Kliker.info

Malo je mjesta u Bosni koja su tako upečatljivim simbolima povezana s historijom svoje zemlje. Hiljadu godina, samo svojim postojanjem, demantira negatore kontinuiteta državnosti. Bez riječi opovrgavaju premise o nepostojanju jezika, pisma, kulture, tradicije, bogate baštine… Jedno od takvih mjesta je Visoko, stolno, saborno, krunidbeno i grobno mjesto bosanskih banova i kraljeva. U njemu su bosanski franjevci već 1339. godine imali svoje upravno središte i ondje su, uz nekoliko prekida, prisutni do danas.

“Gledajući povijest i terminološke odrednice, samo je Bosna starija od Bosne Srebrne. Od ta dva termina, starije a živuće na ovom prostoru nema”, kaže fra Ivan Nujić, profesor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.

Ovaj  svršenik teološko-filozofskog studija, s diplomskim radom o međusobnom odnosu između sinoptičkih evanđelja u Strasbourgu (Francuska) te studija kroatistike i romanistike u Zagrebu, samo je jedan od nasljednika brojnih fratara glasovite obrazovne ustanove u Visokom. Iškolovane su generacije sjemeništaraca, franjevačkih klerika, konviktoraca te vanjskih đaka – pripadnika raznih konfesija.

Pod samostanskim krovom se čuva pravo književno blago, lapidarij i najsavremenija učila, ali najveće bogatstvo su ljudi, koji učenike u najranjivijoj adolescentskoj dobi pripremaju za život. Decenijama svjetske meridijane popunjavaju stručnjaci raznih strukovnih polja s predznanjem stečenim kod fratara u Visokom. Posmatrajući variranje broja učenika kroz turbulentne periode rada, djelujući kao sjemenište, državna gimnazija, realna gimnazija, klasična gimnazija, mijenjale su se i teritorijalne i etničke strukture učenika. No, rezultat je uvijek bio isti – vrhunsko obrazovanje.

U Visokom je danas tek nešto više od 220 vjernika-katolika u Župi sv. Bonaventure, a fratri koji kao profesori odgajaju buduće naraštaje u gimnaziji pod krovom istoimenog samostana imaju sve više izazova. Njihovo stečeno znanje na po nekoliko evropskih univerziteta, širina u pogledima i odnosima s drugima i drugačijima ih izdvaja od okoline, kao i stoljećima unazad. Na politička previranja, neslaganja nacionalnih vrhuški i centara moći, svako od njih ima svoj izgrađeni stav. Najave o mogućim novim podjelama ionako brojčano desetkovanog puka, intelektualno i empatijski degradiranog, svako ponaosob tjeraju na donošenje vlastitih stavova.

Razgovor s fra Ivanom Nuićem o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, “trećem entitetu” i sudbini naroda, čijih pripadnika po zadnjem popisu imao oko 550.000, a sada se barata brojkom od 450.000, počeo je pitanjem za onoga koji postavlja pitanja: “A tko Vam kaže da sada ima 450.000 Hrvata? Nažalost, nema.”

• Najnoviji prijedlozi zakonskih rješenja određenih centara moći, a izdvajaju se oni koji se zovu ‘stožernom strankom’, predviđaju da Hrvate u Bosni i Hercegovini trebaju predstavljati oni koji imaju prebivalište na teritoriji s polovinom ukupnog broja tog naroda. Je li druga polovina unaprijed ‘otpisana’ i pozvana na novo preseljenje?

– Ne poznajem sve detalje tih prijedloga, ali ne bi me iznenadio takav scenarij, jer politička diskriminacija Hrvata od strane drugih Hrvata u Bosni i Hercegovini nije ništa novo. Ako se zaista ozakoni da hrvatske predstavnike u domovima naroda Bosne i Hercegovine i [entiteta] Federacija Bosne i Hercegovine mogu birati samo predstavnici koji potječu iz određenih sredina ili kantona, jasno je da se time stanovnici tih područja favoriziraju, a stanovnici drugih diskriminiraju, jer im se uskraćuje aktivno i pasivno pravo glasa. Ako se ozakoni da Hrvate u državnim tijelima ne mogu predstavljati, naprimjer, Hrvati iz Dervente, Banje Luke, Tuzle, Kraljeve Sutjeske ili Sarajeva, nego samo oni koji žive na otprilike četvrtini državnog teritorija, taj će zakon biti diskriminatoran i nepravedan, a nijedna pametna država ne utemeljuje svoje zakonodavstvo na nepravdi.

Isto tako, pokaže li se da takve težnje vode prema homogenizaciji teritorija radi uspostave takozvanog trećeg entiteta, bit će to izvor novih razdora i sukoba. Konačno, ovakvim zakonom bit će diskriminirani i drugi građani, jer će im time biti uskraćeno aktivno i pasivno pravo glasa u privilegiranim hrvatskim sredinama, a provođenje presude ‘Sejdić-Finci’ zauvijek odgođeno. Idealno rješenje je konstitutivnost svih građana na cijelom teritoriju države. To jest težak zadatak, ali je čestit, i zato od njega ne treba odustati.

Od antičke grčke demokracije do danas temelj države je slobodan građanin, pojedinac, čovjek, a ne rod ili pleme. Naši se političari satraše ne bili nam omogućili etnička prava, ali sve više ljudi ipak odlazi na Zapad, gdje im ta prava nitko ne spominje, ali im se nude ljudska prava: pravo na posao, na studij, na zdravstvenu zaštitu, mirovinu… Naravno da naši stožernici to vide, nisu glupi, ali jednostavno oni ne znaju drugačije funkcionirati, a građani nemaju snage za nešto drugo.  I tako, od izbora do izbora, vrtimo se u krug.

• Kako gledate na mogućnost stvaranja ‘trećeg entiteta’?

– O tome sam razgovarao s ocem jednoga svog učenika. Ustvrdio je da je normalno da njihov grad pripada ‘trećem entitetu’. Pitao sam ga zna li on da se mnogi njegovi susjedi ne bi s time složili, na što je rekao da ih ipak ima više koji bi se složili. Upitao sam ga onda, zna li da među protivnicima ima barem 100 onih koji su se spremni oružjem oduprijeti ‘trećemu’ i da – nastavi li tvrditi da je ‘treći’ nužnost – to podrazumijeva da se slaže s time da njegov jedini sin treba napustiti fakultet i obuti vojničke čizme?

Tko priziva takozvani treći entitet, priziva rat, a tko priziva rat, zaslužuje da ga ima u svojoj kući… Dosta je bilo vojničkih čizama, rovova i grobova. Osim toga, takozvani treći entitet je historijski anakronizam. Dok se sav normalan svijet i moderna Europa globaliziraju, mi treba da se dijelimo. Cijela Bosna i Hercegovina, osakaćena kakva jest, ima manje stanovnika nego jedan pristojan stambolski, moskovski ili pariški kvart, i još treba da se cijepa? Čemu, dokle, za koga?

• Ako se djeliteljima svih vrsta posreći i ostvare planove, kome ostaje Samostan sv. Bonaventure i glasovita Gimnazija u Visokom? Ko će se tu moliti i učiti?

– Franjevci su u Bosni znali i umjeli preživjeti od kraja 13. stoljeća do danas, pa će znati, s Božjom pomoći, i sutra, i prekosutra. Političari i politički sustavi se nameću i propadaju, a franjevci ostaju – vjerni Bogu, vjerni Bosni, kako reče pokojni fra Petar Anđelović. Vjerujem da u Visokom, kao i drugdje u Bosni i svijetu, franjevci imaju svoju budućnost ukoliko budu znali živjeti i raditi autentično i dosljedno. Jednostavno, u miru i bratstvu sa svim ljudima. Franjevački red je, kao i Katolička crkva, nadnacionalna i transnacionalna ustanova. To znači da se po definiciji ne može i ne smije vezati samo za jedno pleme, jedan narod, jednu sredinu, ili, ne-daj-Bože, političku opciju.

Naš visočki profesor fra Filip Zubak jednom je rekao: ‘Bude li volje i oduševljenja za ono što je Isus izrekao u Govoru na Gori – a što je i sveti Franjo predložio: ‘Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti’ – nemamo se čega bojati.’ To stalno ponavljam i svojim učenicima. Ne treba se nikada i nikoga bojati, jer strah blokira energiju. Budućnost pripada hrabrima.

• Ko će se od političkih centara odlučivanja zalagati za očuvanje i unapređenje života i rada franjevačkoga kompleksa u Visokom?

– Očuvanje i unapređenje života i rada franjevaca u Visokom, od 1900. godine, kada je osnovana, do danas nikada nije ovisilo o volji političkih centara, nego o Božjoj providnosti i podršci dobrih ljudi u Bosni i Hercegovini i po svijetu. Našu je zajednicu iznjedrila i održala franjevačka Bosna. Među 145 učenika i učenica, koliko ih sada pohađa našu gimnaziju, 42 su iz Visokog i okolice, deset je kandidata za Franjevački red, a u našem konviktu stanuju 93 dječaka i djevojčice od Brčkog do Livna. Smatram da je naša, visočka Gimnazija potrebna ne samo nama, franjevcima, Visočanima, Bosancima i Hercegovcima, nego i Europi, jer ovdje se dokazuje da franjevački svjetonazor u današnjem svijetu ‘drži vodu’, da kršćani i muslimani u Bosni i Hercegovini mogu i trebaju živjeti zajedno, a ono što je ostvarivo u Bosni, ostvarivo je i drugdje. Bosna i Hercegovina je projekt koji mora uspjeti, mora živjeti, jer Europa, naša kuća, mora živjeti. Život nema alternativu.

• Fratri u Visoko dolaze sa svih područja Bosne i Hercegovine. Vi ste iz Dervente. Kako Vaša rodbina i prijatelji gledaju na Vaš život u dominantnom ‘muslimanskom okruženju’?

– Ponekad me prijatelji pitaju kako mogu živjeti u tako većinski muslimanskoj sredini. Odgovaram da mogu jer sam i drugdje u svijetu živio u takozvanom manjinskom položaju. Ali, ja ne osjećam da sam u manjini, jer sam odlučio da se neću tako osjećati. Istina je da su jedva dva posto Visočana katolici, ali je istina i da su 100 posto ljudi. Dok je tako, a bit će, dobro veli fra Filip, nemamo se čega bojati.

• Je li i Crkva u Hrvata ‘pokleknula’ pred politikom?

– Cezaropapizam je stalna napast, od cara Konstantina do naših dana. Naravno, nitko nije pelcovan od ljudskih slabosti. Religijske vođe stalno su u napasti da za šaku škuda zanijeme pred društvenom nepravdom, a političari da iskoriste religiju kao polugu vlasti. Ipak, ja tu stvarnost radije promatram s pozitivne strane, pitajući se što ja kao vjernik mogu uraditi bez obzira na politiku i političare. Papa Franjo je svojim nastupom u Sarajevu 2015. godine jasno dao prednost ljudima, a ne političarima.

Pozvao nas je da svi zajedno gradimo mir, jedni s drugima, kršćani s muslimanima, i obratno, vjernici s onima koji se ne smatraju vjernicima… To je velik izazov, domaća zadaća koju moramo napisati, bez obzira koja je politička garnitura na vlasti. Nitko nikoga ne može prisiliti da čini dobro, a vjernici bi se morali početi natjecati u činjenju dobra. Barem 80 posto stanovnika Bosne i Hercegovone smatra se vjernicima. Shvatimo li svoj vjernički identitet kao obvezu da se natječemo u dobru, bit će posve nevažno tko je na vlasti, a Bosna i Hercegovina će postati mjestom poželjnim za život.

Alen Jazić (Aljazeera)