Kliker.info

Skaredna proslava neustavnog “Dana Republike Srpske”, možda i zbog “viška istorije”, odnosno burnih i tragičnih događaja koji na Balkanu smjenjuju jedan drugi, već je pala u zaborav. Međutim, da li bi i na ovu provokaciju Milorada Dodika, koju “neutralno” podržava njegov trenutno glavni saborac u BiH Dragan Čović, zaista trebalo samo odmahnuti rukom ili bi se, pak, njome trebalo ozbiljnije pozabaviti?

Profesor Ivo Banac tvrdi da se o “Danu Republike Srpske”, iako je on “iritantan, osuđen od Ustavnog suda BiH, te zapadne diplomacije, ne može reći da je suprotan duhu Daytona”. “Holbrookova velika greška bila je inkorporiranje RS-a u sustav dejtonske Bosne. Zato rušitelji Bosne, ne bez razloga, uporno tvrde da Bosna i Hercegovina (bez predznaka Republika) nije u kontinuitetu s državom koja je proglasila neovisnost marta 1992. i bila primljena u UN u maju iste godine”, kaže profesor Banac. “Nasuprot tomu, ’Dan Republike Srpske’ je prkos-praznik, kojemu je Dodik dodao niz sadržaja – civilnih i paravojnih – sve u cilju najave otcjepljenja RS-a od BiH. Zato se ova provokacija, kojoj kumuju i lideri iz Srbije, nekad u višem, nekad u nižem sastavu, obavezno uz pokroviteljstvo SPC, ne može ignorirati. Njegov je značaj upravo u tomu što zaziva raspad BiH. Tako što ne može biti nevažno.”

AVANGARDA: Vidjeli ste da na proslavu Milorada Dodika ove godine nisu došli ni predsjednik Aleksandar Vučić, ni premijerka Ana Brnabić.

BANAC: Vučić i Brnabićka imaju preča posla. Njihovo je zavoditi europsku birokraciju u prilog teze da vode novu, proeuropsku politiku, a ni europska birokracija nije posve nezadovoljna kad je zavodite slatkim lažima. Talk the talk, ali nemoj se ubiti od walk the walk. To je Vučić davno shvatio.

AVANGARDA: Šta je shvatio?

BANAC: Priča priču i radi svoje.

AVANGARDA: Ipak, kakvu politiku zvanični Beograd danas vodi prema BiH? Moram da podsjetim da je u vrijeme vlasti predsjednika Borisa Tadića iritirajuće prisustvo Milorada Dodika na svim značajnijim događajima u Beogradu tumačeno kao pokušaj tadašnjeg prvog čovjeka Srbije da na taj način potvrdi svoj u javnosti često osporavani “patriotski” potencijal; kako to objasniti danas, posebno ako znamo da Vučiću takva vrsta podrške, s obzirom na političku biografiju devedesetih, nije neophodna?

BANAC: Beograd je neiskren u politici prema BiH, ali to nije neka novost. Riječ je, dakle, o spojenim posudama: što više Dodik podriva BiH, to je manje potrebe da se Vučić javlja; kad se Vučić mora pokriti razumnom i umjerenjačkom maskom, to bolje po Dodikovo hinjeno umjerenjaštvo. Zato se Vučićevo europejstvo mjeri kosovskim aršinom, a nikad bosanskim.

Vučić je nedavno za Večernje novosti rekao kako nije nemoguće da Srbija dopusti ulazak Kosova u UN ukoliko interesi kosovskih Srba budu zadovoljeni. To kaže jer mu je jasno da Srbija neće ući u EU bez priznanja Kosova, u svakom slučaju bez promjene politike koja je dosad onemogućavala pristup Kosova međunarodnim organizacijama. Zamislite što bi se sve postiglo kad bi pristup Srbije EU bio uvjetovan i nizom koncesija u vezi s BiH. Naravno, postoji mogućnost da Moskva preuzme nadzor nad Dodikom…

AVANGARDA: Zar ga odavno nije preuzela?

BANAC: Premda je utjecaj Rusije izuzetno jak u RS-u, on još uvijek nije odlučujući.

AVANGARDA: Već ste pisali i govorili o Deklaraciji o zaštiti srpskog naroda u regionu, koja je u pojedinim krugovima u Beogradu nazvana Memorandumom 2 i koja će, kako je najavljeno, biti objavljena 15. februara. Je li iznenađenje to što će se taj dokument, sudeći barem po najavama, umjesto na sve Srbe iz susjednih zemalja, odnositi samo na one u BiH? Drugim riječima, zbog čega su Beogradu danas toliko važni Srbi u BiH?

BANAC: Što je sve u toj Deklaraciji vidjet ćemo kad bude objavljena. Ako nešto očekivano bude izostavljeno, to još ne znači da je došlo do prepravljanja ideološke strukture. Ipak, jasno je da Srbija svoja traženja u BiH i Kosovu doživljava legitimnim u pregovorima s EU. Pokretati pitanje Hrvatske ili Crne Gore u ovom bi trenutku bilo kontraproduktivno. Sve u svoje vrijeme. Naposljetku, Srbi u BiH su i brojčano i idejno i geostrateški najveći zgoditak za Beograd. Na njih se računa u svakom budućem raspletu, što bi trebalo biti jasno i u Zagrebu i u Sarajevu.

AVANGARDA: Kako ocjenjujete izjave predsjednika Predsjedništva BiH Dragana Čovića, koji  je, komentarišući obiljažavanje “Dana RS”, pokušao da bude uzdržan, “neutralan”?

BANAC: Niti je Čović neutralan, niti mu je to namjera.

AVANGARDA: Šta mu je namjera?

BANAC: Čović je Dodikov saveznik. Čak ni to ne bi bilo nešto novo da ne implicira moguće putanje službene hrvatske politike. Zato je Čović teret za Zagreb, što još ne znači da će ga Zagreb odbaciti. Ovdje ulazimo u tamne izbe unutarhadezeovskih odnosa s obje strane državne granice. Nemam nekih ekskluzivnih informacija, ali posve je jasno koje krilo hrvatskog HDZ-a favorizira Čovića.

AVANGARDA: Koje krilo? Znači li nešto to što se hrvatski ambasador Ivan Del Vechio nije pojavio na prošlogodišnjem Božićnom prijemu koji je Čović organizovao?

BANAC: To je već teže objasniti. Možda je kod hrvatskog veleposlanika pobijedio duh solidarnosti s kolegama iz EU, možda je izravno instruiran, a možda je bio trenutno indisponiran… Pokatkad me, vjerujte, današnja diplomatska scena vraća u vremena sovjetsko-kineskog sukoba, kad su ambasadori neprestano napuštali prijame ili ih bojkotirali.

AVANGARDA: Kada govorite o solidarnosti sa kolegama iz EU, pretpostavljam da aludirate na činjenicu da se ni jedan abasador zapadnih zemalja takođe nije pojavio kod Čovića na pijemu?

BANAC: Naravno.

AVANGARDA: A to što je Čovićevo slavlje svojim prisustvom uveličao jedino veleposlanik Rusije u BiH, Peter Ivancov…

BANAC: Očito su se dogovorili da mu pošalju poruku. Nažalost, koliko mogu procijeniti po medijskoj pokrivenosti, to je malo tko primijetio ili želio primijetiti. Neizravna politika je odveć suptilna za majstore poput Čovića.

AVANGARDA: Da, ali pojedini novinari i analitičari u BiH veoma izravno tvrde da je Dragan Čović “ruski čovjek u BiH”. Je li?

BANAC: U to uopće ne sumjam. Ruski utjecaj se širi jugoistočnom Europom mnoštvom paralelnih ekonomskih, ideoloških i koruptivnih utjecaja. U Hrvatskoj je u ovom trenutku prilično jaka ruska agentura, posebno u energetici. Ona ima moć ušutkavanja protivničkih glasova, za što ima mnogo primjera. Jedan od njenih krakova ide i prema Čoviću, pored znakova naklonosti ruske politike u BiH koja odjednom pronalazi lijepe riječi za “treći entitet”, itd. To znači da je Čoviću i njegovim političkim prijateljima jasno da se ne mogu osloniti na Zapad. Ostaje im samo jedno uporište.

AVANGARDA: Ono koje je zbližilo Dodika i Čovića?

BANAC: Dodik i Čović, a ne narodi koje stjecajem okolnosti predstavljaju, imaju zajedničke interese: fingiranje reforme u korist održavanja sadašnjeg neodrživog stanja, sprečavanje ozbiljnih antikorupcijskih mjera, sprečavanje ulaska BiH u EU i NATO-savez. Pored toga, pokriva ih Moskva.

AVANGARDA: Očekujete li onda i neku reakciju Zapada? Podsjećam da su poslanici Hrvatske demokratske zajednice BiH kako u parlamentu BiH, tako i u onom RS, glasali protiv prijedloga mjera za integraciju te zemlje u NATO, kao i na to da je, nakon haške presude “šestorici”, Čović zaprijetio da će integracija zemlje čiji je trenutni predsjedavajući Predsjedništva biti dovedena u pitanje.

BANAC: Reagiranje Zapada je itekako moguće, što bi ujedno bio izazov ne samo Čoviću, nego i Andreju Plenkoviću. No, bilo bi bolje da Čović ne postane žrtvom intervencije izvana.

AVANGARDA: Zašto?

BANAC: Zato što to uvijek stvara nerazumijevanja na domaćoj sceni i šteti demokratizaciji odnosa. No, ima pojedinaca, primjerice bivši visoki funkcionar američkog ministarstva vanjskih poslova Hoyt Yee, koji su predlagali takva rješenja, bez “navođenja imena”.

AVANGARDA: Pitaću Vas o tom američkom funkcioneru kasnije… Ali, hajde da najprije razjasnimo da li, iz svega što vidimo, možemo zaključiti da Vlada premijera Andreja Plenkovića podržava politiku HDZ-a BiH?

BANAC: Među mnogim ispitima za Plekovića, ovaj je najvažniji. Mogu samo reći da se nadam kako Plenković počinje uviđati svu štetu koja dolazi od Čovića, premda u javnosti govori suprotno. Ipak, što znači “kao sestrinska stranka dati (ćemo) poseban akcenat na angažman da se veliki broj naših ljudi angažira, glasuje i pomogne izbornom uspjehu HDZ-a BiH i hrvatskih stranaka na izborima u jesen ove godine”, što je Plenković izustio u Splitu prošle subote?

AVANGARDA: I, šta znači?

BANAC: To se može čitati na razne načine. Imam osjećaj da Plenković trenutno važe što bi dobio, a što izgubio kritikom ili čak potiskivanjem Čovića.

AVANGARDA: Znači li to da zvanični Zagreb, ipak, ima želju, ali i mehanizme da “obuzda” predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića?

BANAC: To je glavno pitanje. Želja vjerojatno postoji, ali to nije isto što i odlučnost za provedbu.

Kada je riječ o mehanizama, to nije tako izvjesno. Čović se neko vrijeme može održati uz potporu svojih unutarbosanskih i međunarodnih saveznika, ali ukoliko Zagreb uđe u sukob s njim, on će postepeno slabiti. Dio Crkve Čovića jedva podnosi, a ima i mnoštvo protivnika izvan Hercegovine, pa čak i tamo. Vrijeme će pokazati koliko Čović može izdržati na sadašnjem kursu.

AVANGARDA: Pomenuli smo “zbližavanje” Dodika i Čovića… Nedavno je, u intervjuu za Avangardu, profesor Dejan Jović kazao da je poslednji popis stanovništva, “koji je pokazao da Bošnjaka u BiH po prvi put ima više od 50 procenata”, u politici koju reprezentuje Bakir Izetbegović doveo do “jačanja entuzijazma, nade i želje da je sada možda moguće dobiti za Bošnjake bolju poziciju, odnosno da je zagovaranjem demokratizacije i suverenizacije moguće BiH pretvoriti u zemlju prije svega Bošnjaka”. Profesor Jović kaže da je to “uplašilo Srbe i Hrvate, odnosno njihove političke vođe Dodika i Čovića, koji sada, svaki na svoj način, pokušavaju spriječiti da narodi koje predstavljaju postanu manjina”. Jeste li saglasni sa navedenom ocjenom?

BANAC: Naravno da nisam. Jović je u pravu kad tvrdi da brojevi nisu nevažni. Nisu nevažni nigdje, pa ni u Hrvatskoj, gdje on sad užurbano radi na prepravcima recentnog povijesnog pamćenja. No, Jovićev zaključak nije uzročno-posljedičan jer su fenomeni o kojima govori stariji od popisa stanovništva BiH iz 2013. godine. Ako imate 31 posto (Srbi) ili 15 posto (Hrvati), onda bi valjda bilo i uspješnijih strategija od protubošnjačke fronte. Ono što Jović zapravo radi, a u tomu nije usamljen, jest da ruši mostove između Hrvata i Bošnjaka. To je u biti srpska politika za hrvatske i bošnjačke korisne budale, kojih ima lijep broj.

AVANGARDA: Kakav je stav predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je, tokom nedavne posjete Turskoj, sa svojim domaćinom razgovarala i o BiH?

BANAC: Kao mnogo toga što se događa u bilateralnim odnosima, ovakvi susreti na vrhu tek iznimno mijenjaju kurs vanjske politike pojedinih zemalja, bez obzira kakav je stvarni domet pojedinih država, ali i ustavne ovlasti i stvarna moć pojedinih šefova država. Predsjednici Grabar-Kitarović važno je biti viđena u dijalogu s Erdoğanom, a njemu održavati široko zastupljeno uvjerenje da se mišljenje Ankare sluša na Balkanu. U međuvremenu, stvari će ići svojim tokom, jer je situacija do te mjere složena da nitko ne može sâm, pa čak i u široj grupaciji, odrediti pravac odnosa na Balkanu.

AVANGARDA: Spomenuti doskorašnji zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Hoyt Brian Yee veoma se trudio da pravac o koje govorite makar donekle usmjeri.

BANAC: Yee je doista nedavno dao ostavku na svoju funkciju, pa ga u ovom trenutku ne možemo smatrati predstavnikom službene politike. Točno je da je pri kraju prošle godine sudjelovao u nizu diplomatskih i drugih aktivnosti koje su imale stanovitog odjeka, ali nemojte zaboraviti da Yee nije javna osoba u SAD-u. On je mnogo poznatiji u medijima našeg dijela svijeta nego u vlastitoj zemlji. Ipak, valja zabilježiti da je u novembru sudjelovao u raspravi pred njujorškim Vijećem za vanjske odnose (CFR) o prijedlozima Daniela Serwera za politiku prema balkanskim zemljama. Dok je Serwer bio rezerviran prema ulozi EU-a, Yee je zagovarao partnerstvo s EU-om i podjelu odgovornosti. Također je insistirao da pomoć SAD-a i EU-a ne može uspjeti bez odgovornosti lokalnih lidera, ne samo političara nego i civilnog društva i običnih građana. S tim u vezi spomenuo je i slučaj BiH, gdje je po njemu usvojeno mnogo vrlo pozitivnih ekonomskih i društvenih zakona, ali učinak je izostao.

AVANGARDA: Zbog čega je izostao?

BANAC: Zbog toga što su zaobiđena politička pitanja, u prvom redu ona koja se vuku još od Washingtonskih dogovora (Federacija) i Daytona, a također i zato što u BiH ima mnogo izabranih političara koje ne zanima reforma sustava. Oni pričaju kako rade na reformskim planovima koje su javno prihvatili, ali stvarno ne poduzimlju ono što je potrebno da se uspostavi stabilna i funkcionalna država. Shvatili su da se zapadni predstavnici mijenjaju svake tri godine, te čim jedan nešto postigne, dolazi drugi, te igra počinje iznova. Shvatili su i to da je EU birokracija, kad se zadovolji rok, spremna prihvatiti taman onoliko “napretka” koliko ne otvara pitanje odgovornosti lokalnih političara.

Na pitanje kako nametnuti odgovornost političarima u BiH, Yee je predložio promjenu izbornih zakona i proglašenje stanja “zarobljene države” (state capture). Dakle, država je zarobljena od korumpiranih interesa, što bi onda opravdalo zajedničku akciju međunarodne zajednice na promjeni režima. Vidjet ćemo jesu li ovo njegova privatna mišljenja ili ipak nešto što odražava mišljenje jednog dijela američke aministracije.

AVANGARDA: Nije tajna da Yee ovakvim stavovima iritira balkanske političare, posebno Dodika, koji ga je nazvao “olupinom” i “šarlatanom”.

BANAC: To da je Yee iritantan mogli bi potvrditi i mnogi crnogorski i kosovski političari, ali i zapadnoeuropski, primjerice gospođa Mogherini. Hoće li negativna mišljenja postati prepreka u njegovoj karijeri tek ćemo vidjeti.

AVANGARDA: Kako biste ocijenili bezbjednosnu situaciju na Balkanu? “Da li su otklonjeni problemi zbog kojih su izbili ratovi na Balkanu? Nisu. Ovo je samo intermeco između nekih novih sukoba, ne zbog Srba, već zbog nerešenih pitanja na Balkanu. Ako velike sile to ne shvataju, one prave problem”, izjavio je nedavno šef srpske diplomatije Ivica Dačić. Da li bi ova izjava morala da zabrine region, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da Srbija poslednjih mjeseci kupuje naoružanje od Rusije?

BANAC: Srbija se nedvojbeno sprema za rat. Njena politika – izrečena ili prešutna – da “problemi zbog kojih su izbili ratovi”, a to su, da se ne varamo, srpska traženja za uspostavljanjem države koja će obuhvatiti sve Srbe – još uvijek je državna doktrina. Razlog tomu je u činjenici da je promjena režima nakon pada Miloševića stala na pola puta. Nije se diralo u ideologiju velikosrpstva, jer se to i u SAD-u i u Europi činilo prezahtjevnim, čak nepotrebnim. Slično se razmišljalo i među Miloševićevim domaćim oponentima, među kojima je uvijek bio i lijep broj dosljednijih velikosrba. A onda je došao Putin i dao svaku potporu velikosrpskoj državnoj ideologiji. Onaj dio srpske opozicije, ali sličnih struktura ima i drugdje, koji promiče jugoslavenstvo umjesto velikosrpstva, posredno legitimira velikosrpstvo, jer u ovom trenutku jedino jamstvo mira je održavanje međudržavnih granica.

AVANGARDA: Bivši crnogorski premijer Milo Đukanović nedavno je upozorio da bismo se, nastavi li EU da stvari posmatra “prekrštenih ruku”, mogli suočiti sa novim sukobima na Balkanu. Mislite da je ova zabnja opravdana?

BANAC: Naravno da je Đukanović u pravu. Ovo je borba na život i smrt. Može li se u isto vrijeme pozivati crnogorsku opoziciju da se vrati u parlament, a u Njemačkoj lomiti ruke oko činjenice da je AfD-a u njemačkom parlamentu? Mislim da tako što nije dosljedno.

Također, politika “prekrštenih ruka” nije nova. Ona je prirodna politika na Zapadu. Tako je bilo 1938. i 1956. i 1991, itd. Intervencija NATO-saveza 1999. je iznimka, sve samo ne pravilo. Zato je vrlo važno da se stvaraju regionalni obrambeni savezi protiv onih koji bi revidirali rezultate ratova iz 1990-ih. EU i NATO mogu pomoći, ali kod nas se još uvijek vodi borba za otrežnjenje. Bilo je mnogo onih koji su bili iznenađeni razvojem situacije 1990-ih. Tako što se ne smije ponoviti.

AVANGARDA: Može li se ponoviti? Ponavlja se da će 2018. godina biti veoma značajna – neki kažu i ključna – za zemlje Zapadnog Balkana. Imaju li, dakle, te države ikakvog osnova za optimizam?

BANAC: Nada izvire vječno u ljudskim grudima, pisao je Alexander Pope još u trećem desetljeću osamnaestog stoljeća, a ta nada u bolju budućnost održava nas i danas unatoč čestim razočaranjima. Naravno da i narodi i države jugoistoka Europe imaju osnova za optimizam, pod uvjetom da se ne ponovi ključna greška dvadesetoga stoljeća, a to je utjeravanje bezgranične “sreće” metkom i užetom. Posljedice tranzicijskog individualizma, koji raspad kolektivističkih totalitarizama pokušava nadoknaditi pojedinačnim ili specijalnim interesima, treba suzbiti. Našim je društvima u ovom trenutku potrebno više slobode, više poduzetništva, više trezvenosti.