Kliker.info

Izjavom da će Albanci napasti Srbe na Kosovu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić javnosti unaprijed pravda kompromis koji je spreman da napravi sa Prištinom, kaže u intervjuu za Glas Amerike profesor Univerziteta Johns Hopkins Edward Joseph . Smatra i da bi Priština ukinula carine na srpsku robu kada bi se SAD uključile u dijalog. Joseph zaključuje da Vučićeva vlast nije ugrožena čak i ako prizna nezavisnost Kosova.

“Mislim da je važno da ovaj incident stavimo u kontekst. Koliko znam, nisu uhapšeni samo Srbi, već i Albanci i Bošnjaci. I zato mislim da bi to zaista mogla da bude akcija protiv kriminala, a ne akcija protiv Srba. Reakcija predsjednika Vučića da će nekako da mobiliše vojsku je potpuno neproduktivna, to je pretjerivanje i može samo da podigne tenzije. Svi znamo da je KFOR zadužen za bezbjednost na Kosovu i mora se osigurati da vlasti u Prištini rade po zakonu i informišu javnost o ovom procesu”.

Glas Amerike: Predsjednik Srbije je u Skupštini rekao da Srbija želi kompromis, a Albanci ne, i upozorio da će Albanci napasti Srbe ako se održi zamrznuti konflikt. Kakvu poruku time šalje međunarodnoj zajednici i regionu?

“To je još jedan primjer koji pokazuje da predsjednik Vučić ne može da govori otvoreno o Kosovu srpskoj javnosti i međunarodnoj zajednici. Ja ovu poruku tumačim kao signal, koji Vućić iz slabosti šalje srpskoj javnosti – da opravda kompromis, koji zna da mora da napravi. Tvrdi da mora da pristane na kompromis, jer Albanci prijete Srbima. Paradoks je u tome što je ustvari njegov prijedlog o podjeli, o kojem je razgovarao sa Hašimom Tačijem, taj koji bi Srbe na jugu doveo u opasnost”.

“To je signal da je spreman da razgovara i to na način koji bi se stvarno došlo do nekog dogovora. Ali, vidite šta je kritično: obje strane, dakle obje strane, moraju da preduzmu odgovorne poteze da održe pogodnu klimu za produktivne razgovore. To znači da Kosovo mora da ukine tarife, a Srbija mora da promijeni retoriku, da ne naziva zvaničnike u Prištini kriminalcima. Ako postoji ozbiljna namera da se postigne dogovor – obje strane moraju da preuzmu odgovornost. Moram da primjetim da je Vučić mnogo vremena u svom govoru posvetio prošlosti, ratnim zločincima i prijetnjama. Vidimo isto i u Prištini – optužbe u parlamentu da je Srbija počinila genocid. To nam govori da dvije strane i dalje imaju neriješena pitanja iz prošlosti. Predlažem da i jedni i drugi uče iz primjera Grčke i Sjeverne Makedonije. Bilo bi važno da se u proces uključe i SANU i kolege iz Prištine, eksperti iz Grčke i Sjeverne Makedonije, istoričari – da na dostojanstven način svaka strana ispriča svoju stranu priče”.

Glas Amerike: Da li Vučić može da prizna Kosovo i ostane na vlasti?

“Apsolutno da. Ako neko želi dokaz za to, treba samo da pogleda u komšiluk, u Makedoniju. Premijer Zaev je imao mnogo manju podršku u parlamentu od Vučića, mnogo manje kontrole nad medijima, manju moć i ostao je na vlasti čak i poslije referenduma koji nije ispunio minimum kriterijuma… U Grčkoj bi mogli da kažu – pa evo, vidite šta se desilo sa Sirizom. Ali Siriza je imala tijesnu većinu u parlamentu, bilo je vjerovatno da će opozicija imati dobar rezultat na evropskim izborima. Ne znači da bi i Vučić morao da ode poput Ciprasa, koji je u potpuno drugačijoj situaciji”.

Glas Amerike: Predsjednik Srbije  je u Skupštini kazao i da će odluka Prištine o ukidanju taksi zavisiti od njenih “zapadnih mentora”. Amerika je već pozivala na ukidanje taksi. Može li Vašington da natjera Prištinu da nastavi dijalog?

“Kao što sam napisao u svom članku – kada bi se Amerika ozbiljnije uključlila u dijalog, a ne da se krije iza Evrope koje više i nema – Mogerini odlazi i neće joj postaviti zamjenu još neko vrijeme… Znači, Amerika bi mogla da popuni taj vakuum. I verujem da bi, kada bi se Vašington uključio, a na to su pozvali i Albanci i Srbi, čak je i ministar Dačić pomenuo važnost uloge SAD u pregovorima…

Glas Amerike: Ali onda bi neko mogao da pozove i Rusiju da se uključi?

“Da, neko bi mogao, ali nisam vidio da je do sada to neko i uradio. I mislim da, poslije Berlina, nijedna strana neće u pomoć zvati Rusiju. Rusko učešće ne bi pomoglo, ali američko bi, i mislim da bi rezultiralo ukidanjem tarifa i stvaranjem bolje klime u Srbiji”.

“Vjerujem da Beograd ima sve razloge da to prihvati, Vučić prije svih. Prvo, vidimo da se ideji o razmjeni teritorija, koja je opasna, protive ključni faktori u Srbiji, prije svih SPC. Moj prijedlog je da se zaštiti pravi interes Srbije, koji nije da se vlada na Kosovu, već da se zaštite srce i duša srpskog naroda. Iznad svega, imovina SPC. Predlažem da, uz puno međusobno priznanje nezavisnosti i prizavanje prava Srbije na veze sa Kosovom – SPC dobije suverenitet. Za sada, crkva samo ima obećanje vlade u Prištini da će štititi njenu imovinu. Mislim da je dosta bilo obećanja. SPC treba da dobije pravo na svoju imovinu, kompletnu kontrolu i suverenitet, da se na njenim objektima vijore zastave SPC i Srbije. To bi bila snažna poruka Srbima na jugu da ostanu tamo, pa čak i da se vrate. Zato mislim da predsjednik Vučić treba da razmotri moj plan, kojim se štite srpski interesi, a ne ugrožavaju – kao što je to slučaj u prijedlogu o podjeli Kosova”.

​Glas Amerike: Kada kažete da biste Vučiću  , ako odbije prijedlog Zapada, ponudili neprijatnu balternativu  – da li mislite da bi u tom slučaju mogao jednostavno da se okrene Rusiji?

“Ne vjerujem da bi to uradio, niti mu moj prijedlog daje razloga za to. Da je Vučić htio da se okrene Rusiji, već bi to uradio. Šta Rusija nudi Srbiji? Potpuno neuspješan ekonomski model, ekonomsku uniju koja je ništa u poređenju sa EU. Srpska vojska takođe zna da to ne može da se poredi sa snažnim vezama sa SAD i NATO, koje su u interesu Srbije i razvoja njene odbrambene industrije. Predlažem i da se redefinišu veze SAD i Srbije i da američka vojska radi sa srpskom na obnovi zgrada koje su uništene u NATO bombardovanju. To je budućnost Srbije koju Rusija ne nudi”

Glas Amerike: Predložili ste novi američki pristup problemu Kosova, ali mislite li da ova administracija, pa i predsjednik Tramp lično, žele time da se bave? Čak i u State departmentu nije postavljen niko na mjesto bivšeg pomoćnika državnog sekretara za Evropu Wess Mitchella.

“Nema garancija ni za šta u Vašingtonu za vrijeme Trumpove administracije, to smo do sada mogli da uvidimo. Trump je nepredvidiv. Ali, istovremeno, očigledno je da Trumpova administracija nije izgubila Balkan iz vida. Bijela kuća je bila veoma angažovana u pregovorima Sjeverne Makedonije i Grčke, koji su rezultrali dogovorom oko veoma emotivnih pitanja, pitanja koja su njima značila isto koliko Kosovo znači Srbima i Albancima. Što se tiče State  departmenta, nije važno što još nema formalne zamjene za Mitchella , ima veoma sposobnih ljudi koji mogu da rade na ostvarenju ovih ideja. SAD imaju interes da poboljšaju odnose u cijelom regionu”.

​Glas Amerike: Protesti u Srbiji protiv Vučićevog režima i dalje traju. Vjerujete li da opozicija može nešto da promijeni u situaciji kada se riješava pitanje Kosova?

“Verujem da može. Treba podržati i ohrabriti građane i političare u Srbiji koji traže demokratizaciju društva. Nema veze sa tim da li Vučić, koji je izabrani predsjednik, nastavlja da pregovara o ovom veoma važnom kompromisu sa Prištinom. On je izabrani lider i to je njegov posao. Ali, protesti su jednako važni i niko ne može da uputi snažniji zahtjev za demokratizacijom od građana”.

“Međunarodna zajednica treba više da uradi i da jače pritisne Vučića kada je reč o demokratizaciji. Ali, važno je istaći da je problem Kosova blokada na putu Srbije ka demokratizaciji. Neuspješno riješavanje pitanja Kosova drži kao taoca demokratiju u Srbiji na isti način kao što je spor Grčke i Makedonije štetio demokratskom putu Skoplja. Poslije riješavanja spora, Makedonija se vratila na demokratski put”.

(VoA)