Kliker.info

Top-tema u BiH, Hrvatskoj i Srbiji posljednjih dana bilo je pismo tužioca u slučaju "Slobodan Milošević" Džefrija Najsa (Geoffrey Nice), koji je prozvao svoju nekadašnju šeficu, glavnu hašku tužiteljicu Karlu del Ponte (Carla), da se s Beogradom dogovorila o prikrivanju dokaza o umiješanosti bivše SRJ u ratove u Hrvatskoj i BiH. U ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" Del Ponte prvi put za neki od medija nakon objave Najsovog pisma u zagrebačkom "Jutarnjem listu" govori o prozivkama svog nekadašnjeg kolege, načinu na koji se stavlja zaštita na dokumente u Haškom tribunalu, žrtvama i iznosi uvjerenje da će najtraženiji ratni zločinci ipak biti uhapšeni prije nego što Tribunal zatvori svoja vrata.

Nakon što ste preuzeli dužnost glavnog tužioca, Slobodan Milošević nije bio optužen za zločin genocida u BiH. Vi ste ga optužili i tada ustanovili zločinački plan te podigli optužnice i protiv Perišića, Stanišića, Šešelja, Simatovića. Danas, međutim, Vas optužuju da ste se dogovorili sa Srbijom kako biste zaštitili interese te države? Kako to objašnjavate?
– Te optužbe potpuno su neosnovane i vjerujem da potječu iz nedovoljnog razumijevanja postupaka pred ovim sudom. Ja ne pravim dogovore. Moj posao i posao mog ureda jeste da sakupljamo dokaze i dokažemo optužbe u sudnici. Tokom svih ovih godina ulagali smo ogromne napore kako bismo došli do dokaza o krivici onih koji su optuženi za neke od najgorih zločina počinjenih tokom prošlog stoljeća. Želim napomenuti da smo uspjeli dokazati da je počinjen genocid u Srebrenici, da je silovanje korišteno kao sredstvo terora i da je to zločin protiv čovječnosti, da su odgovorni za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva zaslužili najveću kaznu. Dokazali smo i mnoge druge značajne činjenice o zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i činjenice o individualnoj odgovornosti optuženih. Vjerujem da oni koji posjeduju tačne informacije o mom radu i radu mog ureda nikada neće povjerovati neosnovanim optužbama koje se ovih dana pojavljuju u medijima.

Nakon Najsovog pisma otvorena je velika rasprava. U svemu ovome žrtvama i svjedocima genocida je najteže. Šta Vi radite kako biste žrtvama pomogli da shvate šta se dešava?– Moja poruka je jasna: proteklih osam godina svog života posvetila sam borbi za pravdu za žrtve zločina u bivšoj Jugoslaviji. Učinila sam najbolje što sam mogla i dala sam sve od sebe da dođem do dokaza i predočim ih sudijama. Žalosno je što ove neosnovane i netačne optužbe koje se pojavljuju u medijima uznemiravaju upravo one koji su najslabiji – žrtve ovih užasnih zločina. Željela bih pojasniti dva izuzetno važna aspekta ovog pitanja. Kao prvo, Međunarodni sud pravde (MSP) i Haški tribunal dvije su potpuno zasebne pravne institucije: MSP se bavi sporovima između država, dok Tribunal ima nadležnost da utvrdi krivičnu odgovornost pojedinaca.

Sudije odlučuju         Kada se radi o predmetima pred Međunarodnim sudom pravde, odgovornost te institucije jeste da utvrdi koje će dokazne materijale razmatrati i koje dokumente tražiti. To nije i ne može biti odgovornost Tribunala niti njegovog tužilaštva. Kao što se može pročitati u presudi Međunarodnog suda pravde, taj sud odlučio je da ne traži dokumente o kojima je riječ i samo ta institucija može objasniti razloge za svoju odluku. Drugo, u našem tribunalu tužilac nema ovlaštenja da odlučuje o zaštitnim mjerama za dokumente. Posao tužioca je da sudijama predoči dokazni materijal. Samo sudije, a ne tužilac, mogu odlučivati o tome da li će taj dokazni materijal biti dostupan i javnosti.

Ipak, pojasnite javnosti koja je bila Vaša pozicija od početka u vezi sa zaštitom koju je tražio Beograd?– Stav Tužilaštva je jasan: mi smo rekli da se nećemo suprotstaviti razumnom zahtjevu za zaštitne mjere. Međutim, zahtjev za zaštitne mjere koji je obrazložen isključivo time da se podnosilac zaštiti od odgovornosti pred drugim sudom ne može se smatrati razumnim i ne bi bio u skladu s Pravilnikom o postupku i dokazima.

Ako je međupresudom Sudskog vijeća Milošević presuđen za genocid u osam bh. općina, a nakon toga je umro, postavlja se pitanje zašto Najs, tužilac koji je bio glavni uslučaju "Milošević", ima potrebe negirati na izvjestan način ne samo Vaš nego i svoj rad?– Ne želim komentirati moguće razloge gospodina Najsa. 

Recite nam kakvu ste imali podršku međunarodne zajednice u cijelom slučaju "Milošević", počev od pristupa arhivama iz Beograda do dovođenja svjedoka iz Srbije? – Više puta upozoravali smo na mnoge probleme koje smo imali prilikom pristupa dokumentima, informacijama i svjedocima iz Srbije. Dobivanje dokumenata koje trenutno imamo u svom posjedu trajalo je godinama i još imamo mnogo neispunjenih zahtjeva. Više puta o tome smo upozoravali Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, Evropsku uniju, cijelu međunarodnu zajednicu.Vršeći pritisak na zemlje bivše Jugoslavije da sarađuju, međunarodna zajednica u cjelini, a posebno Evropska unija, dala je veliku podršku Haškom tužilaštvu. Nadamo se da će se ta podrška i nastaviti sve do ispunjenja našeg mandata. 

Rekli ste svojevremeno da ćete progovoriti o nečasnoj ulozi međunarodne zajednice. Neki su to bili shvatili kao Vaš alibi i kao pritisak na međunarodnu zajednici da hapsi Karadžića i Mladića. Da li ćete progovoriti o tome što ste pričali ili će to ostati samo prijetnja?   – Meni alibi nije potreban. Radim sve što je u mojoj moći kako bi ostali bjegunci bili uhapšeni. Haški tribunal nema svoju policiju i, kada se radi o hapšenjima, u potpunosti zavisim od saradnje država. Stalno zahtijevam od Srbije da ispuni svoje međunarodne obaveze i stalno zahtijevam od Evropske unije i međunarodne zajednice da nam pomognu svojim pritiskom.
Srbiji, kao jedinoj državi za koju je ustanovljeno da je prekršila Konvenciju o genocidu, ne bi se smjelo dozvoliti da nastavi s kršenjem te konvencije time što ne hapsi Ratka Mladića. To je jednostavno nespojivo s principima vladavine prava i pravde, a ta dva principa smatraju se stubovima međunarodne zajednice.

Međunarodni sud pravde presudom u tužbi BiH protiv Srbije koristio je presude koje ste Vi i Vaš tim uspjeli dobiti za Srebrenicu. Zašto MSP nije tražio zaštićene dokumente od Vas ili Tribunala ili Beograda?   – Kao tužilac Haškog tribunala, ne mogu se upuštati u špekulacije o odlukama sudija Međunarodnog suda pravde.

Šta ćete međunarodnoj javnosti saopćiti u junu kada budete u Vijeću sigurnosti UN-a predočili izvještaj o svom radu? – Nadam se da ću moći reći da je moj posao završen zato što su svi preostali bjegunci u Hagu. 

Da li ćete se boriti da dokumenti budu uvedeni u javnim raspravama na predstojećim suđenjima Perišiću, Stanišiću, Simatoviću, Šešelju i da li postoji mogućnost da se skine zaštita za dokumente iz slučaja "Milošević"?   – Sudije još nisu izdale naloge za početak tih postupaka, tako da ćemo morati sačekati razmatranje tih pitanja. 

Kakva je Vaša procjena šta će biti s Tribunalom i šta ćete Vi uraditi da se mandat dovede do kraja, da svi optuženi budu pohapšeni i predstojeća suđenja dovedena do kraja korektno i pravično?  – Sigurno ću i dalje činiti sve što je u mojoj moći da se preostali bjegunci nađu pred Tribunalom do kraja mog mandata. Ako se to ne dogodi, moj nasljednik nastavit će tu misiju. Nadamo se da ćemo biti uspješni u tome i da će Mladić, Karadžić, Župljanin, Tolimir, Đorđević i Hadžić biti uhapšeni. Oni ne smiju izbjeći pravdi.Ta je odluka, međutim, na Vijeću sigurnosti. Samo ono, kao osnivači Tribunala, može odlučiti kada će Tribunal zatvoriti svoja vrata. Ali, ja se i dalje nadam, imamo još vremena i nadam se da ćemo uspjeti.

Da li trenutna situacija i napadi na Vas ustvari stavljaju u drugi plan hapšenje Karadžića i Mladića i daju neprijateljima Tribunala dobru izliku da traže njegovo zatvaranje i Vašu odgovornost. Da li ovo stanje odgovara i nekim dijelovima međunarodne zajednice?   – Svakako se nadam da ne! Meni i mom uredu hapšenje Mladića, Karadžića i ostalih četvero bjegunaca apsolutni je prioritet. Tribunal nikako ne treba zatvoriti dok se oni ne nađu pred licem pravde. Bila bi velika sramota za međunarodnu zajednicu kada bi osobama za koje smatramo da su glavni organizatori genocida u Srebrenici bilo omogućeno da jednostavno sačekaju zatvaranje Tribunala i tako izbjegnu pravdu. Oni moraju biti uhapšeni i njima se mora suditi pred Haškim tribunalom.

Edina Sarač (avaz)