Od izlaska iz logora u Dretelju nije zaspao
Muhamed Gudić (65) iz Prozora u logoru Dretelj je dobio toliko batina da zbog psihoza koje preživljava već 13 i po godina nije uspio zaspati. – Tukli su me štapovima, gumenim palicama, a od jednog udarca šakom teško mi je povrijeđeno oko. Nakon puštanja iz logora došao sam na slobodnu teritoriju, gdje sam raspoređen da čuvam stada ovaca u Šćipama. Hladnoća i vjetar pogoršali su mi stanje, pa ni ljekari u Sarajevu, kojima sam otišao tek nakon rata, nisu mi uspjeli spasiti oko. Ljekari nisu vjerovali da ne spavam, pa su me nadgledali po cijelu noć. Kad god sestra pogleda u mene, vidi da ja gledam u nju. Onda su mi davali tablete za spavanje, koje nisu pomogle – kaže Gudić.I pored toga što ne spava, Muhamed nikada ne osjeća umor i odmah ujutro spreman je za rad. Iako je sasvim jasno da boluje od teškog oblika posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), do sada nije uspio ostvariti nikakva prava. Živi od mizerne penzije zarađene u GP "Gradina". Muhamed kaže da mu nije jasno kako su penzije ostvarili mnogi koji su u Šćipama sjedili po kancelarijama i pojeli stada ovaca koje je on čuvao po Dobrom polju, a on nije uspio(Avaz)
Komentari