Slučaj “Vranica”: “Sve sam mislila živ je moj Nazif, doći će…”
– Sada mi je lakše… Lakše mi je, taman da je nađena jedna kost mog sina, samo prst. Da znam da je to moje dijete, da znam gdje mi je… – govori kroz suze i jecaje Hiba, majka Nazifa Šarančića, mostarskog "Zlatnog ljiljana", koji je u petak zajedno sa suborcem Dževadom Čoliæem identificiran na osnovu rezultata DNK-a analize. Njih dvojica bili su među 13 pripadnika Armije RBiH koje su vojnici HVO-a zarobili 10. maja 1993. godine u komandi Četvrtogkorpusa u zgradi "Vranice" i od tada se za njihovusudbinu ništa nije znalo.
Hiba i Hamid Šarančić imali su tri sina. Bajro i Suad život su izgubili 1992. godine. Ubili su ih četnici u rodnom Nevesinju. Nazif im je bio najmlađi sin. Zato se u osjećajima majke Hibe danas miješaju i sreća i tuga. Sreæa što konačno zna gdje su kosti, a tuga, jer sada zna da neće moæi dočekati svog Nazifa. Njih dvoje ostali su sami. – Sve sam mislila živ je, doći će. Jadni insan, nada se… Jadi moji, kako mi je sada teško… Ko da je danas ubijen. Dabogdo ovo nisam ni dočekala – kazuje nam Hiba. Otkako je saznao za subinu najmlađeg sina, Hamid ne jede i ne spava. Kaže da nije mogao vjerovati da je nakon 14 godina našao svog Nazifa. – Da sam mogao crknuti, crkao bih. Ali, šta sada, ne mogu glavom kroza zid. Šta ću … Kako mi neće biti teško, da sam tri brava izgubio, a ne onakva tri sina – kaže Hamid.Osman Čolić više od decenije bio je jedan od najupornijih boraca za istinu o nestalim pripadnicima Armije RBiH iz "Vranice". Nema institucije u BiH u koju nije ušao s Dževadovom slikom. Tražio je istinu o sinu, njegovom jedincu. Išao je i komšijama Hrvatima, pitao ih, molio, nudio novac… Sve je bilo uzalud. Od velike boli Osman je na kraju teško obolio. Valjda više boli nije moglo u dušu stati. Od septembra 2005. godine više ničeg se ne sjeća. Čak ni voljenog sina… Teška životna sudbina htjela je da ne sazna i ono što je tako želio – da je njegov Dževad pronađðen. – Dedo ne zna za ovo. A ranije ga niko nije mogao zaustaviti. Govorio bi da se neće smiriti dok Dževada ne nađe, živog ili mrtvog. Eto, saznalo se, ali on nema pojma. Sinoć je vijest bila i na televiziji, ali on samo gleda… Ne zna ništa – rekla nam je uplakana Nevza Čolić, Osmanova supruga. Njihova kćerka Zejna pokušala je reći ocu da je agonija napokon riješena. – Rekla sam mu: "Babo, pronađen Dževad". Ali, on ne reagira. Samo se okrenuo prema njegovoj slici i smješka mu se – kaže Zejna.
Faruk Vele (Dnevni avaz)
Kaznit će ih Bog
– One koji su nam ovo radili sve godine, kaznit æe dragi Bog. Pitam se kakva im je savjest, da li je uopæe imaju. Pitam se kad pogledaju svoje krvave ruke, peče li ih savjest – kaže Dževadova sestra Zejna.
Komentari