Kliker.info

Očekujemo jasnu poruku i Čoviću zbog koje bi trebao prestati oponašati ratnog lidera HDZ-a Matu Bobana, kaže Miro Lazović, potpredsjednik SDP-a.

Da li je nepoštivanje odluke Ustavnog suda BiH o 9. januaru glavni razlog sankcija SAD-a predsjedniku RS-a? Mnogi izvan BiH, uključujući i rusku administraciju, ne vide ništa sporno u tom datumu. Šta za Vas ovaj datum predstavlja, s obzirom na to da ste kao prvi predsjednik Skupštine Republike BiH bili neposredan učesnik u svim mirovnim pregovorima o BiH?

– Nažalost, BiH je jedina država koju praznični datumi dijele. Deveti januar 1992. godine, koji vlasti u manjem entitetu slave kao Dan RS-a, jedan je od tih datuma. Da su te vlasti pametne, a pogotovo odgovorne prema sadašnjim i budućim generacijama, pobjegle bi od tog datuma kao đavo od krsta. Zbog tog datuma stradali su mnogi Bošnjaci i Hrvati u RS-u. Vojska i policija RS-a učinile su mnoge zločine. U Srebrenici počinile genocid. Zbog tog datuma cjelokupno političko i vojno vođstvo RS-a je osuđeno na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Deveti januar je težak teret za RS i njegove građane, a preteška hipoteka za buduće generacije. Za Bošnjake i Hrvate nikad prihvatljiv kao praznični dan. Nerazumnim insistiranjem na tom datumu Dodik stavlja omču oko vrata RS-u.

Poziv pravosuđu

Svakako da RS treba da ima datum koji će obilježavati kao Dan Republike, ali to ne treba biti sporni 9. januar. Republika Srpska je nastala u Daytonu 21. novembra 1995. godine, kada je prihvaćena kao entitet u BiH.

Našoj državi i svim njenim građanima je konačno potreban jedinstven zakon o državnim praznicima. Zajednički praznici integrišu društvo, bude i razvijaju patriotizam. Zbog sadašnjosti, a pogotovo zbog budućnosti, neophodno je učiniti napor i iskazati volju da se u otvorenom i iskrenom političkom dijalogu usaglase i državni i entitetski datumi kao praznici, koji će spajati, a ne razdvajati građane BiH.

Očekujete li da će i druge države, prvenstveno članice EU, slijediti primjer Sjedinjenih Američkih Država, te uvesti sankcije predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku?

– Osim Rusije koja u kontinuitetu nekritički podržava Dodika, vjerujem da će jedan broj država članica EU slijediti američku administraciju. Ukoliko sankcije podrži veći broj država, to će biti jaka podrška BiH, a ujedno i jasna opomena njenim protivnicima. Međutim, za mene bi bilo mnogo važnije da domaće pravosudne institucije potez američke administracije shvate kao poziv da konačno počnu brzo i efikasno sankcionisati sve one pojedince koji ugrožavaju ustavni i pravni poredak BiH.

Kako ocjenjujete činjenicu da se uvedene sankcije odnose isključivo na jednog čovjeka?

– Inspirisan duhovnim floskulama patrijarha Irineja da je RS “božija tvorevina”, Milorad Dodik je očito umislio da je on taj tvorac. Izgubivši osjećaj za realnost i siromaštvo koje ga okružuje, opčinjen je ulogom “glavnog baje” među Srbima. Ponaša se kao vlasnik RS-a i medijator odnosa u regionu. Opijen vlašću, a bahat kakav i jeste, ne uviđa da što jače vrijeđa i napada, sve više ostaje sam. Odavno je prešao crvenu liniju i postao je opasnost za mir u BiH, a prepreka stabilizaciji odnosa u regionu i zbog toga su sankcije usmjerene na njega, a ne i prema RS-u i njegovim građanima.

Može li novonastala situacija utjecati na odnose u regionu, prvenstveno BiH sa susjednom Srbijom?

– Naša država trenutno prolazi kroz veoma tešku i neizvjesnu političku situaciju. Agresivna i rušilačka politika Dodika podržana prešutnom i hinjskom politikom Dragana Čovića, ugrožava mir i stabilnost. Ključ stabilnih i dobrih odnosa u regionu nalazi se u BiH. Hrvatska predsjednica nakon povratka iz SAD-a opominje da RS nije država, da se ne može tako ponašati i da je vrijeme da se spusti na zemlju. Vlastima RS-a je upućena jasna poruka, ali očekujemo i jasnu poruku Draganu Čoviću da prestane oponašati ratnog lidera HDZ-a Matu Bobana, zagovarajući njegovu etničku podjelu BiH. A srbijanski premijer Aleksandar Vučić, ukoliko iskreno želi dobre odnose između Bošnjaka i Srba i dobre odnose sa BiH, mora znati da do njih ne može doći sve dok iz Srbije dolazi podrška ovakvoj politici Milorada Dodika. Želim da vjerujem da će nakon američkih sankcija Dodiku i zvanična Srbija napraviti jasnu distancu od njegove politike i da će ići ka uspostavljanju stabilnih odnosa u regionu.

BiH je u stalnom procjepu između jačanja državnih funkcija i pokušaja da se one uskrate. Treba li za očekivati da se tenzije u BiH smire?

– Sadašnji Ustav BiH je ambivalentan. On daje dovoljno nade onima koji bi htjeli integrisati bh. društvo i državu, ali i ostavlja dovoljno prostora onima koji bi htjeli realizirati ratne ciljeve mirnim sredstvima. I upravo zbog toga postdejtonski period protiče u stalnim političkim tenzijama i sukobima. Vlasti RS-a sa Dodikom na čelu vode politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH kao država ne izgubi.

Dejtonski okovi

Zbog takvih odnosa BiH je razapeta između Daytona i Bruxellesa. Svi nas bodre i hrabre da brže koračamo prema EU, a noge nam sputane dejtonskim okovima čije ključeve drže vlasti RS-a. Bez promjene Ustava i njegovog prilagođavanja evropskim principima i standardima, nećemo moći ići naprijed. Na tom putu pomoć međunarodne zajednice, a posebno SAD-a, biće neophodna.

Može li ujedinjena ljevica promijeniti sadašnju političku sliku/stanje u BiH?

– Teško je u ovakvom ustavnom uređenju i entitetski podijeljenoj BiH da građanske političke opcije naprave velike iskorake na cijelom prostoru države. Sadašnje ustavno uređenje više pogoduje nacionalnim homogenizacijama i učvršćenju sadašnjih podjela nego što afirmiše građansku svijest i političko jedinstvo. Socijaldemokratska opcija kao najprihvatljivija za bh. čovjeka, nažalost, nije iskoristila šansu koju je imala 2010. godine.

Vjerujem da smo mi u SDP-u izvukli pouke iz tog perioda. Bez obzira na slabosti koje još postoje, SDP ostaje snažna socijaldemokratska matica. Demokratska fronta i Građanski savez kao rukavci odvojeni od te matice bilo bi dobro da se vrate svom izvoru. Tako ujedinjeni bili bismo puno jači. Naša stranka sa svojim lepršavim liberalizmom je nešto drugo.

Oni imaju svoju publiku i kao takvi su važna karika građanskog bloka. Presudno za uspjeh političke ljevice je da shvati kako će, pored socijalnih pitanja, u ovakvoj BiH sa naglašenom nacionalnom i vjerskom komponentom podršku imati one stranke koje nađu potrebnu mjeru između nacionalnog i građanskog pitanja sa jedne strane i sekularnog i vjerskog sa druge.

Edin Barimac (Oslobođenje)