Kliker.info

– Kakva su Vam očekivanja od novog saziva Predsjedništva BiH u kojem su Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić, imajući u vidu činjenicu da dolaze iz dijametralno suprotnih političkih opcija, ali i da imaju različito viđenje uređenja države?

RADIŠIĆ: To nije neko iznenađenje, jer su i dosadašnji sazivi Predsjedništva BiH imali značajnih političkih i drugih razlika. Istina je u tome da se Predsjedništvo ne bira po volji nijednog od novoizabranih članova, nego su svi izabrani po volji svako svog naroda. To je najveća garancija da će novi saziv Predsjedništva, kao što su trebala sva dosadašnja, pokazati određenu odgovornost ili mnogo više odgovornosti za poštivanje interesa svakog od konstitutivnih naroda i svih gađana, te da će učiniti što je moguće više u ispunjavanju obaveza koje su nudili tokom predizborne kampanje.

Jasno je da članovi Predsjedništva BiH dolaze iz različitih političkih opcija, ali nijedna od opcija nije i ne može biti protiv volje, sudbine i budućnosti ove države i ovih naroda. Iskreno me raduje spremnost koju je izrazio novi saziv Predsjedništva BiH prilikom inauguracije, kao i činjenica da su relativno brzo savladane mnoge organizacione, formalne i druge prepreke, te da je došlo do konstituisanja Predsjedništva BiH kao prvog koraka u formiranju cjelokupne ustavne vlasti u ovoj državi na svim nivoima.

– Nedavno ste upozorili da je ovo možda i posljednja prilika za kolektivnog šefa države da BiH učini stabilnom i homogenom zemljom. Pojasnite nam svoj stav.   

RADIŠIĆ: Predsjedništvo BiH nije matematički zbir dijelova, pa da svako unosi nešto svoje. Predsjedništvo BiH mora biti potpuno novi kvalitet, a taj kvalitet je upravo ono što je Ustav BiH regulisao kao budućnost specifične države BiH, koje nema i ne može biti bez pune ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, te bez pune ravnopravnosti i suverenosti oba entiteta i Distrikta Brčko.

Bilo je pokušaja da se nešto u tom pogledu radikalnije učini, ali uvijek su se ispriječili interesi, stranački ili pojedinačni, pa se često glorifikovalo i govorilo: “Moj narod, moj narod, moj narod”. Pa koji moj narod?! Nije nijedan narod za svađu i mržnju. Svi zajedno smo podnijeli strahovite golgote i stradanja, pretrpjeli smo ogromne gubitke, svima je rat nanio ogromne teškoće i patnje. Valjda je došlo vrijeme da živimo slobodno i mirno. Ne moramo se grliti i ljubiti, ali se možemo i moramo poštovati. Jedni bez drugih ne možemo, a slobode nema ako ona nije obezbjeđena jednako za sve.

– Mandatni period u kojem ste u Predsjedništvu BiH sjedili zajedno sa Berizom Belkićem i Jozom Križanovićem mnogi ocjenjuju kao svijetli primjer rada ovog tijela. Mediji pišu da će taj saziv ostati upamćen po tome što je odluke donosio konsenzusom, te da nije želio putovati u tri odvojena automobila, već jednim. Šta je recept za takav rad? Kako u Predsjedništvo BiH vratiti takve odnose?

RADIŠIĆ: Šta je bilo, vrijeme pokazuje. Ja se ne stidim tog perioda, toga što sam lično učinio i za šta sam se zalagao. To je bilo moje lično opredjeljenje. Sticajem okolnosti, odmah sam izabran za predsjedavajućeg Predsjedništva. Istina, to je bio saziv Alija Izetbegović, Ante Jelavić i ja, a poslije njihovog povlačenja, došla su druga dva člana ovog tijela.

Ukupnu klimu u Predsjedništvu BiH jednako stvaraju sva tri člana. U svemu tome najbitnije je međusobno povjerenje i uvažavanje. Mi smo znali da niko od nas nije izabran zato što smo se mi znali ranije, željeli i slično. Shvatili smo da obavljamo odgovorne dužnosti u interesu sva tri naroda, a one mogu biti od koristi samo ukoliko su zaista u interesu i drugih.

Prema tome, niko do nas tamo nije bio samozvan. Vladalo je izuzetno međusobno povjerenje sva tri člana. Svako je imao i teškoća u svemu tome. Imali smo određene zadatke. Neću reći da nije bilo pokušaja pritisaka međunarodnih faktora kako na mene, a vjerovatno i na njih, da nešto moramo, da smo tu da radimo, a da nam oni zapovijedaju. Bilo je i neprijatnih okolnosti, ali sve se to može ljudski prevladati bez mržnje, prijetnji i animoziteta, koje smo, nažalost, kasnije primijetili u ponašanjima određenih pojedinaca i političkih faktora. Takva ponašanju dovodila su do određenih krza na nivou BiH.

Sa žaljenjem mogu reći da nekoliko godina unazad ne funkcionišu određene državne institucije, nisu konstituisani svi legitimni i legalni organi, koji moraju funkcionisati u skladu sa Ustavom. No, ispriječe se pojedinačni interesi, unosi se strah i prijetnja, a onda se uvijek živi u sjeni međunarodne zajednice. Neće ona nama donijeti dobro, ako ga mi sami sebi ne donesemo. To mora biti osnovna vodilja. Dobro nam došao svako ko želi da nam pomogne, ali naše probleme moramo rješavati mi sami.

– No, ranije ste upozorili da prisustvo i djelovanje međunarodnih institucija ne smije biti izgovor za domaće vlasti za postizanje dogovora. Zašto domaći političari koriste upravo ovakve izgovore?  

RADIŠIĆ: To je pitanje za njih – čime se svako od njih rukovodi, šta poštuje, šta mora, a šta ne. Ja živim u uvjerenju da BiH zaista mora biti stvoren ambijent da ona sama odlučuje o svojoj sudbini. Nema BiH bez Evrope i bez svijeta, prema tome svi su nam dobrodošli, samo ako su dobronamjerni. Ako poštuju nas, naravno da ćemo poštovati i mi njih. No mi međusobno moramo pokazati više tolerancije i razumijevanja, a ne živjeti u sjeni. Niko nama neće donijeti sreću, ako je mi sami ne donesemo.

Mi bez svijeta ne možemo, ali ne možemo dozvoliti da svijet bude tutor nad nama, koji onda radi po nekim aršinima koji su nama  dobro poznati – nekoga favorizuju, a nekoga unaprijed osuđuju. Želim da ljudski govorim istine radi – nijedan narod nije zloban sam po sebi. To unesu vražji izvori kojima je stalo do svađe ovdje, te do toga da stvara kriza, jer u tome vide prostor da oni mogu više djelovati i da se tobože predstavljaju zaštitnicima i Bogom danim spasiteljima, nesvjesno radeći protiv svojih vlastitih interesa.

– Kako gledate na političku scenu u RS u postizbornom periodu? Svjedoci smo velikih turbulencija i podjela unutar opozicije, posebno u SDS-u. S druge strane, stranke okupljene oko SNSD-a, sve su prilike, imaće dvotrećinsku skupštinsku većinu.

RADIŠIĆ: Mislim da sve treba posmatrati u evolutivnom smislu. Ništa nije vječno. To što je bilo i za šta su se zalagali prije 15 ili 20 godina, mora imati svoju uzlaznu liniju, napredak i promjene, a one se moraju zasnivati na utemeljenom interesu naroda i svakog građanina, a prije svega na Ustavu i na zakonima.

Ništa ovdje nije slučajno. Znam da je ovdje bilo velikih opterećenja, kada je riječ pojedinačno o entitetima. Mnogo se manipuliše, unose se stranački i pojedinačni interesi, a nažalost bio je stvoren ambijent u kojem su mogli da caruju nepravda, nezakonitost, beznađe, kriminal i korupcija što narod ne može da shvati i podnese, pa traži izlaz u nečemu trećem, u totalnom migracionom procesu. Dolazi do masovnog napuštanja zemlje, a to sigurno nije ničiji interes.

RS nije imuna na sve to. Nažalost, prevladali su parcijalni interesi, koji se podvode pod stranku, te ovu ili onu ideologiju, a zapravo se radi protiv ogromne većine naroda. Ne možemo formirati svoju budućnost samo gledajući preko granice i kad ćemo otići. Imamo šansu da živimo lijepo ukoliko se budemo međusobno uvažavali i poštovali, a nesporazume i teškoće da ostavimo nekom drugom vremenu i nekim ljudima koji će doći, a koji će ih daleko bolje i drugačije rješavati. Predlažem da krenemo od onoga o čemu imamo saglasnost, a valjda se slažemo da živimo, budemo slobodni, da se ekonomski razvijamo, da poštujemo jedni druge, civilizacijske tokove i vrijednosti.

– Ove sedmice obilježena je godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nakon 23 godine od završetka rata, kako danas vidite stanje u BiH? Često se kaže da BiH mora iz dejtonske preći u briselsku fazu. Kakav je Vaš stav?

RADIŠIĆ: Dejton nije prepreka svemu tome, a najmanje je bio cilj da se BiH izoluje od Evrope i svijeta. Naprotiv, sve je to dio procesa. Mi bez Evrope ne možemo. Dio smo Evrope, iako nismo članica EU. Hoću da vjerujem u to, ali mi ćemo biti dio Evrope, onoliko koliko Evropa nas poštuje, nas kao individualni subjektivitet sa svim svojim istorijskim, nacionalnim, kulturnim, duhovnim, ljudskim i drugim vrijednostima. Sve što je univerzalno, svjetsko, civilizacijsko mora biti svojina naših naroda i ovih prostora, a ne da nas unaprijed osuđuju.

– Kako vidite odnose Srbije i Hrvatske prema BiH?

RADIŠIĆ: Sve što je bilo istorijski gledano, uključujući i zajedničku nam državu, nije bilo slučajno. To je bio rezultat određenog vremena i procesa. Ne možemo sada pljuvati po tome, ali je još opasnije ako bismo se okretali tome da vratimo nešto. Ne možemo ništa na silu vraćati. Sve ima svoj vijek trajanja, sve je moglo i tada biti bolje, kao što može biti bolje i danas. Mi jedni bez drugih ne možemo. Mnogo je ovdje kohezivnih veza, koje nas vežu istorijski, kulturno, duhovno, materijalno, ljudski. Tih kohezivnih faktora mnogo je više nego onih koji nas razdvajaju.

Jedni bez drugih ne možemo, posebno ne ekonomija. Suviše smo mali da bismo se borili ili zalagali za to da možemo sami. Imamo mnogo resursa i valja ih koristiti, a posebno ono šmo možemo u saradnji i sa Srbijom i sa Hrvatskom i drugim susjednim državama. Nažalost, u to su se umiješale politike, ako i određeni strani interesi. Uvijek nas zavađaju, prijete nam nekim procesima i unose strah. Mora biti onako kako narod hoće. Hoću da vjerujem u volju naroda i njegovu civilizacijsku odgovornost.

– Mnogi iz BiH zamjeraju susjednim državama da se paternalistički odnose prema ovoj državi, te da se miješaju u njene unutrašnje stvari.

RADIŠIĆ: Ne znam šta se pod tim podrazumijeva, ali ne možemo ostaviti veze, naročito nacionalne, istorijske i duhovne, koje su bile i koje su sada. Ne treba u svemu tražiti zlo i priželjkivati neko zlo. Mnogo je više poteza i onoga što se čini da svima bude bolje. Ne čine to Srbija i Hrvataka zbog BiH, nego i zbog sebe. Interesi i jednih i drugih i treći su da se međusobno poštujemo i uvažavamo, ne tražeći zlo u svemu tome, nego otvarajući mogućnost da svima bude bolje, makar pola koraka u odnosu na ono što danas imamo.

Nevena Ćosić (Vijesti)