Kliker.info

 Bila su dva sastanka na kojima su predsjednici Milošević i Tuđman razgovarali lično, u četiri oka, i na kojima je govoreno o podjeli BiH. Njihovih susreta bilo je, međutim, više, na marginama nekih međunarodnih konferencija, tokom kojih bi oni uzeli jednu sobu i sjedili i pričali. BiH je bila lajt motiv, da se tako izrazim. Razrješenje balkanske situacije bilo je nemoguće bez razrješenja statusa BiH. U tom kontekstu govoreno je i o podjeli BiH – rekao je Šarinić u ekskluzivnom razgovoru za naš list.

Kako je prošao taj prvi sastanak u Karađorđevu?
– Bio sam prisutan samo u prvom dijelu – koji je trajao nekih 15-20 minuta, a onda su njih dvojica otišla u dugu šetnju kroz šumu i razgovarali. Kada je BiH u pitanju – ona je bila nezaobilazna. Prema njoj bilo je apetita i s jedne i s druge strane. No, moram reći da je Tuđman bio mnogo više rezervisan nego Milošević. Stav predsjednika Hrvatske bio je ako se nije mogla održati Jugoslavija, tako se ne može održati ni BiH. I imao je povijesni otklon k tome. Sastanak u Karađorđevu bio je uvertira.

Uvertira čemu?

– Nekih mjesec kasnije uslijedio je susret Miloševića i Tuđmana u Tikvešu. Ti razgovori duže su trajali i bili su obimniji. Milošević je pokušao Tuđmana navući papirićima kako muslimani hoće cijelu Bosnu, kako su poboli zeleni bajrak na Romaniju, kako svima prijeti opasnost od tog radikalizma… Tuđman ga je slušao, ali nije nešto posebno reagirao na to. Kasnije mi je samo rekao – komentirajući taj papir koji su srpske specijalne službe fabricirale – "ima nešto u ovome".

I to je sve?
– Ne. Milošević je želio i direktnu telefonsku liniju s Tuđmanom, ali ovaj to nije prihvatio. No, nisu samo njih dvojica bili za podjelu BiH.

Ko je još bio za to?
– Negdje 1993. godine bili smo u Ženevi na nekom sastanku gdje je bio i Alija Izetbegović. Predsjednik BiH je u jednom trenutku pozvao Tuđmana da porazgovaraju kod njega u sobi. Predsjednik Tuđman i ja smo otišli, a tamo su nas dočekali Izetbegović i Haris Silajdžić. U jednom momentu Alija kaže – uzmite vi Hercegovinu sebi, mi protiv toga ne bismo imali ništa. BiH bi bila manja, ali bi imala svoje međunarodne granice, a mi bismo bili mnogo sigurniji. Tuđman mu je na to odgovorio – sada smo za cjelovitu BiH, šta će biti u budućnosti, vidjet ćemo! Želim vam, dakle, reći da tada niko nije bio za cjelovitu BiH, pa čak ni Alija!

Šta je Silajdžić rekao na tu ideju?
– Ništa. On je šutio i imao sam dojam da su njih dvojica već ranije govorili o ovome.

Izetbegovićev sin Bakir tvrdi da takve priče nisu tačne.

– Ja sam živi svjedok tog razgovora i te Alijine ponude.

Ako su svi htjeli podjelu BiH, zašto do nje onda nije došlo?
– Pa najviše zbog međunarodne zajednice. Oni su smatrali da bi takvo nešto dovelo do otvaranja Pandorine kutije. No, BiH za mene nije cjelovita. Kakva je to cjelovitost kada je RS uzela 49 posto teritorije! Nisam veliki optimista da će BiH odista biti cjelovita. I time niko u BiH nije zadovoljan. – Nedavno sam se susreo s Dodikom. On i njegova ekipa neće ići s Beogradom jer im je bolje ovako. Bolje žive, a privredno će se naslanjati na Hrvatsku, kao i uvijek. Vidio sam Dodikovu i vizit karte njegovih saradnika. Na engleskoj verziji piše i "Bosnia and Herzegovina", a na ćiriličnoj strani Bosne nema. Umjesto toga piše – "RS"- pojašnjava Šarinić.- Dio BiH je više htio ići ka Hrvatskoj, nego što je Hrvatska htjela dio BiH. Hercegovci su smatrali da je Tuđman predsjednik svih Hrvata, uključujući i one u BiH. Oni i danas, mada u mnogo manjoj mjeri, žele isto. Svi su htjeli podjelu BiH, uključujući i Tuđmana. Neki su bili tu suptilniji, a neki brutalniji. Tuđman je smatrao da nije bilo Drugog svjetskog rata, postojala bi banovina Hrvatska, s velikim dijelom BiH u njoj – navodi Šarinić.Sead numanović(Avaz)