Kliker.info

Svijest bosanskohercegovačkog stanovništva o mentalnom zdravlju je nerazvijena. Najprodavaniji lijekovi u apotekama danas su tzv. lijekovi za smirenje. Depresija je vodeća bolest u bh. društvu, a političari su vrlo manipulativni i imaju poremećaj ličnosti, rekla je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Vahida Djedović, psihoterapeutkinja i magistrica književnosti iz Tuzle.

Ona kaže da je najveća nesreća ljudi u BiH što oni ne razmišljaju svojom glavom, nemaju empatije, te tako ljudi žive životom kakav im se nameće.

RSE: Apatija je prisutna među građanima Bosne i Hercegovine. Tome svjedočimo svakodnevno, jer je mnogo primjera nepravde, te narušenih prava građana, a oni se, osim pojedinačnih slučajeva, ne bore da mijenjaju stvari. Čuvena je rečenica u BiH: “Samo nek’ ne puca”. Šta to govori o mentalnom stanju bh. građana?

Djedović: Mislim da je najveća nesreća naših ljudi što oni ne razmišljaju svojom glavom. Ljudi, da su samosvjesni, oni bi gradili empatiju. Empatija je, dakle, suprotno od apatije. Empatija je jedan od stupnjeva moći. Ako mislimo svojom glavom, ako smo samosvjesni, onda smo empatični. Empatija je oblik emocionalne inteligencije. Nažalost, mi u školi ne učimo o emocionalnoj inteligenciji, a to je ono što je nama najvažnije za život. Zbog toga što nemamo empatiju, odnosno ne razmišljamo o svojim emocijama, ljudi žive životom kakav im se nameće.

A danas nam se nameću razni oblici ponašanja. Hajdemo živjeti ovako, živjeti onako, vi to možete itd. Onda ljudi, zapravo, žive tim nekakvim nametnutim životom. Ne žive životom kakvim žele i na osnovu toga ne žive u skladu sa svojim moralnim vrijednostima i sa svojim integritetom. Na taj način onda zatomljuju svoja osjećanja, svoje emocije, a kako zatomljuju svoja osjećanja onda zatomljuju emocije i drugih ljudi, dakle nisu empatični. Mi se rađamo sa empatijom, ali budući da je empatija emocija, mi možemo svoje emocije zatomiti, ne moramo ih pokazivati. Eh, upravo zbog toga ljudi postaju depresivni, na kraju krajeva.

BiH nije zemlja vladajuće elite

RSE: Koliko nestabilna politička situacija i ne baš dobre ekonomske prilike dovode ljude u takvo stanje, da su nezadovoljni, da su plašljivi, da se ne bore za svoja prava?

Djedović: Ljudi da su samosvjesni, odnosno da misle svojom glavom, ne bi birali konstantno takve ljude koji su na vlasti. Bosna i Hercegovina je zemlja svih građana, dakle BiH je zemlja Bosanaca i Hercegovaca, a nije zemlja političke vladajuće elite. I kada se čovjek osjeća nepoželjno u vlastitoj kući, odnosno u vlastitoj zemlji, sigurno se ne može dobro osjećati. Depresija nam je dakle vodeća bolest. Depresija i nastaje zbog tih egzistencijalnih problema. Znači, nastaje zbog nezadovoljstva, nemogućnosti da živimo svoj život onako kako želimo, nego živimo život onakav kakav nam se nameće.

RSE: Kako ocjenjujete bh. političare, ako je ovako konstantno nestabilna politička situacija u zemlji?

Djedović: Vrlo manipulativni, to je tako generalno, nije samo u Bosni i Hercegovini, nego takva je situacija u svijetu. Političari su nam, dakle, poremećaj ličnosti. A poremećaji ličnosti su veoma manipulativni, vrlo su prodorni, imaju taj neki površni šarm i na takav način zavode stanovništvo i upravo stanovništvo iz tog razloga ne razmišljajući svojom glavom bira isti politički vrh.

Lijekovi za smirenje najprodavanji

RSE: Kako većina bh. građana rješava svoje psihološke probleme? Da li koristeći neke lijekove, antidepresive ili nekim drugim načinom? Koliko se ljudi uopšte bave svojim mentalnim zdravljem?

Djedović: Svijest našeg stanovništva o svom mentalnom zdravlju je na jednom nezavidnom nivou, nerazvijena je. Danas su najprodavaniji lijekovi u apotekama tzv. lijekovi za smirenje. Ali uzimati lijekove na svoju ruku može biti opasno, jer neki lijekovi za smirenje mogu izazvati ovisnost. Osim toga, uzimanje lijekova sa popularnim nazivom lijekovi za smirenje su samo guranje stvari pod tepih. Na takav način ništa ne rješavamo. Problem se rješava u korijenu. Hajdemo vidjeti gdje je uzrok tog problema, hajdemo vidjeti šta je sa nama samima.

Nažalost, naši ljudi se malo bave sobom. Odnosno, bježe od sebe zato što ne žive u skladu sa svojim moralnim vrijednostima. Svako od nas zna šta je moralno ispravno, a šta nije, ali ljudi se prodaju za sitan novac i zato su takvi kakvi jesu. Možda je to i najbolji pokazatelj kad ljudi mogu da mirno spavaju u kontinuitetu. To čak i istraživanja pokazuju da su najsretniji ljudi oni koji mogu spavati u kontinuitetu od šest do osam sati. Dakle, kada legnu, onda odmah nakon dvadesetak minuta utonu u san. Čim ima previranja i čim ima nespavanja, ustajanja noću, buđenja, onda znači da nešto nije uredu sa našim životima.

RSE: Razgovor bismo mogle nastaviti o sistemu vrijednosti u bosanskohercegovačkom društvu. Činjenica je da sve one vrijednosti koje su se u našem društvu njegovale vijekovima, poput poštenja, vrijednog rada, čestitosti, nisu više na cijeni. Kako smo došli do tog stanja?

Djedović: Savremena etička znanost kaže da korijen moralnosti treba tražiti u empatiji. Vraćamo se sada na početak našeg razgovora. Ljudi su apatični, a postali su takvi prvenstveno zato što bježe od sebe. Ako bježimo od sebe i ako nismo u skladu sa sobom, onda nas nije briga kad neko pati, ne možemo da suosjećamo sa drugim ljudima.

RSE: Kako komentarišete činjenicu da su mladima, ali ni stariji ne zaostaju u tome, idoli oni koji propagiraju vrijednosti suprotne od onih koje su se ranije cijenile? Najgledaniji program je zapravo rijaliti šou?

Djedović: Da, zato što nam mediji nameću, prije svega, takav sadržaj. Negdje imam osjećaj da je današnji čovjek upregnut nevidljivim uzdama kojim upravlja medijski sadržaj. Nema potrebe da se razmišlja o tome, nego jednostavno da popijemo ono što nam se da. A znamo ko su nam zvijezde rijalitija. To su bivši zatvorenici i djevojke iz porno industrije. Skreće se ljudima pažnja na takav način. To je ispiranje mozga i to je u psihologiji objašnjeno. Neke vrijednosti, odnosno nevrijednosti, koje hoćemo da plasiramo društvu, onda se to radi malo po malo, dakle na kapljicu. Ljudi onda razmišljaju onako kako im se nameće, kako im se prostre.

RSE: Kako onda u takvom okruženju vaspitavati djecu? Kojim ih vrijednostima naučiti, jer su i roditelji na neki način zbunjeni svim ovim što se dešava. Istovremeno, ulaze u neke takmičarske odnose sa drugim roditeljima. Kako vaspitati dijete, da li ga treba vaspitavati prema nekadašnjim vrijednositma ili ga naučiti da se prilagodi novim vrijednostima?

Djedović: Roditelji bi prije svega trebali da rade na sebi. Prije nego što se odluče da dobiju djecu. Ni roditelji danas ne rade na sebi, pa prema tome ne rade na svojoj djeci. Jako nam je razvijena ta narcistička crta i danas, nažalost, odgajamo narcističku djecu. Jedino isključivo rješenje jeste rad na sebi, a prvenstveno bi emocionalno obrazovanje trebalo biti zastupljeno od vrtića pa do doktorskih studija.

Svako od nas u sebi ima dobro i zlo. Čovjek se tako rađa, to je polaritet, ali mi smo obavezni kroz razvoj da njegujemo ono dobro. Trebamo njegovati moralne vrijednosti i živjeti u skladu sa svojim integritetom. Ako su roditelji takvi, onda će biti takva i djeca. Danas smo često izloženi vršnjačkom nasilju. Imamo žrtve, imamo progonioce, skoro da i nemamo spasilaca i ove koji stoje i navijaju – navijačku skupinu. Ali postoji razlog zašto je neko zlostavljač, a zašto je neko žrtva. Ljudi koji žive sa svojim integritetom neće biti ni jedno ni drugo. Djeca najviše uče od roditelja, kroz njihovo ponašanje uče, gledanjem i slušanjem. Ako su roditelji u skladu sa sobom, onda će odgojiti tako i dijete, onda će nam biti takvo i društvo.

Aida Đugum (RSE)