Kliker.info

Područje na kojem je danas Republika Srpska nije bilo naseljeno isključivo Srbima. Genocidom je ona postala čisto srpsko područje i zbog toga joj nikada ne treba dopustiti pravo na samoopredjeljenje – kaže u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" nekadašnji američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt (Peter Galbright). S njim smo razgovarali prije  sarajevske promocije knjige "Kraj Iraka", u kojoj govori o svojim iskustvima, ali i greškama aktuelne američke vlasti u toj zemlji.

Šta su glavne poruke knjige?  
– Ona sadrži tri dijela. U prvom su moja iskustva u Iraku tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća. U tom periodu u Kurdistanu je počinjen genocid. Sadam Husein (Saddam Hussein) plinom je ubijao Kurde, a administracija Ronalda Regana i Džordža Buša starijeg (George Bush) nije uradila ništa da se pomoć Iraku smanji. Štaviše, tadašnji predsjednik Buš ju je udvostručio. Mnogi od onih koji su do 1999. podržavali Sadama, osmislili su 2003. godine rat protiv njega. U drugom dijelu knjige prikazujem zapanjujuću nesposobnost aktuelne američke administracije u postratnom Iraku. U tu zemlju došao sam pet dana nakon što je srušena Sadamova bista. Sve institucije, osim ministarstva za naftu, opljačkane su i spaljene. SAD su u Bagdad došle bez plana da zaštite ijednu instituciju. Kada nemate institucija, ne možete uspostaviti ni vlast.Za razliku od BiH, gdje smo poslali iskusne ljude koji su znali jezik, mentalitet i podneblje u koje idu, u Irak smo poslali neiskusne mlade ljude sa 13 milijardi dolara. Zato smo za šest mjeseci potrošili nekoliko stotina miliona dolara, što je mnoge Iračane razljutilo. Njihov život nije se poboljšao. SAD su u rat protiv Iraka ušle potpuno nespremno. Tamo smo otišli bez imalo spoznaje o tome kuda idemo i šta nas čeka. Uradili smo sve što smo mogli da uništimo institucije države i ona se raspala. Žao mi je zbog toga, ali je činjenica da je Irak bio vještačka tvorevina. Kada je to tako, a jeste, onda se trebamo pomiriti sa činjenicama i prihvatiti da se Irak raspada, da je novi ustav ustvari recept za podjelu zemlje i da se mi odatle moramo povući. Jedino bismo trebali ostaviti neke snage u Kurdistanu. S

Spomenuli ste neke lekcije iz BiH. Možete li biti detaljniji u tome?  – Iz BiH nismo primijenili dobre lekcije na Irak. Kada idete u vojnu misiju, onda vam treba dovoljno vojnika. U BiH smo poslali 60.000 vojnika, a u Irak, koji je osam puta veći od BiH, tek 120.000. Za BiH smo do u detalje iscrtali plan 4104. Za Irak nije bilo čak ni plana kako sačuvati glavne institucije te zemlje. Nadalje, u Irak nismo poslali kvalificirano osoblje, za razliku od BiH. Već sam spomenuo da nismo ni poznavali Irak prije nego što smo ušli u njega.

Kakvom vidite trenutnu situaciju u BiH?  – Ljudi u vašoj zemlji samo gledaju u probleme. No, ono što ja vidim jeste napredak. Hrvatska je demokratska država u potpunosti, što u moje vrijeme nije bila. U BiH imate ogroman napredak – mir je čvrst, neke oblike saradnje između entiteta, značajne uspjehe u povratku, saradnji s Hagom, bez obzira na činjenicu da Karadžić i Mladić još nisu uhapšeni.
Da se razumijemo, situacija u BiH daleko je od savršene. No, Dejton je pravljen samo da bi se zaustavio rat. On je rezultat dogovora zaraćenih strana i kompromisa koje su morali praviti pod našim snažnim pritiskom. Sada Dejton treba preoblikovati kako bi BiH postala ujedinjenija.

Budući da je Dejton nastao, kako ste sami kazali, i pod pritiskom SAD, šta one trebaju uraditi u BiH?  – Završiti posao. Ali, uz dužno poštovanje, mjesto BiH je u Evropi i mislim da je red da Evropljani preuzmu odgovornost za stanje u njoj. 

Irak je kao Jugoslavija   – Neki moji poznanici u BiH kažu da argumenti koje koristim za Irak ne idu u prilog BiH. I jedna i druga država su multietničke, a Irak se praktično raspada. Irak je, međutim, stvoren nakon Prvog svjetskog rata po uzoru na Jugoslaviju. BiH, pak, ima tradiciju države. Nadalje, u Iraku su Kurdi bili žrtve genocida. Očekivano je da oni ne žele biti u Iraku kao žrtve genocida. U BiH se zna ko je bio žrtva genocida – pojašnjava Galbrajt.  Sead Numanović (avaz)