Bilo jednom u Americi : Tumač Ćama izgubljen u prevodu
Samouvjeren, zgodan i u najboljim godinama, Ćama se nakon bračnog brodoloma, koji je nastupio tokom izbjegličkih dana u Crnoj Gori, nenadano obreo u Zrenjaninu, gdje je , kako danas kaže, duboko u neprijateljskoj pozadini, potkopavao vojnu i ekonomsku moć neprijatelja. To je radio, onako kako najbolje zna, zavodeći supruge oficira Novosaskog korpusa JNA, koji su se u to vrijeme nalazili na brojnim ratištima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
-Zbog tih svojih aktivnosti, nakon rata sam podnio zahtjev nadležnim službama u BiH kako bi mi se priznao, borački, odnosno beneficirani staž u pomenutom period,ali odgovora još nemam-, požalio bi se ponekad , evocirajući svoje boračke avanture Ćama, nastale u vrijeme dok je sa prijateljem iz rodnog Trebinja , u Zrenjaninu vodio kultni restoran Biftek.
Uvidjevši da njegova misija “ilegalca” postaje sve opasnija, odlučuje se na put u obećanu zemlju, a sidro je spustio , gdje drugo, nego u Kaliforniji, i to u neposrednoj blizini Hollyvooda, nadajući se usput da će neki znameniti režiser primjetiti da još jedan Hercegovac, pored Bilećanina Karla Maldena, ima facu k,o stvorenu za filmska platna.Čekajući pomenuti poziv Ćama je nenadano pronašao bliskog rođaka koji je za život zarađivao skupljajući limenke bezalkoholnih pića po okolnim parkovima. To je već sutradan postao i Ćamin posao pošto se valjalo nekako odužiti rođaku za besplatan smještaj, u skromnom i neuslovnom apartmanu. Ubrzo je kaže, postao pravi ekspert, ne samo u otkrivanju najboljih nalazišta limenki , već i u njihovom presovanju , što je bio osnovni preduslov za otkup i ponovno vraćanje aluminijske mase u proizvodni proces. I taman kada je svoje svakodnevno nožno lupanje limenki doveo skoro do savršenstva, uslijedio je iznenadni poziv od Kalte, starog prijatelja iz djetinjstva, koji je svoj novi dom pronašao u Cincinnatiju.
-Slušaj majstore, ovdje kod mene ima jedna golema rijeka i na njoj plovi na stotine riječnih brodova , a oni , znaš i sam trebaju mornare. Pos,o dobar , a para laka, vjeruj mi, zato , ako si raspoložen, spremaj se dok još ima mjesta. Prije toga ti preporučujem da se dobro kondiciono pripremiš i što više istetoviraš da ostaviš solidan utisak kod posade koja respektuje i uvažava samo opasne momke-, prepričavao je kasnije svoj američki san Ćama .
Buđenje je, kako kaže, uslijedilo već na aerodromu, pošto mu je stari jaran saopštio da je bela lađa otplovila.Cijelu priču je izmislio kako bi ga kobajagi , natjerao na akciju i doveo ga u Ravnu Ameriku , koju je smatrao idealnim mjestom za život.
-Meni su nakon toga bukvalno sve lađe potonule. Nisam mogao od sramote nazad u Kaliforniju , a ovdje sam nakon pomenutog brodoloma mogao završiti samo u prvoj kafani. Svoje razočarenje i tugu sam po starom balkanskom običaju, te noći počeo liječiti američkom rakijom , pa sam uskoro počeo primjećivati i ljepše predjele novog zavičaja. Najprimamljivije sam uočio kod prsate konobarice Amy koja se od srca smijala mome jeziku. Bilo kako bilo, nakon fajrunta , ja sam završio u njenom stanu gdje smo te noći započeli izučavati tajne engleskog jezika-, prepričavao je po stoti put svoju dogodovštinu Ćama i nazdravio društvu koje ga je sa zanimanjem slušalo.
-I sve bi se završilo kao u najljepšoj bajci da u gluho doba Amy nije počela tražiti prevodioca. Nekako sam uspio naći Kaltin broj i zamolio ga da me vadi iz belaja.On je naravno kazao da nema problema , samo da mu dam adresu, i eto njega dolazi, kako reče k,o Brzi Gonzales. Prije toga me je onako usput upitao kako znam da Amerikanka traži prevodioca kada zna, da ja znam , na engleskom reći samo pivo i viski-, nastavi Ćama , a potom teatralno napravi pauzu kako bi pojačao dojam.
Dobivši podršku u formi frenetičnog aplauza koji je značio da je položio ispit iz pripovjedanja, Ćama duboko uzdahnu i privede kraju svoj telefonski razgovor sa starim prijateljem u gluho doba američke noći.
-Čuj kako znam da hoće prevodioca. Pa nisam gluh čovječe. Stalno me gura od sebe i ponavlja tumač, tumač, tumač (too much), a ti znaš mog tetka Sulju koga su svi u Trebinju zvali Tumač pošto je desetak godina radio kao gastajbajter u Njemačkoj i naučio je par riječi njemačkog . Kada se potom vratio kući godišnje su ga bar nekoliko puta zvali u opštinu, poštu ili bolnicu , da im nešto prevede sa njemačkog-, poentira na kraju Ćama, kome je ova zgoda sa lijepom Amerikankom bila poticaj da engleski nauči u rekorno kratkom vremenu. Dobio je naravno i nadimak Tumač kojeg sa ponosom nosi i sada.
Halil Šetka
Komentari