Željko Bebek : Goran je kriv što sam pjevač
Odnos izmeðu Gorana Bregoviæa i mene mnogi nisu razumjeli. A mi smo imali jedan zaista vrlo dobar odnos, koji je njemu osiguravao kreativnost, a meni davao podsticaj da se razvijem u dobrog pjevaèa. Sa bogomdanim glasom, koji imaš ili nemaš, ali moraš znati da ga izgradiš. Mi u stvari privatno i nismo bili prijatelji, ali smo bili toliko bliski saradnici da je svima izgledalo kao da smo i privatno prijatelji. No, u kreaciji Bijelog dugmeta bili smo toliko bliski, da smo to smatrali svojim životom. Ovo je dio ispovjesti rok i pop pjevaèa Željka Bebeka.
Prvi idol – Beara
Rodio sam se u Sarajevu 1945. godine, od oca Zvonimira i majke Katarine. Bilo je to vrijeme opæeg siromaštva nakon onog rata. Družio sam se sa svojim vršnjacima iz ulice i kvarta, igrao malo rukomet, malo nogomet. No, nisam imao uslove da me netko negdje ukljuèi da ozbiljno treniram. Igrao sam se i uživao u igri.
U to sam vrijeme obožavao Vladimira Bearu kao golmana. Mogu reæi da je on bio moj prvi i možda jedini idol u životu, i kao ime i kao profesija. Negdje 1955. godine, kada sam imao deset godina, prvi put sam poèeo da se bavim nekom aktivnošæu izvan škole. Ukljuèio sam se u sportsko društvo "Partizan" i poèeo da se bavim gimnastikom, što mi je kasnije, kada sam poèeo da se bavim stvarima koje su zahtijevale takvu kondiciju, pomoglo. I kada sam prešao u gimnaziju, gimnastika je ostala moje zanimanje broj jedan.
Prva gitara
Usna harmonika je bila moj prvi muzièki instrument. Dobio sam je još u osnovnoj školi. Nauèio sam na njoj da odsviram neke poznate pjesme pa mi je profesor pjevanja preporuèio da uzmem i neki žièani instrument. Poèeo sam s mandolinom, a onda s gitarom. Oca sam uspio da nagovorim da mi kupi gitaru.
O pjevanju kao neèem što æe biti moja buduænost u to vrijeme nisam ni pomišljao. Znao sam da otpjevam neke pjesme koje sam nauèio od majke koja je lijepo pjevala i od koje sam naslijedio taj talent. Sviðale su mi se talijanske i meksièke pjesme koje su tada bile popularne. Rano sam odluèio da sevdalinka nije pjesma kojoj bih se posvetio – ni kao pjevaè, ni kao sviraè. Bio sam oduševljen Polom Enkom, njegovom "Dajanom" i drugim hitovima.
U gimnaziji sam se ukljuèio u klub u kojem je karijeru zapoèeo i Kornelije Kovaè. Do treæeg razreda gimnazije bio sam neodvojivi dio zabave i glazbe u školi i uživao u tome. Tada su me pozvali iz dosta cijenjene sarajevske grupe Kodeksi da kod njih pjevam i sviram gitaru, što je znaèilo moj prelazak na profesionalno bavljenje glazbom. Izvodili smo repertoar koji je odgovarao ðacima i studentima, ali smo pokušali naæi i neki drugi izraz – izabrali smo rokenrol. Birali smo pjesme koje æe privuæi novu publiku, koja je do tada odlazila kod drugih. Dobili smo prostor u FIS-u (Fiskulturnom domu) i to je postala druga najbolja plesna sala u Sarajevu, pored "Sloge".
Goran i Ismeta
Na periferiji smo tada pronašli jednog momka koji je u tamošnjoj grupi Beštije dobro svirao bas gitaru. Bio je to Goran Bregoviæ. Doveo sam ga na audiciju kod poznatog profesora Ranka Rihtmana da ocijeni kako svira bas gitaru i može li pjevati. Naravno da je položio audiciju i s periferije došao u naš gradski bend. Siguran sam da bi Gorana kasnije i netko drugi doveo u grad, ali je, eto, sluèaj htio da sam se ja prvi za njega zainteresirao. U bend smo zatim doveli i pjevaèicu Ismetu Krvavac koja æe kasnije, ali ne s nama, postati popularna. Kada smo je mi angažirali imala je samo 14 godina.
Te smo godine (1969) dobili prvu ozbiljnu ponudu za tromjeseèni ljetni angažman u "Splendid" baru u Dubrovniku. Tog smo ljeta bili najslušaniji bend, iako je konkurencija bila velika. Tamo nas je uoèio Renato Pacifico, èovjek koji nam je znatno pomogao u karijeri, i ponudio angažman u njegovom hotelu u Italiji. Pripremili smo se i poèetkom 1970. otišli u Napulj. U poèetku je sve išlo dobro, ali je kasnije došlo do raspada benda.
Dobra odluka
Goran je predložio da on nauèi i preuzme solo gitaru, da za bas gitaru uzmemo Talijana, a da ja ostavim gitaru i postanem pjevaè. Od tada više nikada nisam bio gitarist, što se pokazalo kao dobar potez. I kao što sam ja Gorana doveo sa sarajevske periferije da postane basist u dobrom bendu, tako je Goran meni uzvratio time što me je definitivno opredijelio za to da budem (samo) pjevaè.
Kasnije je došlo do "pucanja" benda i ja sam se vratio u Sarajevo. Bili smo se malo meðusobno udaljili, ali smo se 1973. godine ponovo našli. Ja sam uskoro otišao u vojsku.
Bijelo dugme
Kada sam se vratio iz vojske Goran me je èekao. Iz benda smo bili ostali samo nas dvojica. Predložio sam mu da on i ja idemo dalje. Zato sebe smatram osnivaèem Bijelog dugmeta i veoma mi je teško kada me pitaju kako mi je bilo uz Gorana "koji je uvek bio grozan diktator u bendu". Èesto moram da objašnjavam da nije bilo tako, da smo Goran i ja zaista bili skloni jedan drugome do besvesti, da smo jedan u drugoga imali beskrajno povjerenje. Mada sam nekada prihvaæao kompromise i pjevao neke njegove pjesme koje nisam smatrao kvalitetnim.
Razlaz
Odlièno smo funkcionirali do 1984. godine, a onda je došlo do razlaza. Ja sam na Jahorini, u toku priprema za novi album, "pukao" i otišao svojim putem. Moja solo karijera poèela je 1989. i postaæe potpuno ravnopravna onoj u Bijelom dugmetu. To je bio jedan drugi uspjeh o kojem sam veæ 1984. godine imao ideju kada sam rekao Goranu da mislim da smo nas dvojica rekli sve što smo imali reæi zajedno i da ja moram poæi dalje i pokušati naæi nekog drugog autora. S tim sam uvjerenjem prihvatio pozive iz "Jugotona". Preselio sam se u Zagreb, a 1994. godine doveo i roditelje iz Sarajeva. Oni su, nažalost, dvije godine kasnije umrli.
Treæa sreæa
Nakon dva neuspjela braka, iz kojih imam dvije kæerke, dogodila se velika ljubav i brak sa sadašnjom suprugom Ružicom. Kada sam je 1997. godine upoznao u jednom klubu u Posušju, nisam bio svjestan da poèinje možda najljepše razdoblje mog života. Bila je još uèenica i uskoro postala studentica u Splitu. U poèetku smo se sastajali tajno, a onda u romantiènom stilu vjerili u Veneciji i u još romantiènijem stilu vjenèali u Dubrovniku. Bili su prisutni samo njezini roditelji i braæa, moja kæer iz prvog braka i naši kumovi. Provozali smo se jednim oldtajmerom preko Straduna, popeli na Minèetu, vjenèali, zidinama sišli do Porporele i brodom napravili ðir oko Lokruma. Bilo je jugo, veliki valovi, brod se ljuljao, na njemu se sve prevrtalo i lomilo, morali smo piti iz flaša koje smo držali u rukama, ali smo svi bili izuzetno sretni i raspoloženi. Ružica i ja smo u meðuvremenu dobili sina Zvonimira i kæerku Katarinu (koji su dobili imena po djedu i baki). I njih vodimo sa sobom na mojim turnejama po svijetu, a bili su sa nama i na koncertima obnovljenog Bijelog dugmeta u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, koje je 2005. godine organizirao Raka Mariæ. Jeseni su uvijek radne, zime provodimo u našoj kuæi na Kupresu, a ljeta na brodu na moru. Meni je bilo važno da mi i moje starije kæeri budu podrška i da razumeju da Ružica nije nikome konkurencija, nego da je ona moj životni san, na sreæu, ostvareni san. Mira Šuvar (Blic)
Komentari