Kliker.info

Piše :  Vildana Selimbegović (BH Dani)

Efendija Cerić zaslužuje baš svaku nagradu za političara godine koju su mu udijelili raznorazni kissingeri! Zaista je nevjerovatan u vlastitoj dosljednosti, i zato, prije no što za 2007. ponese neki Orden Kurta Waldheima, red je da mu se i iz Sarajeva udijeli priznanje. A nije da nema razloga: efendija je, naime, onako kako to samo on umije, pozvao austrijske vlasti da hitno zaustave aktivnosti radikalnih islamskih grupacija u ovoj zemlji koje odatle šire mržnju protiv Islamske zajednice BiH! Ovu vijest, koju preko Tanjuga u BiH donosi Avaz (dakle, nema mjesta sumnji), izvorno je potekla od samog reisa koji se obratio svekolikoj svjetskoj javnosti intervjuom u bečkom Newsu. I zagrmio: "Danas ti ljudi u džamijama napadaju stanje u Bosni, a sutra biste vi mogli biti meta tih napada!" Nerazumnici, kako je efendija titulirao te ljude, odnosno vehabije, zahtijevaju iz zapadne Evrope uvođenje islamskog sistema i šerijata u Bosni. Lako je njima, tumači reis, oni ne moraju podnositi žrtve! I šta sad? Treba li, recimo, efendijin istup shvatiti kao njegovo – istina, godinama zakašnjelo – suočavanje i sa stanjem u BiH? Ni slučajno: efendija je, po svom starom dobrom običaju, Zapadu (ovaj put njegovom austrijskom ogranku) demonstrirao svoje svjetske nazore i predočio vlastite kvalifikacije za velikog evropskog muftiju. A u Bosni i Hercegovini troši treći mandat "muftije" bez velike konkurencije, tako da nema razloga da se prisjeća čak ni komisija koje je svojedobno formirao da ustanove kako vehabija u BiH i – nema. (A i te komisije je formirao tek nakon što se skandalozno obračunao sa čitavom plejadom uglednih profesora Fakulteta islamskih nauka i Gazi-Husrefbegove medrese, koji su se drznuli da o tim nerazumnicima progovore na domaćem terenu). Istina, u bečkom intervjuu je i od te kvalifikacije mrven reterirao: "Islamska zajednica u BiH drži pod kontrolom radikalne islamiste u našoj zemlji!" Što, ako ćemo pravo, nije posve tačno – ako iko u ovoj zemlji ima kontrolu nad radikalnim islamistima onda je to reis Cerić, a nikako Islamska zajednica, ma koliko se efendiji sviđalo da između sebe, Rijaseta i kompletne Islamske zajednice stavlja znak jednakosti. No, to mu – čini se – sve manje uspijeva. Njegov koševski spektakl koji je najavljen za narednu subotu, zorna je ilustracija. Iako je još 31. januara 2007. Rijaset na svojoj 22. sjednici (izvor: Avaz) donio odluku da je 28. jula petstota godišnjica islama u BiH, posljednjih se sedmica čini kako su o tome velikom jubileju najmanje informirani upravo oni intelektualci, pjesnici i vjerski službenici koji bi – po slovu vjere i odluke Rijaseta – trebali ummetu tumačiti važnost spektakla. Paradoksalno, ali istinito: Džemaludin Latić (onaj Džemaludin Latić) ne samo da nije svjestan važnosti događaja već je osobno od reisa zatražio da se njegove ilahije i ne izvode na Koševu! Hadžem Hajdarević (baš taj) javno se (na stranicama Oslobođenja) ibreti što se takva proslava uopće organizira, a još isto toliko i što je za pozornicu centralne proslave odabran stadion Koševo! S druge strane, Emir Nuhanović, Faruk Drina, Fahrudin Đapo, Mensur Bajraktarević i Mensur Brdar, okupljeni u udrugu građana čije samo ime svjedoči o šest stoljeća dugoj tradiciji islama u BiH (UG Selam) – nemaju nikakvih dilema. Oni su, uprkos nevjernim poetama, preuzeli obavezu da se pobrinu oko pribavljanja svih 895.660 KM neophodnih da spektakl uspije i već su isplanirali i šta će s ostatkom prihoda: unaprijedit će kulturu u BiH! Nema nikakve sumnje – istim onim žarom kojim ju je Brdar unaprijedio milionskom prevarom oko bošnjačke televizije ili pak onim dirigentskim genom kojim je Nuhanović stekao vile po Sarajevu.Po lokalnim džamijama, kako u Sarajevu tako i u ostatku BiH, imami ne umiju odgovoriti ni na najjednostavnije pitanje: zašto se ulaznice naplaćuju, i to još tako skupo? A kamoli da shvataju razloge režisera obećanog spektakla (Sulejman Kupusović, "ubjedljivo najbolji i najuspješniji reditelj na ovim prostorima", koji je uz brojne predstave, prvu bosansku operu Hasanaginica, u autorsku biografiju uknjižio i oblikovanje dženaze Aliji Izetbegoviću) zašto je baš njima propisana i odora: obavezno džube i ahmedija. Neki su, čuje se, već najavili da ne podnose vrućine pa će u toku proslave biti opravdano odsutni zbog bolesni. Ali, oni i nisu važni. Baš kao što su nevažni i oni službenici Islamske zajednice koji su i u samom Rijasetu zatražili odgovor kako su sa prvobitnih pet stoljeća islama od januara do jula nagurali cijelo šesto stoljeće? Važno je zapravo da se kupe ulaznice, da Koševo bude puno, da skandira svome reisu i potvrdi svoje vjeruju u novog Aliju. To je priznanje koje efendija očekuje i koje je već ugrađeno u prvi, drugi i posljednji čin spektakla. Koji dan kasnije prozborit će u nekom zapadnom kutku planete riječ-dvije o vehabijama, ostat će naravno u avionu dok domaće hadžeme i džeme ne prođe ljutnja zbog njegova posezanja za autorskim pravom na ummet i sve će opet biti isto. Jer, upravo je Rijaset efendiji dao zeleno svjetlo da posegne za svojim ummetom.