Kliker.info

Član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić u intervjuu za Oslobođenje kaže da će odluku o (ne)učešću u vlasti i SDP, kao i DF razmatrati u stranačkim organima.

– Tuzlanski SDP na stvari gleda znatno drugačije nego sarajevski, sa puno više osjećaja za državu, ali i sa puno više prava da se zalaže za ulazak u vlast jer ispada da je SDP u TK-u, koji ima 49.000 glasova, talac Sarajevskog kantona, koji ima 22.000 glasova. Oni bi morali u opoziciju, a u KS-u se eto mora u vlast, da ne govorim o tome kako pojedini kadrovi iz sarajevskog SDP-a žele držati lekcije kadrovima iz tuzlanskog. Ko zna, možda SDP pribjegne vanjskoj pomoći, budući im je Kojović galantno ponudio da će im dozvoliti koaliciju sa “antinacionalističkom” PDA u Tuzlanskom kantonu, kaže Komšić.

Gospodine Komšiću, možete li nam prokomentarisati iznesene stavove sa posljednjeg zasjedanja BH bloka?

– Svi stavovi koji su izrečeni prvo moraju biti verificirani na Predsjedništvu Demokratske fronte, i to će sigurno biti učinjeno, iz prostog razloga što BH blok kao takav nema preciziran model odlučivanja. Naprosto, BH blok nema svoje organe.

Narod nije blećak

To nije političko tijelo koje ima svoj statut ili tome slično, pa sve odluke, kao i u slučaju DF-a, moraju biti verificirane na stranačkim organima. Na pomenutom zasjedanju delegacija DF-a zauzela je principijelan stav. Dakle, sljedeći: ako BH blok ne ide u vlast, onda je vrlo jasno, mi smo za to da se ide u opoziciju i da se BH blok kroz opoziciono djelovanje na bazi principa gradi kao jedna jaka građanska alternativa, pri čemu bi u takvom procesu nužno moralo doći do političkog i ideološkog približavanja između tri stranke, i pri čemu bi se mogla odrediti jasna strategija u narednom periodu, kako bismo se što bolje pripremili za iduće izborne cikluse, znajući šta hoćemo i koliko možemo. Naravno, nužan preduslov toga, po mišljenju delegacije DF-a, jeste opoziciono djelovanje na svim nivoima vlasti, čime bismo bili čisti i pred građanima i pred sobom, ali i pred onima koji bi nam danas-sutra, ukoliko i u jednom kantonu budemo vlast, mogli maliciozno prebacivati da smo eto i mi vlast, jer smo zaboga vlast u jednom kantonu.

Sa druge strane, kao što je javnosti poznato, takav stav sa nama nije dijelio (izuzev tuzlanskog SDP-a, koji ujedno ima najbolji izborni rezultat) ostatak SDP-a, naročito sarajevski SDP (kantonizatori socijaldemokratije) i Naša stranka, koji tvrde da BH blok istovremeno treba biti i opozicija i vlast. Opozicija na federalnom i državnom nivou i vlast na nekim kantonalnim nivoima, a naročito sarajevskom, gdje smo već u vlasti.

Čim je pomenuta ideja o opozicionom djelovanju, najveći pobornici opozicionog djelovanja prometnuli su se u pozicioniste. Ja to mogu razumjeti, jer su neki godinama sanjali da uđu u vlast bilo gdje bilo, pa se sada teško zbog principa odreći vlasti tamo gdje se u vlast ušlo.

– Mislim da vašim čitateljima nije potrebno objašnjavati koliko je to principijelno, a koliko nije. Narod nije blećak. No, dobro. Delegacija DF-a ostala je pri svome stavu unatoč medijskim napadima nekih “opozicionara” kojima se kantonalna vlast već osladila. Kod njih uviđam jednu dozu nezrelosti.

Dakle, ja smatram da mi (DF) po svaku cijenu ne moramo biti u vlasti ili dio vlasti. U prošlosti smo pokazali da se vlast ne mora biti, stavljali smo principe ispred funkcija (preživjeli infrastrukturnu golgotu zbog toga) za razliku od nekih koji, evo čim su došli u priliku da zauzmu funkcije, pokušavaju javnost uvjeriti u to da je u parlamentarnoj demokratiji principijelno istovremeno biti i vlast i opozicija.

Ono što je sigurno jeste to da mi nećemo biti ni dio duboke izdajničke politike koja plete svoju mrežu već duže vrijeme, dio politike koja u otvorenim neprijateljima ove države ne vidi nikakav problem. Možda te politike za takve ljude nisu problem, ali za ovu državu, njene građane i nas itekako jesu problem, ali tim politikama i mi ćemo biti problem. I predizborna i postizborna atmosfera pokazuju da je to tako. I tačno je, mi smo udruženi patriotski poduhvat. Time se ponosimo.

Kako komentarišete reakcije u javnosti koje su uslijedile u ovim danima nakon pres-konferencije BH bloka?

– Rekao bih da su svi na svojim mjestima. SNSD i HDZ su se ponadali. Oni, naime, vjeruju da ovim slabi ideja građanske države Bosne i Hercegovine. Ja ne vjerujem da slabi i smatram da sve više i više jača otkako smo je konačno vratili na dnevni red. Čuo sam i neke poruke o kukavičluku. Sad ih ponavljaju ljudi koji su, kad je bilo stani-pani, bili daleko odavde, ali šta ćete, takvih ima i desno i lijevo. Čuli smo i primili k znanju i poruke zlatnih ljiljana, nama i Nikšiću.

Postoje i određene nesuglasice unutar stranaka BH bloka, ponajviše u redovima SDP-a. Kako gledate na to?

– Ispada da je Izetbegović bio u pravu kada je rekao da sarajevske općine vrijede nekoliko puta više od drugih, jer 10 poslanika u TK-u ne vrijedi ni blizu kao četiri u Sarajevskom kantonu. To što je Jasmin Imamović gradonačelnik u Tuzli, Nusret Helić načelnik u Gračanici, Edin Delić u Lukavcu, Edis Dervišagić u Gradačcu je apsolutno ništavno u odnosu na “fenomenalan” rezultat Igora Kamočajija, koji je bio čak treći u Centru.

Da li postoje okolnosti u kojima bi DF razgovarao o ulasku u vlast?

– Jedino ukoliko bi postojala jasna proNATO koalicija koja neće trošiti vrijeme na iznalaženje konsenzusa o tome da li treba poštivati zakone ove države i odluke njenih institucija, koje jasno reguliraju obaveze preuzete na putu integracije u NATO-savez. Naravno da bismo, ne samo razgovarali nego i poticali saradnju u tome pravcu. Mišljenja sam da samo članstvo Bosne i Hercegovinu u NATO-u može donijeti dugoročnu stabilnost, da može donijeti i političku stabilnost i otkloniti osjećaj egzistencijalne ugroženosti kod građana. Kada kažem egzistencijalna ugroženost, mislim i na onu materijalnu i onu koja doslovno znači goli život. Bez tog osjećaja sigurnosti, nikada nećemo krenuti naprijed i lišiti se grča.

Jedna od mogućih posljedica ostanka BH bloka izvan vlasti jeste mogući ulazak Milorada Dodika u vlast Federacije.

– Stvari treba posmatrati u širem kontekstu. Neće to biti posljedica neulaska BH bloka u vlast, nego posljedica dugogodišnje popustljivosti tzv. političkog Sarajeva. Dodik i Čović su jednom agresivnom politikom, koju je pratila eutanizacija otpora u Sarajevu, i u političkom i u psihološkom smislu, preuzeli gotovo sve državne institucije i agencije, u čemu im je pomagala ista ona izdajnička struktura koja je sad splela svoju mrežu.

Napad na jednakost

U predizbornoj kampanji sam govorio upravo o tome. Dobro se sjećam, u razgovoru sa Sanjinom Bećiragićem. Kada sam rekao da Dodik sa Čovićem može ući u federalnu vlast, bilo je onih falatara koji su govorili: Komšić plaši građane Čovićem i Dodikom. Ja se ipak nadam da do toga neće doći. SNSD bi uz jedno ministarstvo i potpredsjednika FBiH, zajedno sa HDZ-om u potpunosti ovladao Federacijom. To im mogu isporučiti oni koji doista tvrde da to nije njihov problem, ali i oni koji sa Čovićem i Dodikom imaju tijesne lične i poslovne veze. Oni nikada nisu prestali biti dio njihovog Plana B.

HDZBiH već duže vrijeme formiranje vlasti uslovljava izmjenama Izbornog zakona. Kakav ishod predviđate vezano za ovo pitanje?

– U ovom trenutku ne mogu ništa predvidjeti. Znam samo da smo u proteklih nekoliko godina teškom mukom uspjeli spriječiti HDZ-ov anticivilizacijski prijedlog, u koji su uloženi i ogroman novac i diplomatsko lobiranje. Da odmah budemo jasni, tome se na putu našla jedna mala grupa ljudi koja je vodila tešku bitku protiv uvođenja aparthejda. Znam ko je u Sarajevu to bio spreman isporučiti, znam i to ko se i kako držao na pregovorima, ko je držao stranu Draganu Čoviću kad je god mogao. Znam, jer sam to svojim očima gledao, ponekad zaista šokiran onim što vidim.

Nisam siguran da li će se taj napad na jednakost građana, napad na jednaku vrijednost glasa građana ponovo moći odbiti, u okolnostima koje nam slijede. Nije ohrabrujuće ni to što pojedini u BH bloku tome ne daju na važnosti, kao da im nije bitno hoće li glas svih građana imati jednaku vrijednost ili će glasovi koje HDZ ima biti vredniji četiri puta više nego glasovi, recimo, SDP-a. Po svemu sudeći, nova vlast, ma kakav njen sastav bio, imat će taj Čovićev zahtjev, standardno podržan od SNSD-a. Ja sam zbog prihvatanja nejednake vrijednosti glasa napustio SDP i, što se mene tiče, dok sam živ nikad na to neću pristati, a da će HDZ prestati da insistira na onome što nisu dobili ni uz pomoć Tuđmanovih tenkova, to sigurno neće i tu ne treba imati nikakvih iluzija.

Vildana Selimbegović (Oslobođenje)