Kliker.info

Jedan od najboljih bh. glumaca Emir Hadžihafizbegović bio je gost Pressinga na N1 televiziji.Hadžihafizbegovićev govor tokom predstave ‘Audicija’ koja je odigrana u beogradskom Sava centru u nekim srbijanskim medijima nazvan je nacionalističkim i uvredljivim za publiku u Beogradu. Zašto?

“Tu se ne radi o publici. Radi se o ksenofobičnim medijima koji mobing na mene vrše zadnjih 10 godina. Ja sam gromoglasnim aplauzom nagrađen u Sava centru. Niko od publike drugačije nije reagovao ni u Novom Sadu, a Novi Sad se desio nakon Beograda. Sve je bilo pripremljeno. Ja da sam govorio “veju veju pahulje, mraz po staklu šara, stiže Nova godina, a odlazi stara” meni je belaj bio pripremljen. Radi se o nečemu što traje u kontinutetu“, izjavio je gost Pressinga.

Hadžihafizbegović je podsjetio da je on u Srbiji dobitnik devet nacionalnih nagrada.

“Ja sam u Srbiji dobijao nagrade iz ruku Petra Kralja, Laze Ristovskog, Mire Banjac, Bojane Maljević… Imam međunarodna priznanja kao najbolji glumac za srbijanske filmove. Dobio sam najveće, i meni najdraže, priznanje – statuu Zorana Radmilovića iz ruku ministra kulture Srbije. Osvajač sam grand prixa u Sopotu, Nišu, Leskovcu kod Bajića. Kada bih se potrudio imam uslove da kao zaslužni građanin tražim državljanstvo Srbije. Kada sam dobio Zlatno lava u Venecij i deset svjetskih nagrada, onda mi je država Hrvatska kao zaslužnom građana od interesa za Hrvatsku dala državljanstvo“, prisjetio se bh. glumac.

On je mišljenja da biti omiljen znači biti prosječan te ispričao početak “mobinga koji se vrši nad njim od strane medija”.

“Prvi mobing od tog medija, čije ime ne želim da spominjem, imao sam kada sam dobio Zorana Radmilovića. Tada su objavili moju veliku sliku iz rata ili agresije na BiH tematizirajući to kao nešto i sa naslovom da borci Armije BiH dobijaju najveće srpske nagrade. Ja sam ih tada nazvao iz Praga i rekao da sam na tu sliku ponosan, da to nije nikakva insajderska slika i da oni nisu otkrili ništa što ja ne govorim javno. Moja zemlja je brutalno napadnuta. Čini mi se da je Haris Silajdžić poslije kraja rata donio Uredbu o amnestiji. Mislim da je svaki vojno sposobni muškarac koji je otišao iz BiH 1992. godine dezerter jer je napadnuta suvereno priznata zemlja. Drugi dio je sljedeći napad na mene kada sam dobio grand prix na Festu kao najbolji glumac. Sutradan je u Politici izašao jedan ksenofobičan članak o tome kako se meni dodjeljuju nagrade i opet flash back na moje učešće u Armiji BiH“, rekao je Hadžihafizbegović.

Gost Pressinga je istakao da je ponosan što je bio dio Armije BiH koja je branila suverenu zemlju od brutalne agresije

“Žao mi je što je jedan dio bosanskih Srba bio izmanipuliran i ušao u velikosrpsku priču. Ja sam desetine puta sjedio sa borcima iz Vojske Republike Srpske i razgovarao. Nađemo se u Banjaluci, Australiji, Americi, na mojim turnejama. Tu je bilo puno izmanipuliranih ljudi. Nisu znali šta rade.”

Na pitanje zašto je napad na njega bio pripremljen, Hadžihafizbegović je odgovorio:

“Zato što se otkrio čovjek koji je bio dio toga. To je Raka Marić. Raka Marić je, po nečijem nalogu ili iz generalnog animoziteta prema meni, napravio tu stvar jer se onako kao mali papak otkrio. On je mom menadžeru u 10 sati navečer rekao kako portali bruje o nečemu što ja nisam izgovorio, a tek je u 9 sati ujutro taj ksenofobični list izbacio informaciju koja je potpuno lažna. To je isto kao kada bih ja sada rekao da dajem intervju za Al Jazeru, a ne za N1.”

Hadžihafizbegović je kazao da njegova frustracija, kada su u pitanju ksenofobični mediji, traje godinama.

“Dobio sam ponude od desetina drugih medija da nešto kažem. Želim se zahvaliti nekim televizijama koje su me zvale i drugim medijima, ali sam se vodio onom Mark Twainovom: “Na kokoške se ne puca iz topova, samo im kažeš iš”. Kada sam dobio poziv, odlučio sam da dođem i da jednom zauvijek s tim fašistima raskrstim.”

Emir Hadžihafizbegović je prilikom gostovanja u Pressingu na N1 televiziji donio i snimak “sporne scene sa predstave u Beogradu”, kako bi publika mogla vidjeti gromoglasni aplauz koji je dobio.

“Neka ljudi vide snimak i kažu šta je tu sporno. Ja sam za to u Beogradu dobio gromoglasan aplauz.”

U medijima su se pojavile informacije i da je dio publike nakon predstave tražio povrat novca.

“Sigurno ste bili u situacijama da morate polemizirati sa glupošću. Jednom sam rekao da kada u jednom društvu argument kao sredstvo komuniciranje pogine i postane beznačajan to društvo putuje u besmisao. Ja se osjećam jako mazohistično što moram odgovarati na ova pitanja, a zapravo imam toliko prijatelja u raznim društvenim segmentima Srbije od vrhunskih sportista, na estradi, ugostitelja… Ja sam u toj zemlji proveo jedan od najsugestivnijih dijelova svog života. Mi smo tamo igrali ovu istu predstavu pred 120.000 ljudi. Pristao sam da dođem, da polemiziram s glupošću, ali neka…“, rekao je glumac.

Na pitanje šta je to uvredljivo u spomenutom govoru za vrijeme predstave, Hadžihafizbegović je odgovorio:

“Ovo je toliko snažna poruka o multikulturalnom životu unutar BiH. Osjećao bih se frustriran da moram živjeti u zemlji u kojoj žive samo muslimani.”

Iz Srbije i Hrvatske stižu poruke da ko god govori o multietničkoj i cjelovitoj BiH u kojoj svi ljudi žive zajedno biva proglašen bh. nacionalistom.

“Tako je. Valjda smeta nekome bosanska širina i zato što nekome smeta ta priča i mentalna matrica na kojoj smo mi odgajani. Ne bih se dobro osjećao u zemlji u kojoj žive samo muslimani. Ja sam odrastao i na Branku Ćopiću i na Šopu, na Mati Lovraku, Andriću, Meši, Krleži, Kišu, Ranku Marinkoviću, Crnjanskom… Ja sam odrastao kraj katoličke i pravoslavne crkve. To je komparativna prednost koju valjda majmuni ne mogu da shvate. Pošti majmuni to ne mogu da shvate, svaka priča o multikulturalnoj Bosni se dočekuje na nož, kao što se i Jugoslavija raspala zato što je neka sintetička struktura remetila planove nakon Titove smrti o Velikoj Srbiji. Cijela ova priča dolazi upravo iz onih krugova i hvala Bogu da je eufemizam za neke medije koji su bitni i važni, a koji ovo nisu propratili na takav ksenofibičan i fašistički način“, smatra Hadžihafizbegović.

Gost Pressinga je kazao da stalno dobija podršku iz Srbije. Također je kazao da je provjerio da li je iko od publike tražio povrat novca nakon predstave.

“Ne da sam dobio podršku iz Srbije, ona je konstantna s obzirom da je ovo peti-šesti put da se ovi fašistički mediji sa mnom obračunavaju. Kada sam rekao da je to bilo brižno pripremljeno, isti taj čovjek Raka Marić je rekao da su ljudi dolazili na info pult da vrate novac i mi smo provjerili to. Niko nikada nije došao na taj info pult da se vrati novac.”

Hadžihafizbegović smatra da je cilj bio prekinuti turneju jedne uspješne predstave.

“Mislili su da nećemo nastaviti u Novi Sad. Ja sam imao i prijeteće poruke u mobitelu, ali nisam htio da to spašavam nekim policijskim javljanjima. Rekao sam ekipi da idemo odigrati Novi Sad. Otišli smo tamo pred 3.000 ljudi i nije bilo jednostavno izaći. Ali isti tekst, ista priča, ista predstava, ovacije, 3.000 ljudi me vraćalo tri-četiri puta na bis.”

Bh. glumac je istakao da tekst u kojem se veliča multikulturalni život u BiH smeta fašistima.

“I fašistima u Srbiji i fašistima u BiH i fašistima sa raznih strana. Mi nastavljamo ovu istu predstavu igrati u Srbiji u februaru i ja nemam nikakvog ni straha. Ovo je njima problem. Nije im problem što im se najveća sportska ikona Duda Ivković oprašta u Atini, a ne u Beogradu. Nije im problem što jedan od najboljih evropskih redatelja Kokan Mladenović sa svojom predstavom ne može ući Beograd. Tim medijima govorim, a ne Srbiji.”

Hadžihafizbegović je kazao da je Srbija jedna ozbiljna zemlja sa mnogo čestitih ljudi.

“Ali zlo je aktivno, a dobro je pasivno. Ovo zlo koje je mene napalo, nije ih sramota što jedan moralni, sportski i ljudski svjetionik Duško Vujošević tamo doživljava hajku, zatim Nikola Kojo, Sergej Trifunović i najbolji beogradski glumci također trpe mobing ovih fašističkih medija. Ova vrsta Aparthejda, ova vrsta segregacije i linča koji na mene otvoren istjerali su me na čistinu i otvorili 24-satni lov na mene“, zaključio je gost Pressinga na N1 televiziji.

Emir Hadžihafizbegović u Pressingu  je kazao da “kada imaš stav – ne voli te niko”. Pojasnio je i zašto.

“Ne vole te tvoji, ne vole te nacionalisti, srpski, hrvatski, bošnjački, ne vole te u stranci. Ja sam izgubio 10 filmova zbog političkih stavova, na raznim mjestima, kao ‘Alijim bojovnik’. Nije me stid, što sam bio u Armiji BiH čiji je vrhovni komandant bio Alija Izetbegović. Na to sam ponosan. Znam kakava je to struktura bila, šta smo radili i od koga smo se branili i znam da su u toj Armiji herojski ginuli i Srbi i Hrvati.

“Čedo Domuz, Srbin, herojski poginuo u borbi sa Šešeljevcima. Drogirani su dolazili sa pancirima. Hajde se bori sa drogiranim četnikom koji ima pancir. Srbija nije krenula u rat dok nije imala pet tona droge”, ispričao je Hadžihafizbegović.

“Poginuo je Vinko Šamarlić u odbrani grada. Trebao je zastavu nositi na Olimpijskim igrama 1992. Nije htio da ide. Nije htio, ‘immam bitku’. Pogine herojski. Stanković u Travniku.”

“Da ne govorim koliko je Srba i Hrvata poginulo. Pa šta je to, jerez govoriti na godišnjici Armije BiH. Šta me prozivaju, ja sam na to ponosan”, zaključio je kazao Emir Hadžihafizbegović.

Hadžihafizbegovićev govor tokom predstave ‘Audicija’ koja je odigrana u beogradskom Sava centru u nekim srbijanskim medijima nazvan je nacionalističkim i uvredljivim za publiku u Beogradu.

Kakvo je političko, socijalno, duševno stanje bh. naroda  ?

“Loše. Loše. Stalno govorim o stanju duha. Bolje je bilo stanje duha u ratu, kad ti je svaki dan glava bila u torbi, kad su nas ubijali ko divlje svinje. One su plemenitije ubijane. Kad oni plemići krenu u lov, puhnu u rog pa one imaju tri minute da se razbježe. Onda puste kerove. Ovdje nije bilo puhanja u rog, bili su raznorazni masakri. Loše je stanje duha zbog toga što su ljudi lobotomični. Mi živimo u lobotomičnim društvima. Ne svi, većina ljudi je ko Jack Nicholson u filmu Let iznad kukavičijeg gnijezda. I treba nam jedan indijanac da digne onu česmu i da probije”.

“Čitao sam knjigu Era praznine. Tamo kaže ‘doći će vrijeme kada će ljudi osvijestiti da mogu živjeti bez cilja i smisla. To se sada dešava. Lobotomija koja je izvršena nad ljudima je projekat. To je smišljeno, a unutar toga su i političari. Ne manipuliraju samo oni, nego i sa njima manipuliraju, međunarodna zajednica. Svi smo u krugu lutaka na koncu. Umjesto da se dogovorimo i civilizirano živimo unutar geografija koje su separatne, govorimo istim jezikom. Za moje filmove ne treba titl. Za filmove Nebojše Glogovca ne trebaju titl, za filmove Kreše Nikića i Leona Lučeva ne trebaju titlovi. Ne može meni biti bliži musliman iz Pakistana od Srbina iz Trebinja. Mi smo tu zajedno rasli. Neko hoće da ta granica prolazi kroz bračne krevete…”

O čemu govorimo u 21. vijeku – pita se Hadžihafizbegović.

“Nema veze, do te mjere je ovo civilizacijska inverzija. Ovaj intervju ću pamtiti kao najzačajniji, jer sam puko – a možda i najmazohističniji, jer u ovoj čaši stoji voda – a ne nafta.”

Komentarisao je izjavu Kolinde Grabar Kitarović koja je kazala da su “bh. muslimani radikalizrani”. On nikada nije krio da je vjernik, musliman.

“Jesam vjernik. Iz takve sam kuće, tako sam odgojen. Ja sam iz patrijarhalne muslimanske porodice. U kontekstu – ko ubije jednog čovjeka kao da je cijeli svijet ubio, ko spasi jednog čovjeka – kao da je svijet spasio. Što se tiče tih izjava, prvo – izjavu gospođe Kolinde ne bih spasio ozbiljno jer se radi o gospođi koja je izvadila čokoladicu Pionir iz Subotice u Dubrovniku i rekla da će ispitati odakle čokolada u paketu. Nakon te izjave, sve što govori ja doživljavam neozbiljno, niti analiziram”.

“Što se islamofobije tiče, to je posljedica projekta. Još malo, kad stanu tramvaji u Budimpešti bit će krivi muslimani.”

Koliko mu je to duhovno pomogao da prevaziđe sve što mu se izdešavalo, poslije saobraćajne nesreće u kojoj je smrtno stradala jedna osoba?

“12. oktobar 2014. Snimao sam film za Amerikance. Došao u Sarajevo po neku garderobu i vratio se. Ja znam kako s tim živim. Ono što mi je bitno jeste da sam unutar cijele te priče izašao mentalno dobar. Kakvu ja stigmu i ožiljak imam, to ja najbolje znam u trenucima kada imam flashback. Tu je podijeljena odgovornost. Oni su stajali na mjestu na kojem nisu trebali, ja sam vozio 20-30 km na sat brže nego što sam trebao. To je iza mene. Idemo dalje. Vozim sada kratke relacije. Do Mostara, Tuzle, ne izlazim skoro dvije godine s kolima van BiH.”

Direktor je Kamernog teatra 55, koja je počela sa projektom škole glume u Srebrenici. Na to je posebno ponosan.

“Dugo smo to pripremali. Želim da se zahvalim načelniku Mladenu Grujičiću. Da se Srebrenica ne pominje samo 11. jula. Došao sam na tu ideju, Mladen je to prihvatio. Moja ekipa je bila jučer tamo. Ići ćemo u školu, izabrat ćemo 50 djece. Moji glumci će ići svaki vikend da rade. U maju ćemo uraditi predstavu – koja je primjerena toj djeci. To je za mene vijest. To je vijest, i ne znam zašto takvih vijesti nema. Hajde da se potrudimo da dobro bude aktivno, a zlo pasivno”.

Neki vrlo ozbiljni i veliki glumci, njegovi prijatelji žele da se uključe u taj projekat u Srebrenici.

“Napravit će se škola glume, akademija sa naših geografija. Ponosan sam na to. Što se posla direktno tiče, krenulo putovanje sa dva filma, Žaba i Muškarci koji ne plaču. Pratit ću te filmove, i molim vas – da kažem, festival Juroslava Korjenića, ekskluzivno da kažem da je predsjednik žirija za nagradu Žan Marolt Nebojša Glogovac”.

 Komentarisao je i izjavu  Bakira Izetbegovića o priznanju Kosova.

“Jako vas cijenim kao novinara, ovo je dragocjena emisija. Do te mjere obojica moramo da pričamo o trivijalnim i bizarnim stvarima, umjesto da pričamo o turneji mog filma Žaba. Idemo dalje, obojica smo pristali na neku vrstu mazohizma”, počeo je Hadžihafizbegović.

“Predsjednik Vučić potcjenjuje inteligenciju ljudi na ovim geografijama. Saziva sjednicu zbog izjave Izetbegovića. Što se njega tiče – Izetbegović kaže da bi priznao Kosovo, ali nije on taj koji odlučuje – nego će biti kako kaže trojno predsjedništvo. A zapravo je Srbija priznala Kosovo, o čemu mi pričamo”.

Podsjećamo, Srbija nije formalno priznala Kosovo, a Hadžihafizbegović je dodao:

“Priznala ga je, ima ono de facto i de iure. Papiri su podijeljeni i posušeni, sad samo treba tu Vučićevu tegobu – kako narodu to saopštiti. On saziva sastanak nacionalne bezbijednosti i kaže da je ovo izjava sa dalekosežnim posljedicama, a pokazuje se kao licemjerni prijatelj BiH. Donosi nam ovdje inkubatore u bolnice, a stoji iza Dodika koji na dva metra ispred njega govori kako je RS država, i da će se odvojiti”.

“Ako si prijatelj BiH, ako pet minuta prije toga kažeš da poštuješ suverenintet BiH, onda si dužan nakon te blasfemije koju izgovori Dodik doći do mikrofona i reći da je to bila neprimjerena izjava i da RS nikada neće biti država, i da gospodin Dodik treba znati kako se ponašati unutar medijskog prezentiranja i tako dalje”.

Smatra da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić “igra licemjernu igru”.

“Danonoćno izgovara da poštuje teritorijalni integritet, rijetko spominje suverenitet BiH. A onda na otvaranjima mostova, press konferencijama pusti Dodika da lupeta. Tako se mora ponašati čovjek kojem sud visi nad glavom (Milorad Dodik, op.a). Dodik bi sad sve gurnuo u rat. Počne rat, on ima privatni avion – i na Kipar. I složi svoje one račune. Neka me tuže ovi fašisti, neka me tuži i on. Dosta više tog merhameta, merhametluk je kukavičluk”, oštro je kazao Hadžihafizbegović.

“Daj ba jednom da vidimo o čemu se radi, i da postavljamo prava pitanja. Popu pop, bobu bob. Postavljajte im prava pitanja. Postavite pitanje Čoviću, jer je rekao da se javlja iz stolnog hrvatskog grada, on evropejac. Postavite mu pitanje kako je iz Livanjskog kantona otišlo 18.000 Hrvata, oni tamo 25 godina vladaju. Ko ih tamo majorizira. Idu ljudi gdje HDZ vlada. On se diči da je evropejac. Javljam se iz stolnog hervatskog grada. Je li to multikultura, je li to poruka?”, naveo je Hadžihafizbegović.

“Treba postaviti Dodiku pitanje što baca bh. zastave sa stola. Treba postaviti pitanje međunarodnoj zajednici, najvećem licemjeru ovdje… Oni su nam navukli ludačku košulju, i neće da je skinu. Oni su rekli tri člana Predsjedništva, oni su rekli 10 kantona, oni su rekli 150 ministara”, kazao je uz opasku:

“Jedino što se sa Dodikom slažem, s tim već uznemirenim čovjekom, da bi se prije dogovorili bez međunarodne zajednice.”

Hadžihafizbegovićev govor tokom predstave ‘Audicija’ koja je odigrana u beogradskom Sava centru u nekim srbijanskim medijima nazvan je nacionalističkim i uvredljivim za publiku u Beogradu.

U Pressingu je objasnio zašto?

“Tu se ne radi o publici. Radi se o ksenofobičnim medijima koji mobing na mene vrše zadnjih 10 godina. Ja sam gromoglasnim aplauzom nagrađen u Sava centru. Niko od publike drugačije nije reagovao ni u Novom Sadu, a Novi Sad se desio nakon Beograda. Sve je bilo pripremljeno. Ja da sam govorio “veju veju pahulje, mraz po staklu šara, stiže Nova godina, a odlazi stara” meni je belaj bio pripremljen. Radi se o nečemu što traje u kontinutetu”, izjavio je gost Pressinga.

Hadžihafizbegović je podsjetio da je on u Srbiji dobitnik devet nacionalnih nagrada.

Na pitanje šta je to uvredljivo u spomenutom govoru za vrijeme predstave, Hadžihafizbegović je odgovorio:

“Ovo je toliko snažna poruka o multikulturalnom životu unutar BiH. Osjećao bih se frustriran da moram živjeti u zemlji u kojoj žive samo muslimani.”

Iz Srbije i Hrvatske stižu poruke da ko god govori o multietničkoj i cjelovitoj BiH u kojoj svi ljudi žive zajedno biva proglašen bh. nacionalistom.

“Tako je. Valjda smeta nekome bosanska širina i zato što nekome smeta ta priča i mentalna matrica na kojoj smo mi odgajani. Ne bih se dobro osjećao u zemlji u kojoj žive samo muslimani.”

(Kliker.info-N1)