Kliker.info

"Ukoliko ispune samo pola obaveza iz ugovora koji sam potpisao, Irak će biti moja obećana zemlja", kaže nam dvadesettrogodišnji Sarajlija, koji je prije nekoliko dana s američkom tvrtkom KBR potpisao ugovor o odlasku na rad u Irak. Prema procjenama američke tvrtke, koja se bavi logističkom podrškom Vojske SAD, oko hiljadu, uglavnom mladih ljudi, prijavilo se u sarajevskom hotelu "Holidej in" za rad u Iraku. O velikom interesovanju u BiH za ove poslove govori i činjenica da se na isti konkurs u Zagrebu prijavilo tek 200 ljudi. Tačan broj osoba iz BiH koje su primljene za odlazak u Irak nije poznat. Predstavnici KBR-a u

Sarajevo su došli po osobe za pomoć američkoj vojsci u Iraku. Najtraženiji su bili vozači, kuhari, skladištari, medicinske sestre, električari i čistačice. Mladić iz Sarajeva s kojim smo razgovarali u ranom djetinjstvu je ostao bez oba roditelja. Danas radi kao taksista. Dnevno radi smjenu od 12 sati da bi na kraju mjeseca, kako kaže, jedva "skuckao" šestotinak maraka. Iako je svjestan da postoje rizici, tvrdi da će posao u Iraku prihvatiti objeručke."Prošao sam na konkursu za posao električara u američkoj bazi. Do sada su razgovori bili sasvim korektni. Nakon što su vidjeli da prilično dobro govorim engleski jezik išao sam i u

Zagreb na dodatni razgovor. Trenutno je u toku procedura za dobijanje američke vize, jer moramo prvo otiću u Hjuston na provjeru koja je uglavnom formalna. Gledaju da li imamo neku opasnu bolest te provjeravaju da li se drogiraš ili nešto slično. Tu će biti i neka dvosedmična obuka nakon čega ću letjeti za Irak", kazao je sagovornik "Nezavisnih", koji nije želio da ga fotografišemo niti da mu spominjemo identitet. Boji se, ističe, da bi mu medijsko eksponiranje moglo ugroziti dobijanje vize i finaliziranje plana odlaska u Irak. Kako kaže, malo mu je i "ofirno zbog raje" da se pročuje da ide u Irak, jer se osjeća kao "neka vrsta plaćenika"."Izgleda da se neki začarani krug zatvara. Moj je otac rahmetli nekad davno u lijepa mirna vremena radio kao građevinac u Iraku i obezbijedio mi neke osnovne potrepštine. Sada ja odlazim u nadi da ću zaraditi dovoljno novca i da ću i sam sebi obezbijediti malo ljepšu budućnost. Kad sam se prijavljivao na ovaj konkurs imao sam pomiješana osjećanja. U jednu ruku sam želio taj posao, ali sam se i potajno nadao da ću biti odbijen, jer nije šala otići u zemlju iz koje svi bježe", kazao je budući privremeni stanovnik trenutno najopasnije zemlje na svijetu. 

UPOZORENI NA OPASNOST 

U petnaestodnevnu obuku u Hjustonu, osim obuke na poslovima koje će raditi, uračunate su i sigurnosne pripreme koje uključuju i brzo navlačenje opreme za nuklearno, biološko ili kemijsko ratovanje, zaposlenike KBR-a detaljno će pregledati liječnici, a moraju proći i test na droge. Većina kandidata u potrazi je za bilo kakvim poslom, pa makar bio i ovako rizičan.Svi kandidati koji prođu upozoreni su na sigurnosnu situaciju u Iraku."U Iraku možete poginuti. U tom slučaju bit ćete kremirani, a vaš pepeo bit će poslan kući", stoji u ugovoru koji su potpisali budući radnici pri američkoj vojsci."Potpisao sam da ću raditi u jednoj od baza američke vojske. Čuo sam od ljudi koji su već bili tamo da u tim bazama ne postoji velika opasnost. U prvi mah sam se želio prijaviti za posao vozača, jer sam za to stručan, ali i plata je najveća, čak do 13.000 dolara mjesečno. Međutim, u razgovoru sam saznao da su to najopasniji poslovi, jer se često ide ulicama, a nikad ne znaš iza koje okuke vrebaju pobunjenici sa bazukama i zapaljivim koktelima", ističe sagovornik "Nezavisnih", kojem u ugovoru piše da će za poslove koje je i ranije radio u Sarajevu dobijati mjesečnu platu od 5.500 američkih dolara (oko 8.000 KM). 

PRIMAMLJIV POSAO

U Ministarstvu inostranih poslova BiH svjesni su da, zbog loše materijalne situacije, u našoj zemlji ima ljudi kojima posao u opasnom Iraku izgleda i te kako primamljivo. Međutim, u ovom ministarstvu, kao ni u bilo kojoj od zvaničnih institucija BiH, nemaju preciznih podataka koliko je naših ljudi trenutno zaposleno u kriznim područjima svijeta."Niko nema obavezu da se nama javlja ili podnosi neki izvještaj o svom kretanju. Sve informacije koje imamo i koje sakupljaju naša diplomatsko-konzularna predstavništva su došle iz neposrednih razgovora sa osobama na terenu. Prema tim nepotpunim informacijama, trenutno u Iraku ima oko 400 osoba, ne računajući naših 36 vojnika koji su u sastavu koalicionih snaga. U Afganistanu, također, ima stotinak naših državljana", kaže Nebojša Regoje, glasnogovornik Ministarstva inostranih poslova BiH i dodaje:"Uglavnom se obraćaju našim ambasadama u Amanu i Kuvajtu da bi produžili pasoš ili tako nešto. Koliko znamo, najviše je ljudi u Iraku sa područja Tuzlanskog kantona. To su osobe koje su radile u američkoj bazi ‘Orao’. Oni su se pokazali dobrim radnicima i Amerikanci su ih, kada su se umanjivale trupe u BiH, poveli sa sobom u Irak". Za vrijeme rada u Iraku prije skoro dvije godine na terenu je od eksplozije poginuo bh. državljanin koji je kao radnik obezbjeđenja radio za jednu englesku kompaniju. To je bio ujedno i jedini slučaj pogibije bh. državljana u ovom opasnom području. Prošle godine je u Iraku umro još jedan bh. državljanin od posljedica srčanog udara.A iz bh. ambasade u Kuvajtu saznajemo da je broj bosanskohercegovačkih državljana koji žive i rade u Iraku ipak veći od 400."Teško je imati prave informacije, ali činjenica je da ima mnogo više ljudi. Naši ljudi su uglavnom vezani za firmu KBR i sa tom firmom nema problema, iako je plata od 5.500 dolara mjesečno preoptimistična. Dosta novaca ode za osiguranje i neke druge takse, ali uprkos tome zaradi se sasvim solidna svota novca. U razgovoru s ljudima koji rade u Iraku saznali smo da ih američki poslodavci poštuju, paze i ispunjavaju sve uslove. Do sada nije bilo nikakvih konfliktnih situacija", kazao je sagovornik "Nezavisnih" iz bh. ambasade u Kuvajtu. Dodao je da se očekuje sve veći broj naših ljudi u Iraku.

NIJE SVAKA PRIČA IDILIČNA

Dino Mešić, jedan od vojnika Oružanih snaga BiH koji je bio u prvoj postavi Jedinice za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava i koji je u Iraku proveo šest mjeseci, tvrdi da se u Iraku tokom svog boravka susreo sa desetinama naših ljudi koji kao civili rade u ovoj ratnoj zoni."Nije svaka priča tako idilična. Najzaštićeniji su ljudi koji rade za Amerikance, za KBR. Tamo se radi u velikim bazama. Svaka od njih ima aerodrom i ti se spustiš u bazu i odletiš iz nje, a da faktički Iraka nisi ni vidio. Lakše je poginuti na Alipašinom polju u Sarajevu nego u američkim bazama. Međutim, postoje i ljudi koji rade za druge, talijanske i jordanske firme, i njima je mnogo teže. Nisu zaštićeni i znam ljude kojima su plate, koje inače nisu velike, kasnile po nekoliko mjeseci", kaže Mešić.On lakonski zaključuje da bi najbolje bilo da se u potrazi za boljim životom ne mora nigdje ići, "a posebno ne u Irak". Davud Muminović (Nezavisne novine)