Kliker.info

– Kako komentirate zaključke američkog kongresa gdje je rečeno da Milorad Dodik i Dragan Čović u ovom trenutku predstavljuju najveće končinare političkih i integrativnih procesa u Bosni i HercegovinI?

FILIPOVIĆ: Ja smatram da su to poruke kako Amerika počinje malo dublje i sa većim stupnjem razumijevanja i poznavanja situacije kod nas, odnositi se prema Bosni i Hercegovini. Američka politika je stvorila Dejtonski sporazum i praktično prisilila Izetbegovića da potpiše mirovni ugovor koji je išao na štetu Bosne i Hercegovine kao države. Napravljeni su veliki ustupci Srbiji i Hrvatskoj. Oni su vjerovatno smatrali, kao što je to i rekao Holbruk, da je to jedna nužnost da bi se zaustavio rat, ali da će nakon rata stvari moći da idu u obrnutom smjeru. To znači ne ka cijepanju i destrukciji Bosne i Hercegovine nego ka obnovi jedne normalne demokratske države na prostoru Balkana.

Prošlo je toliko godina da je postalo jasno da od jedne takve politike nema ništa, odnosno da ni Srbija ni Hrvatska nisu odustale od prvobitnog plana da se država Bosna i Hercegovina razori i da se veliki dijelovi bosanskohercegovačkog prostora pripoje Srbiji i Hrvatskoj. O tome jasno govore činjenice i međunarodne presude. Hrvatska je kroz tzv. Herceg Bosnu izvršila Udruženi zločinački poduhvat, dakle zločin iz oblasti međunarodnog krivičnog prava, a sa druge strane Srbi su izvršili genocid nad Bošnjacima.

Ako su te konstatacije tu, i ako su takve odluke suda tu, ako je tok političkog života okrenut ka konačnom razbijanju onog što su Amerikanci smatrali da je njihovo djelo i djelo njihove diplomatije, oni moraju da se vrate unazad i da se angažiraju u Bosni i Hercegovini mnogo snažnije nego što to rade evropske zemlje. Zašto? Zato što Amerikanci nemaju ona opterećenja i hipoteke koje su imali Britanija, Francuska,  i Njemačka prema Srbima u prvom redu, posebno Njemačka zbog Drugog svjetskog rata, Francuska i Britanija zbog tradicionalnih prijateljskih veza koje postoje još iz Prvog svjetskog rata. Dakle, Amerika nema tih opterećenja i ona može mnogo slobodnije da se odnosi prema stvarnim intencijama srpske politike, a one su vrlo jasne, odnosno da ne odustaju od ratnih programa koje je formulisao Milošević, a sa druge strane Tuđman.

– Kada je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a, bilo je dosta govora o strateškoj promjeni američke politike, čak su se u nekim utjecajnim američkim listovima pojavljivale analize koje su govorile da će SAD i Rusija napraviti neki dogovor o podjeli BiH, kako se zapravo tome protivi jedino odlazeća američka administracija, dok će nova Trumpova administracija imati potpuno drugačiji pristup. Međutim, vidimo da to nije slučaj.

FILIPOVIĆ: Trump bi bio lud kada bi dopustio da se obnovi kontekst sporazuma o 50:50 utjecaja, da Amerika pristane da se u Bosni i Hercegovini realizira taj sporazum, a to znači onaj sporazum koji su postigli Ruzvelt, Staljin i Čerčil, da se utjecaj Zapada i Istoka dijeli, tako da istočne zemlje Poljska, Češka, Mađarska, Rumunija, itd budu ruska zona utjecaja, da će Grčka biti engleska zona utjecaja a da će u Jugoslaviji njihov utjecaj biti 50:50.

Tada se mnogo raspravljalo o toj liniji koja predstavlja tu podjelu zona. Naravno da bi Amerika nakon što je uspjela da sruši komunizam i SSSR i da reducira Rusiju na jedan ograničeni utjecaj u Istočnoj Evropi, napravila fatalnu grešku ako bi dozvolila da se takva podjela instalira u Bosni i Hercegovini, pa i u Srbiji. Mislim da srpski predsjednik pravi veliku grešku kada replicira Amerikancima, jer nisu Amerikanci ludi kao što neki misle.

– Kada je nedavno u BiH boravio američki kongresmen Matthew Palmer, predstavljena je ideja o reduciranju Doma naroda, odnosno prijedlog umanjivanja nadležnosti Doma naroda koje se često zloupotrebljavaju. Dobijena je podrška SAD za to i dijela EU, ali to je naišlo na ogromne kritike i antiameričke poruke od strane onog dijela javnosti naklonjenog HDZ-u. Kako ste Vi vidjeli taj prijedlog?

FILIPOVIĆ: Smatram da je potrebno da ova država postane normalna a to je da bude jedinstvena država koja garantuje i nacionalna i ljudska prava svim građanima, cjelokupnom svojom organizacijom i ustrojstvom, a ne da ga garantuje tako to što će postojati nekakva dva doma koja praktično jedan drugog sapliću i jedan drugog uvijek mogu onemogućavati u funkcioniranju. Postoje instrumenti u modernim državama, instrumenti parlamentarnog djelovanja koji mogu garantirati sva prava i štititi sve interese bilo kojeg čovjeka a ne samo nacije.

Međutim, cijela ta stvar na kojoj HDZ insistira je jedna njihova suluda ideja da su državu stvorili narodi. Oni koriste komunističku floskulu o predstavnicima naroda u institucijama države, pa govore o takozvanim konstitutivnim narodima. Time ustvari rezerviraju ne samo posebna prava za naciju nego i mogućnost blokade cjelokupnog političkog života, a konzekventno tome takvi konstitutivni narodi moraju imati svoju osnovu u konstituciji, što znači u svojoj maloj etničkoj državi. To je na mala vrata uvođenje podjele Bosne i Hercegovine na tri države.

– Da li putem mehanizma takozvane konstitutivnosti vlada diktat manjine nad većinom, kako je nedavno kazao i član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda?

FILIPOVIĆ: Svi bi se morali izjasniti za građanski koncept, prije svega SDA i Bakir Izetbegović, jer ne možete zastupati jednu ideju općenito a lokalno držati se druge. SDA vodi politiku totalne kontrole u dijelu gdje ona ima vlast, a to osporava drugima, u ovom slučaju Čoviću, i naravno da tu onda nastaju konflikti. Moramo stati na stajalište da naš Ustav kojeg treba da napravimo mora biti ustav građanske države. Dakle, ustav koji će počivati na suverenom pravu građanina da odlučuje o svojoj državi, što znači temeljni demokratski princip, jedan čovjek jedan glas, a ne da nekakvi konstitutivni narodi rezervišu za sebe posebna prava.

– Zašto je evropskim zvaničnicima prihvatljiv princip jedan čovjek jedan glas i građanska država u njihovim državama a u Bosni i Hercegovni je to sporno, ili čak ne može? Da li zbog toga što su Bošnjaci (muslimani) matematička demokratska većina?

FILIPOVIĆ: Ne može se na osnovu floskula o pravima konstitutivnih naroda ograničavati nešto što je proces. Bošnjaci (muslimani) jesu uvijek bili većina. Da nas bogdo nisu napali, pobili i rastjerali nam 400 hiljada stanovnika po bijelom svijetu, a na desetine hiljad poslali pod zemlju, bili bi ogromna većina. Srbi i Hrvati se iseljavaju trajno a Bošnjaci odlaze samo zato što nemaju hljeba ovdje u svojoj zemlji.

– Da li se Dragan Čović preračunao približavanjem Rusiji, kako bi sa druge strane na neki način ucijenio Sjedinjene Američke Države i pridobio njihovu naklonost za svoj prijedlog izmjena Izbornog zakona, koji očito nema podršku SAD-a?

FILIPOVIĆ: On se sasvim preračunao. To je čovjek koji u najvećoj mjeri zloupotrijebio činjenicu da je bio predsjedavajući Predsjedništva i tu svoju funkciju je iskoristio da vrši direktni pritisak za prijedlog kojeg njegova stranka zastupa u pogledu Izbornog zakona. To je nedopustivo, jer Predsjedništvo ne smije da zastupa nikakvu posebnu partijsku politiku nego mora da vodi računa o jedinstvenoj državi i onome što je zajednički interes svih građana.

– Da li se slažete sa ocjenom da ukoliko bi SAD prihvatile takav prijedlog, da bi to bilo isto kao kad bi u SAD uveli da crnac bira za crnca, bijelac bijelaca, jer ovdje se nudi da Hrvat bira Hrvata, Srbin Srbina i Bošnjak Bošnjaka?

FILIPOVIĆ: To bi bilo identično, odnosno provođenje toga bi bilo anticivilizacijski. Čović nema pravo da osporava Komšiću kandidaturu i njegov hrvatski nacionalni identitet. On može reći da je to politički nekorektno da socijaldemokratska stranka kandidira Komšića a nije kandidirala, recimo Lagumdžiju protiv Izetbegovića ili Magazinovića protiv onoga iz Laktaša. Tu se radi o političkoj nekorektnosti a ne o napadu na prava Hrvata. Komšić je Hrvat koliko i Čović a po mom mišljenju mnogo bolji Hrvat nego Čović.

– Sada se pojavio u Sarajevu jedan kandidat iz reda hrvatskog naroda iz Naše stranke koji uživa blagonaklonost kod dijela javnosti koja podržava HDZ. Koliko je to dobro jer je delegtimizirana priča o legitimnom hrvatskom predstavniku

FILIPOVIĆ: Ta kandidatura je dobra, bez obzira na to što ja smatram da ta Naša stranka, je jedna nikakva stranka, tuđa stranka. Čija je još se ne zna. Vidjet ćemo. Može biti i Čovićeva.

– Aktuelna je diskusija oko potpisivanja Ugovora sa Islamskom zajednicom. Ivanić i Čović blokiraju taj proces. Kako Vi gledate na sve to? Da li postoji tendencija da se u sklopu raširene islamofobije u Evropi, islam u BiH ostavi izvan državnih regulativa?

FILIPOVIĆ: Pošto ja veoma dobro pratim to što se zbiva u Islamskoj zajednici, rekao bih da imam vrlo snažan utisak da ta nedefiniranost položaja Islamske zajednice vodi Islamsku zajednicu ka izlasku iz okvira islama, i da se ona pretvara postepeno u neku crkvu, jer se zatvara i organizira po nekakvim principima po kojima su organizirane crkve i pojavljuje se u ulozi posrednika između vjernika i Boga što je protivno osnovama islama. Zbog toga je potrebno da se Islamska zajednica jasno definira i da prekine svaku vezu sa političkim strankama. Ulema je dužna da kaže šta je ono šta je u skladu da vjerom a šta nije, ali nije opravdano da ulema bude u strankama. Ne možete biti u državi kroz politiku a tražiti sa druge strane da vas ta država priznaje kao subjekt. Islamska zajednica treba dobro da razmisli o tome šta nju dovodi u tu poziciju i da izvrši vrlo snažne korekcije u svojoj strukturi. Nikada se u BiH nije desilo da je ulema sve pozicije u IZ držala. Uvijek je bilo da predsjednik Sabora IZ, bude laik, odnosno ugledni javni radnik, profesor, doktor kao Hamdija Čemerlić.

– Često se pominje formiranje nekakve “islamske države”, a sa druge strane imamo činjenicu da je jedino Islamska zajednica nema potpisan ugovor sa državom. O kakvoj “islamskoj državi” je riječ kada se ne mogu konzumirati ni prava predviđena Zakonom o slobodi religije?

FILIPOVIĆ: To je propaganda floskula koja se koristi već pedeset godina. Mi koji smo od pedesetih godina u političkom životu znamo da se uvijek koristila ta floskula o opasnosti ako islam bude legalan, ako islam bude priznat i ako bude imao utjecaja da postoji opasnost da nastane nakakva islamska država koja će se temeljiti na šerijatu. To su izmišljotine i floskule, jer niko nikavu islamsku državu niti može niti hoće da pravi.

– Međutim te floskule zdušno i zajedničkim snagama ponavljaju iz Dodikovog i Čovićevog tabora. Koliko je taj savez loš po BiH, a koliko dobar, jer vidimo da se za SAD, Čović našao sa Dodikom istom košu ?

FILIPOVIĆ: Imaju zajednički interes a njihov interes je da im se u konačnici odobri da stvore svoje državice u Bosni i Hercegovini, i to je ono što ih povezuje. Drugo, njih povezuje opća antimuslimanska atmosfera u Evropi. Samo slijepac ne vidi ono šta se zbiva u Evropi, jer vođa jedne stranke koja je sada ušla u Merkelovu vladu, kaže muslimani DA, ali islam NE. Kao da islam ne može biti duhovna stečevina koja će u Evropi imati značaj. Kao da muslimani imaju etiketu da su muslimani i da ništa drugo nemaju. Evropa je još uvijek duboko pod utjecajem tradicionalnog antimuslimanstva koji potiče još od Karla Velikog koji je proglasio da Evropa mora postati ekskluzivni prostor kršćanstva i da nikakva druga vjera, a pogotovo islam ili jevrejstvo nemaju mjesta u Evropi. Zbog toga je i organizirana  reqonkvista u Španiji. Pobijeni su muslimani a jevreji protjerani.

– Preuzimaju li muslimani u Evropi onu ulogu kakvu su jevreji imali prije sedamdeset godina, kada su bili stigmatizirani zbog svog jevrejskog porijekla?

FILIPOVIĆ: Nakon Drugog svjetskog rata u mnogim situacijama, i Englezi i Francuzi i sve kolonijalne sile, iz čega se jedino mora izuzeti Amerika jer ona nije kolonijalna sila, ali i Holandija, Belgija i Portugalija, bile su nosioci progona muslimana, i to se vidi po rezultatima. Nema zemlje sa muslimanskim stanovništvom koja nije doživjela užas.

– Kako gledate na narušene odnose Srbije i Hrvatske. U Skupštini Srbije pogažena je hrvatska zastava,  sa druge strane, upravo danas u Jasenovcu se se veliča ustaštvo?

FILIPOVIĆ: Svaka svađa između Srba i Hrvata završi preko leđa Bošnjaka koji plate račun. Ovo što se kod njih zbiva, posljedica je činjenice da je Tuđman proglasio pomirenje između ustaša i partizana a ustvari je došlo do rehabilitacije ustaštva. Ustaštvo je bilo nacizam. Ono je progonilo Srbe, muslimane i jevreje. Sa druge strane u Srbiji je došlo do rehabilitacije četništva koje je prije svega bilo antimuslimanski pokret, koje je izvršilo ogromne zločine nad muslimanima i u BiH, Srbiji i Crnoj Gori.

Radi se o tome da jačaju fašistički elementi u te obje države. Hoće li doći do sukoba ili će se opet kao što su Tuđman i Milošević sastali u Karađorđevu i dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine, i da se namire na nama, to ne znam. To će zavisiti prije svega od međunarodnog faktora, i meni je drago što se Amerika približava Bosni i Hercegovini, jer ona ima moć i instrumente da zaustavi svaku njihovu budaleštinu koja im može pasti na pamet, jer i Hrvatska i Srbija povremeno podviljaju pa se istresaju na nama.

Nihad Hebibović (Vijesti)