Kliker.info

DW: Kako je živjeti kao Jevrej u Islamskoj republici?

Siamak Morsadek: Mnogo bolje nego što misli većina ljudi. Jevreji su ovdje priznata manjina, mi dakle možemo slobodno da ispovijedamo svoju vjeroispovest. Samo u Teheranu ima više od 20 aktivnih sinagoga i više od pet košer mesara. U nekim evropskim zemljama to nije dozvoljeno, zbog zaštite životinja. Generalno se može reći da je Jevrejima u Iranu uvijek bilo bolje nego onima u Evropi. U istoriji naše zemlje, ni jednog jedinog dana nisu svi Iranci bili iste vjere, iste rase ili govorili istim jezikom – zato ima puno tolerancije. Jevreji i muslimani poštuju jedni druge, ali isto tako znaju da postoje razlike. Stoga su u Iranu brakovi između Jevreja i pripadnika drugih religija vrlo rijetki – manje od 0,1 odsto.

Da li to znači da Jevreji u Iranu žive u istom mjestu sa drugim vjerskim grupama, ali odvojeno od njih?

Naprotiv. Imamo veoma bliske ekonomske odnose sa muslimanima, moji najbliži prijatelji su muslimani.  Bolnica gdje radim je jevrejska, ali više od 95 odsto naših zaposlenih i naših pacijenata su muslimani – pitanja o religiji su strogo zabranjena. Jer najvažniji stih Tore, koji stoji iznad naših vrata, glasi: ‘Budi prema drugima kao prema sebi’.  A ti „drugi” su svi ljudi, a ne samo Jevreji.

Naravno da činjenica da smo vjerska manjina stvara neke probleme. Zbog ekonomske krize ovdje u Iranu mnogi ljudi imaju problema da nađu posao, a Jevreji posebno, jer zakoni predviđaju neka ograničenja. Mi recimo ne možemo da budemo oficiri u vojsci, već samo obični vojnici. Mi se trudimo da to promijenimo. To ne ide preko noći, ali mi napredujemo. Jedan od naših najvećih uspjeha poslednjih godina bio je da jevrejska djeca koja pohađaju javne škole, mogu u subotu da ostanu kod kuće i drže šabat.

Poslie Islamske revolucije 1979. godine mnogi iranski Jevreji su napustili zemlju, ali vi niste. Zašto?

U to vrijeme, iz zemlje su otišli mnogi Iranci, takođe mnogi muslimani. Ja sam Iranac – molim se na hebrejskom i znam engleski, ali mogu da mislim samo na persijskom. Po mom mišljenju, postoji velika razlika između religije i nacionalnosti, i one nisu u suprotnosti jedna sa drugom. Odlazak u inostranstvo – prije svega u Izrael – za mene nije opcija. Ideja da svi Jevreji treba da žive na jednom mjestu, značila bi da smo mi drugačiji od drugih ljudi – ja mislim da smo mi isti kao svi drugi.

Naša vjera zahtijeva da poštujemo zakone zemlje u kojoj živimo. Biti Jevrejin je nešto potpuno drugačije nego biti cionista. Uvijek je bilo Jevreja, širom svijeta, koji su bili veoma kritički nastrojeni prema ponašanju izraelske vlade i vojske. Biti Jevrej znači živjeti po Tori i Talmudu. Napadati druge zemlje i ubijati nevine ljude, nije dio Mojsijevog učenja. Ponašanje Izraela mi ne možemo prihvatiti kao jevrejsko ponašanje – to nije religija, to je politika. Ja lično mislim da bi mi, kao žrtve najgoreg genocida na svijetu, trebalo da imamo više saosjećanja sa ljudima u Palestini.

Upravo taj genocid je prije nekoliko godina izazvao veliku kontroverzu. Kako su se iranski Jevreji odnosili prema poricanju holokausta od strane tadašnjeg predsjednika Ahmadinedžada?

Mi nismo odobravali ponašanja predsjednika Ahmadinedžada i mi smo mu to rekli. On nije direktno negirao holokaust, ali ga je doveo u pitanje – ali ni to ne mogu da prihvatim. U svakodnevnom životu to nije imalo nikakvog efekta. Finansijska podrška za jevrejsku bolnicu počela je tokom njegovog mandata. Ahmadinedžad je protiv Izraela, ali nije antisemita. Pored toga, predsjednik nije taj koji je odgovoran za opštu politiku u Iranu  – već vrhovni vođa – i to u okviru ustava.

Ali predsjednik ipak ima veliki uticaj. U petak su izbori. Za koga su iranski Jevreji?

Iranski Jevreji nemaju određenog kandidata kojeg podržavaju. Na ovim izborima je glavna ekonomija – pobijediće kandidat koji nudi najbolje rješenje za ekonomsku krizu. Mi smo iranski državljani i onaj ko pobijedi mora da se pridržava Ustava.

Siamak Morsadegh je ljekar, član parlamenta i direktor jevrejskog komiteta u Teheranu.

(Kliker.info-DW)