Kliker.info

Piše : Mirko Šagolj (Oslobođenje)

Za aktualnu političku krizu u BiH Sjedinjene Američke Države najviše okrivljuju Harisa Silajdžića i Milorada Dodika. I to baš ovim redom. To je zvanično saopćila američka vlada nakon propalih pregovora između dvojice spomenutih političara, održanih nedavno u Vašingtonu.Potvrdio je to u petak, uz dodatna objašnjenja, i američki ambasador u BiH Daglas Meklhejni. Kaže da su i Silajdžić i Dodik zastupali “beskompromisne stavove” i o ustavnim reformama i o reformi policije. Silajdžić je ponovo tražio ukidanje entitetskog glasanja, a kod policije ukidanje naziva Republika Srpska, dok Dodik i jedno i drugo odbija. I na tome su, uz “duboko razočarenje SAD”, pregovori i okončani.Nije sporno to što (i) SAD u Silajdžiću i Dodiku vide krupnu prepreku za postizanje političkog konsenzusa oko ustavnih reformi i policije, već u tome što njihovu krivcu izjednačavaju.Dodik ne želi ni da čuje za državu Bosnu i Hercegovinu. Jednom prigodom je izjavio da bi za raprezentaciju BiH navijao jedino kad bi igrala protiv Turske. Zašto li baš Turske?! Ali, kad su ga novinari uoči subotnje utakmice BiH – Turska (u)pitali hoće li navijati za BiH, odvratnim tonom je odgovorio: “Za Bosnu i Hercegovinu? Ne!”Jedva je i ime svoje države izgovorio, koliko mu se ona gadi. Dodik, dakle, na svakom koraku daje do znanja da ga država Bosna i Hercegovina ne zanima i čini sve da do njene podjele što prije dođe. Sa prijetnje o referendumu o otcjepljenju RS prešao je na prijetnju o trećem entitetu i pozive Hrvatima da ga u tome podrže, jer mu se, očigledno, čini da je to realniji i brži put do konačne podjele BiH.Silajdžić, s druge strane, zagovara neku vrstu centralistički ili unitarno uređene države. Njegova predizborna pobjednička deviza “100% BiH” i neke druge teze o unutarnjem državnom uređenju, objektivno, izazivaju određenu sumnju. Iako Silajdžić nikad nije detaljnije objasnio svoju osnovnu tezu, kritičari njegove političke filozofije skloni su da u njoj vide nastojanje da se kroz centralistički sistem vlasti osigura dominacija većinskog naroda.S Dodikom, dakle, nema nikakve Bosne i Hercegovine kao zajedničke države ravnopravnih naroda i građana koji u njoj žive. Niti se s njim mogu dogovoriti bilo kakvi modeli vlasti koji bi Bosni i Hercegovini osigurali karakter cjelovite multietničke države kakva je stoljećima bila. Ako Dodik bude odlučivao, ona se mora raspasti.Sa Silajdžićem je potpuno drugačija situacija. On je, nema sumnje, za cjelovitu BiH u njenim avnojevskim granicama. Nije Silajdžić politička cvjećka, niti je njegov pogled na unutarnje uređenje BiH uvijek dovoljno “bistar”. Ali, izjednačavati njegovu odgovornost u krizi u kojoj se ova zemlja nalazi sa odgovornošću i krivnjom Milorada Dodika – to je već krupan politički grijeh.Silajdžić je, sigurno, za cjelovitu BiH. Stoga bi, uz njegovu političku filozofiju, mogla ići ona narodna bosanska: “Duga je noć, j…… ćemo se”. Jer, on nudi prostor, nudi okvir za očuvanje BiH.A šta nudi Dodik?! Nudi samo genocidnu tvorevinu.To je ta razlika između njih dvojice i čudno je da je (i) Amerikanci ne uvažavaju.