Predsjednica Donorska mreže biH Jasminka Mujkanović : Probudili smo svijest građana
Treća kadaverična transplantacija, koja je urađena u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla, zbog želje roditelja donora, koji su samoinicijativno predložili transplantaciju, pokazala je koliki je uspjeh Donorska mreža BiH postigla u proteklih godinu i po dana. Predsjednica Donorske mreže BiH Jasminka Mujkanović oduševljena je buđenjem javne svijesti."Uz pomoć medija uspjeli smo doprijeti do naroda. Ovo je najhumaniji čin koji nam daje snage i satisfakcije da nastavimo dalje", prokomentarisala je dr Jasminka Mujkanović i dodala da to znači da entuzijazam i humanost prevazilaze sve prepreke i ovo je put kojim naša zemlja treba da ide."Ovo je put budućnosti, put ka evropskim integracijama. Edukacija i oprema za transplantaciju je jako skupa i sve bolnice treba da se ujedine. Zašto ne iskoristiti ovo što UKC Tuzla ima i spasiti nekome život", kaže dr Jasminka Mujkanović.
NN: Nakon ove transplantacije uspostavljen je novi put za saradnju, ne samo kliničkih centara iz Tuzle i Banjaluke, već između svih bolnica. Koliko je Donorska mreža do sada imala uspjeha u umrežavanju bolnica u BiH?
MUJKANOVIĆ: Mi zapravo pomažemo vladinom sektoru da umreži bolnice, ali vladin sektor je nešto tromiji, postavljaju neke granice i okvire, zbog ustroja naše države i trojnog Predsjedništva. Ali, mi smo uspjeli povezati entitetske ministre zdravstva i distrikta Brčko i dali smo projekte umrežavanja svih bolnica.
NN: Ali, još ne postoji zajednička lista čekanja na transplantaciju u BiH.
MUJKANOVIĆ: Transplant program je državni projekat, ali je tačno da nemamo jedinstvenu listu čekanja. Srećom, imamo zdravu ekipu ministarstava zdravstva u RS, Federaciji i Brčkom, koji su na sebe povukli teret ujedinjenja i uvjerena sam da će profesionalizam, humanost i entuzijazam prevazići sve barijere i da ćemo zajednički raditi na transplantacijama. Nama je jako važno da svi ljudi imaju jednaka prava u cijeloj BiH. O drugačijoj organizaciji transplant programa ne možemo govoriti.
NN: Donorska mreža vodi jaku kampanju kadaveričnih transplantacija i već imate 20.000 potpisnika donorskih kartica, ali bez saglasnosti rodbine potpisnik kartice ne može biti donor.
MUJKANOVIĆ: Da, kartica ne garantuje da će osoba biti donor. Zato je jako važno da porodica bude informisana i da odluči darovati organe, pomoći drugim ljudima. Nizak stupanj javne svijesti je razlog zašto govorimo o trećoj kadaveričnoj transplantaciji. Nastojimo informisati ljude o značaju doniranja organa, kao i samoj moždanoj smrti. Dosta ljudi poistovjećuje kliničku i moždanu smrt i možda je nada da će se njihov najbliži probuditi jedan od razloga zašto se na vrijeme ne odlučuju na doniranje organa.
NN: Imate li podršku vjerskih zajednica, jer one imaju jak uticaj na ljude?
MUJKANOVIĆ: Da, tri najjače vjerske zajednice u BiH su dale svoj pristanak i kadaveričnu transplantaciju smatraju aktom dobročinstva. Prednost se, nad mrtvima, daje živima.
NN: U UKC Tuzla, jedinom certificiranom centru u BiH za transplantaciju, izvode se transplantacije bubrega, jetre, rožnice, kako sa živih, tako i sa mrtvih davalaca, ali se sa presađivanjem koštane srži stalo. Zašto?
MUJKANOVIĆ: Problem je što Federalni zavod zdravstvenog osiguranja na listu za finansiranje nije stavio i transplantaciju koštane srži, pa UKC Tuzla nije naplatio troškove za urađena presađivanja koštane srži. Tako su stvorena velika dugovanja prema UKC Tuzla, prekinuli su sa presađivanjem koštane srži, pa je jedini stručnjak u BiH Milomir Malešević napustio tuzlansku bolnicu. Razočarana sam, jer smo edukovani i postoji potreba. Osim toga, ta transplantacija u Tuzli košta 120.000 KM, a pacijenti u inostranstvu plaćaju 450.000 KM.
NN: Naša zemlja nije članica Eurotransplanta, što znači da, po potrebi, ne možemo vršiti međunarodnu razmjenu organa. Šta je prepreka i koji su uslovi za pristupanje toj organizaciji?
MUJKANOVIĆ: Transplantacija je na državnom nivou i treba da se potpišu ugovori. Ali, da bi do toga došlo potrebno je ostvariti određeni broj eksplantacija, odnosno kadaveričnih transplantacija. Godišnje minimalno moramo uraditi 10 kadaveričnih transplantacija, jer, moramo imati nešto za ponuditi. Sve se bazira na tome da niko nikome ne bude dužan, da postoji balans u razmjeni organa. A mi smo uradili tek treću kadaveričnu transplantaciju. Zbog toga je, ponavljam, jako važno da ljude edukujemo i kažemo šta znači doniranje organa kada njihov najbliži doživi moždanu smrt. (Nezavisne novine)
Komentari