Kliker.info

Tadić je istovremeno podgrijao znatiželju političke javnosti, najavljujući formiranje velike demokratske unije, što je nametnulo pitanje da li bi, zapravo, on mogao biti lider neke  buduće opozcije, ali ovaj put protiv vlasti Aleksandra Vučića, bivšeg Miloševićevog ministra. U intervju za Radiosarajevo.ba Tadić govori o Vučićevoj „lopovskoj i švercerskoj“ vlasti, politici u regionu, neiskrenom odnosu prema BiH…

 Kako vidite situaciju i odnose u regionu? Populizam, nacionalizam, oštra retorika, ljudi dijele zabrinutost da bi prilike na Zapadnom Balkanu stvari mogle krenuti u neželjenom pravcu…

„Jedan od najvećih problema Balkana se nalazi u polju političke kulture. Sklonost populizmu je, po mom mišljenju, nešto što nastaje iz jedne vrlo nepovoljne političke kulture na Zapadnom Balkanu. Zato i nacionalističke, šovinističke stranke imaju više šansi za uspjeh nego stranke koje su za racionalnu politku i stranke koje su za pomirenje. Građani, nažalost, vrlo često pokleklnu pod zapaljivim izjavama populistički orijentisanih političara ili nacionalističkih političara. Ja tome dajem znak jednakosti. Zbog toga se i dan danas, tamam kada izađemo, makar za trenutak, iz populističke faze, faze međusobnih mržnji i podmetanja, laži i prevara, opet pokleknemo i predamo se toj nekoj opštoj kulturnoj matrici“.

 Kakva je politika aktuelne srbijanske vlasti prema BiH, i smatrate li da ste na bolji način gradili odnose sa Sarajevom?

„Ja to ne bih poredio… U pogledu mojeg odnosa prema Bošnjacima, Hrvatima, prema mome razumijevanju srpskog nacionalnog pitanja… Boreći se za legitimne srpske interese, interese moje  zemlje, za koje sam se borio, ja nikada nisam zaboravio interese hrvatskog i bošnjačkog naroda. Nisam dovodio pitanje integritet tih zemalja, niti živote istih. Naprotiv, sve sam učinio da se štiti život svakog Bošnjaka i Hrvat, ne samo Srbina.

 Mislite li da aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, uprkos deklarativnim opredjeljenima, suštinski dovodi u pitanje opstotojnost BiH?

„On to sada formalno ne radi, kao što je u prošlosti radio. Jer je bio za veliku Srbiju po liniji Karlovac- Karlobag-Virotitica. Sad više nije, on to zaboravlja. Međutim, vi nikad ne znate sa takovom vrstom političara i ljudskih bića, da li će on okrenuti ćurak pa ponovo biti konvertit u svom političkom životu. To je najveći problem naših odnosa sa BiH. Kada biste političare u BiH pitali da li vjeruju Vučiću, vjerovatno će reći „DA“. Jer je to oprtuno, korisno. No, ako biste ih pitali usred noći, vjerovatno bi rekli: „Pa, ne!“. Nikada ne znate sa konvertitima na čemu ste. Prije izvjesnog vremena mi smo bili u krzi odnosa sa  BiH, poslije Hrvatskom.  To je taj model kruženja krize. U jednom trenutku to je bila Makedonija, pa Hrvatska, pa Bosna, pa će opet isto doći na dnevni red dok god je Vučić na vlasti. Moja politika je bila politika stalne izgradnje boljih odnosa, kontinuiteta boljih odnosa. Nikada politika ulaska u krizu. Ja sam tako situaciju koja je naslijeđena pokušavao da riješim na jedan kompromisan način, ali na racionalan način koji ne ruši budućnost naših odnosa“.

 Što Vučić želi od BiH? Kompezaciju za Kosovo? Uvijek to provejava u takvoj vrsti politike. Naravno, uvijek indirektno…

„Znate kako, vrlo je teškog govoriti o ljudima koji svako malo mijenjaju svoja strateška opredjeljenja. To je čovjek (Vučić, op.a.) koji nema uvjerenja. Ako pročitate njegove rečenice iz prošlosti vidite da tu nema nikakvog kontinuiteta sem da je sklon da ih preokrene za 180 stepeni. Šta on hoće od BiH to Bog dragi zna. Šta on iskreno misli, to znaju samo on i njegovih nekoliko saradnika. To je problem s kojim se svi zajedno suočavamo. Ponavlja rečenice koje sam ja izgovarao kao dio bazičnog političkog uvjerenja jednog ozbiljnog plana. On to ponavlja kao da ih je naučio na pamet. Integrisana BiH, cjelovita BiH koristi sivma, u krajenjem slučaju i srpskom narodu. Daj Bože da je shvatio da treba ponuditi rješenja za funkcionisanje BiH. Iako i političari u BiH, uključujući i kompleksnost BiH, sami doprinose tom lošem rezumjevanje tog problema“.

 U zadnje vrijeme je vrlo aktuelno pitanje Kosova. Razgovara se o novim modelima, prisutne su, također, tenzije. Kako Vi komentirate ono što Vučić radi u posljednje vrijeme u vezi s tim pitanjem? Vi ste kritizirali neke njegove poteze…

„Nemoguće je na bilo koji način porediti Vučićevu i moju politiku, odnosno Vučićevu politiku i nekih drugih prethodnika na mjestu predsjednika, odnosno premijera Srbije. Ljudi koji su vodili politiku na tom mjestu su uglavnom imali svoj identitet. Vučić je čovjek bez političkog identiteta i on se politički konvertira. On je bio u medijskom smislu nacionalista, konzervativac, populista, sad je Evropljanin, sad je kao građanin…

Vi nikada ne znate šta je suština ljudi koji su protagonisti jednog takvog političkog pravca. Vučić, kosovsko i svako drugo regionalno pitanje ustvari upotrebljava, on ga instrumentalizuje, radi opstanka na vlasti ili podizanja vlastite populanrosti. Njega suštinski ne zanimaju suštinski djela.

Njega djela zanimaju da bi eventualno on imao svoje zabilježeno mjesto u istoriji. On je opsjednut time da ima mjesto u istoriji. Zbog toga ima tih devet ekrana u svom kabinetu, grozničavo prati šta se dešava i pokušava da koriguje na dnevnom nivu, u nekoliko sati, tokove zbivanja u Srbiji i reigonu, i to intervencijama u medijima, lažima ili poluistinama. To je njegov način upravljanja. Zato on jako mnogo radi. Ko ne bi radio kad grozničavo gledate devet ekrana sve vrijeme!? Vjerovatno niko normalan ne bi opstao kad bi tako radio svaki dan“.

A Kosovo?

„Što se tiče Kosova. Veliko je pitanje šta je Vučićeva uopšte agenda na Kosovu. Briselski sporazum, to je jedan dokument koji je on prihvatio i koji je bio neka vrsta malog davanja u odnosu na početnu poziciju, koju su evropski pregovarači imali zajedno, uključujući i zemlje koji su uglavnom priznavatelji kosovske nezavisnosti. S druge strane ono što mu se nudilo u onim danima kada je prihvaćen Briselski sporazum, to je bilo uglavnom potpuno ništa. Vučić je zajedno sa Dačićem (Ivica, op.a., čelnik DPS-a) i Nikolićem (Tomislav, bivši predsjednik Srbije, op.a.) prihvatio pravni sistem nezavisnog Kosova i na sjeveru, što ja nisam htio da prihvatim.

Moja agenda je bila da ne izgubimo u miru ono što nije izgubljeno u ratu.  Izboriti se za minimum legitimnih nacionalnih interesa. Vučić je prihvatio Briselski sporazum, prihvatio je vladavinu pravnog sistema nezavisnog Kosova i sada se nalazi u situaciji da ispunjava ono što je prije izbora 2012. godine obećao, zajedno sa Nikolićem, a to je da će biti fleksibilniji na temi Kosova prema zapadnim državama.

S druge strane, mi moramo, što sam ja Vučiću, Dačiću i Nikoliću objašjavao kad su bili u nacionalisitčkoj opoziciji, da nađemo rješenje ukoliko dva miliona Albanaca ne žele da žive pod suverenim srpskim krovom.

Moramo da nađemo kompromisno rješenje. Vučićev manevarski prostor za kompromisno rješenje je sada manji nego je bio u vrijeme dok sam ja bio predsjendik Srbije. Prvo, oni su imali veoma veliku hipoteku nacionallzma, šovinizma i ratova devedesetih, posticanja na ubistva i na zvjerstva. Imali su hipoteku bliskih saradnika Miloševića. U krajnjem slučaju, oni su bili za nastavak rata protiv NATO-a za razliku od Miloševića koji je bio za Kumanovski sporazum, mislim na Srpsku radikalnu stranku (SRS).

On ima sužen manevarski prostor. Obećao je – ja to znam – dao je obećao prije 2012. godine da će biti fleksibilan na temu Kosova i Metohije i zato je dobio veliku podršku zapadnih zemalja. I sad je došlo vrijeme da se ispostavi ono što je obećao.

Ne znam da li je to što se dešava na Kosovu stalne tenzije ili Vučić tu nešto stimulira, ili on sam podmeće tenzije. On je sposoban da izazove tenzije, a onda se pojavljuje kao onaj koji smiruje tenzije. Proizvede tenzije i sa BiH, a poslije 15 dana on dolazi i smiruje tenzije. I onda naivnim političarima na Zapadu to jeste razlog da mu daju podšrku.

On izazove nekoliko tenzija sa Hrvatskom oko naoružavanja raketama dugog dometa, onda nahuška nekoliko svojih uvijek spremnih na huškanje ministara tipa Vulina i drugih koji šalju prema Hratskoj nekoiko otvornih poruka. Opet je nacionalistička hrvatska politika uvijek bremenita i sposobna da odgovori na isti takav nacionalizam i populizma, i Bog te veselio. A onda se Vučić pojavlje kao pomiritelji.

To sve nema stvarne veze sa stvarnom politikom pomirenja. To su ljudi koji nemaju ni politički niti bilo kakav drugi identitet. To su opasni ljudi za sve ljude, jer svako malo mogu da reguju na jedan sociopatski, opasan, način za opstanak jedne zajednice.

Tako da mi prepušteni ljudima koji imaju takve karakterne strukture i takve agende. Pa i na Kosovu, ko zna šta će nam se dešavati u narednom periodu. Vlast ima stalne manifestacije i scenske prikaze nevjerovatnog patriotizma, snage Sribije. Srbija, kako kažu, nije imala u posljednjih 20 godina jaču vojnu silu!? Samo što nije S-400 došao u Srbiju, svi misle da su bombarderi MIG-29 u našim oružanim snagama. A svi su zaboravili da su oni na klocnama, da nemaju ni motore, da je stigao kokpit aviona. Ali narod to ne zna…Vučić upotrebljava medije na brutalan način, ljude zavodi, pa malo igra tu igru prorusku, pa prozapadnu, pa i jedni i drugi im daju za pravo nadajući se da će moći da ućare nešto na Zapadu Balkana.

Imaju iste takve partnere u drugim zemljama Zapadnog Balkana.  Mi se nalazimo u jednoj vrlo teškoj situaciji.Ne postoji ni jedna realna inicijativa koja ide u pravcu rješavanja bilo kog problema. Da li će Vučić rješavati problem Kosova i na koji način? Mislim da će na kraju biti prinuđen, ali ne na način da brani minimum nacionalnih interesa, normalnih nacionalnih interesa. Već će, kao svaki politički jastreb i nacionalista, predati sve samo zbog toga da bi dobio podršku zarad opstanka na vlasti.

 Koliko je današnja Srbija jeste ona koju ste Vi nastojali graditi sa pokojnim Zoranom Đinđićem?

„Zoran Đinđić je imao svoju političku agendu. Ja sam u jednim novim okolnostima pokušavao da implementiram jednu drugačiju politiku. Uslovi u kojima je bio Đinđić nisu bili uslovi u kojima sam ja imao neku vlast u svojim rukama. To je vrijeme bilo vrlo različito. Prvi dio mandata ja sam bio u kohabitacionom  odnosu. Ja sam bio u stalnim tenzijama s vladom koju je držao Koštunica (Vojislav, bivši predsjednik SR Jugoslavije i premijer Srbije) i koja je bila vlada druge političke orijentacije.

Makar prvo vrijeme smo svi zajedno bili za Evropsku uniju, kasnije je Koštunica bio protiv EU, i to je meni predstavljalo veliki problem u implemetnaciji svih formih poltike. Što se tiče Đinđića, svi su u njegovo vrijeme bili za EU, uključujući i Koštunicu. DOS je imao jedinstvenu politiku za EU. Ali način dolaska do EU i pravljenje evropskih reformi različito je shvatano.

E, sada šta će Vučić uraditi u ovim okolnosti, ne bih diskutovao. To nije vrijedno pomena. Smatram sve najgore o njegovoj politici. To je jedna patološka, lažovska politika gdje nikada ne znate šta će biti konačan izbor, sem za njegove prijatelje koji će se dramatično obogatiti iako je napadao moju vlast kao lopovsku. Svaka vlast ima korupciju u sebi, bilo je i u mom vremenu, ali ovo je stvarnno lopovska vlast“.

 Kazali ste da je neophodno formiranje „velike demokratske unije“. Šta stoji iza navedene inicijative?

„Želimo da se suprostavimo takvoj švercerskoj, lopovskoj strukturi vlasti koja šefove narko-kartela od zatvora svake godine.

To se dešava u Srbiji iza ovih dimnih zavjesa koje kreiraju svkaog trenutka da se ne bi vidjeli stvarni problemi. Ja sam za formiranje demokratske unije, unije građanskih demokratskih sanaga. Jesam i za to da se sarađuje na temama izbornih uslova i elementarnih demokratskih prava i sa strankama koje nisu za člansto u EU, ali su opozicija Vučiću. Ali imate u ovoj građanskoj opoziciji i one koji smatraju, kao na primjer neki bivši članovi vlade koju sam ja formirao zajedno sa drugim članovima DS-a, koji smatraju da treba ići i sa Dverima, DPS-om… Mislim da je to opasna situaicija.

Mi se sada nalazimo u tom trenutuk diskusije kako formirati blok protiv Vučića. Ali, formirati koaliciju sa strankama koje su protiv EU, kao jednog strateškog opredjeljenja, to je vrlo komplicirano.

Faruk Vele (Radiosarajevo.ba)