima postoje izvjesne razlike, mislim prije svega na poziciju Pekinga. Međutim, za političke i demokratske uvjete samog regiona i njegove građane, to je veoma loše.
‘Privilegovano partnerstvo’ prevara
RSE: Da se vratimo na poziciju EU. Sada se pominju razne ideje, u tom kontekstu i da bi zamena za punopravno članstvo moglo da bude takozvano “privilegovano” ili “strateško partnerstvo”, što je Ukrajini ponuđeno. Zoran Zaev je to odbacio. Da li će zaista EU, u odsustvu konsenzusa, ponuditi Zapadnom Balkanu kao zamenu nekakvo “privilegovano partnerstvo”, šta god to značilo?
Mujanović: Upravo je to pitanje – šta bi to značilo. Za Zapadni Balkan koji ima veoma bliske i specifične odnose sa EU, pogotovo od 2003. godine, od samita u Tesalonikiju – sada da se kompletno promijeni priča i horizont tako što će se punopravno članstvo zamijeniti nekakvim “strateškim partnerstvom”, to bi za zemlje regije bio ogromni gubitak. Da budemo realni, Ukrajina je čak i u ovom trenutku u stanju rata.
Dakle, sugestija da bi se Sjeverna Makedonija, Albanija i sve ostale države aspiranti svele na nivo odnosa koje Ukrajina ima, ili bi mogla imati u narednih nekoliko godina, sa EU – mislim da je šokantna. Uopšte me ne iznenađuje reakcija gospodina Zaeva. Zašto bi on ili bilo koji drugi lider u regionu to prihvatio, jer je ovo istorijska prevara.
Drugo, pitanje je da li bi se i sve članice EU složile sa takvim pristupom, odnosno da se Zapadnom Balkanu ponudi neko “strateško partnerstvo” kao zamjena za punopravno članstvo. Za to se zalažu Francuska, Nizozemska i Danska, ali ne vjerujem da bi zemlje poput Njemačke, pa čak i Poljske, Mađarske i druge iz Centralne Evrope, koje su se glasno zalagale za proširenje EU na Zapadni Balkan, na to najednom pristale.
Raspad liberalnog međunarodnog konsenzusa
RSE: Šta se može očekivati? Da li je ipak moguće da ostale članice ubede Pariz, ili će to biti dugogodišnji trend, makar dok je Makron na čelu Francuske? Da li će Crna Gora i Srbija, koje su već započele pristupne pregovore, nastaviti makar na tehničkom nivou da otvaraju proglavlja, a ostale koje čekaju na zeleno svetlo da krenu istim putem, treba da u međuvremenu da rade “domaći zadatak”, kako kažu u Briselu?
Mujanović: Strukturalna je činjenica da se svi mi kolektivno – i Zapadni Balkan, i Evropa, i sama Amerika – nalazimo u haotičnom periodu tranzicije i transformacije i uopšte nije jasno šta dolazi poslije svega ovoga.
Taj bivši, poznati liberalni konsenzus koji je bio dominantan u maltene cijelom svijetu nakon 1989. godine – sada se raspao, doduše ne u potpunosti jer još postoji neka vrsta političkog dijaloga. Međutim, sve što se dešava u SAD, Britaniji, uključujući uspon radikalne desnice, sve su to dijelovi jedne te iste priče – a to je kraj liberalnog konsenzusa. Nije još jasno šta će to značiti za Zapadni Balkan.
RSE: On će platiti cenu.
Mujanović: Pa, hoće. Ima jedna varijanta. Mislim da je i Emanuel Makron doživio šok zbog negativnih reakcija ne samo na Zapadnom Balkanu, već i unutar same EU zbog svoje odluke da opstruiše odluku o davanju zelenog svjetla za otpočinjanje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Postoji mogućnost da Francuska promijeni stav o Sjevernoj Makedoniji, ali čisto sumnjam da će to učiniti u slučaju Albanije ili šireg regiona barem u narednih godinu, dvije. Možda će se dogoditi nešto u narednih pet godina u Parizu, što bi dovelo do značajne političke transformacije. Međutim, u ovoj zemlji postoji snažan skepticizam prema proširenju na Zapadni Balkan koji će se veoma teško prevazići.
Dug put za Srbiju i Crnu Goru
RSE: Kada je reč o Srbiji i Crnoj Gori da li će one nastaviti pregovore na tehničkom nivou, pa će doći možda u paradoksalnu situaciju da kada jednoga dana ispune uslove za članstvo – budu blokirane, kao sada Sjeverna Makedonija? Ili će u startu nastavak pomenutih pregovora biti obesmišljen?
Mujanović: Taj tehnički proces će se sigurno nastaviti, ali je veliko pitanje kojom brzinom. Naime, već sada se vidi da Srbija otvara poglavlja, ali ih mnogo sporije zatvara. Čisto sumnjam da i Srbija i Crna Gora mogu očekivati ikakvu realnu šansu za ulazak u EU prije 2030. godine.
RSE: A možda i kasnije.
Mujanović: Vjerovatno i kasnije.
Dragan Štavljanin (RSE)
Komentari