Kliker.info

Samo da izbjegnemo rat… samo to. Ako se ta grudva zakotrlja niz brdo, sve će nas zatrpati i zaviti u crno – kaže u jednoj svojoj opservaciji šumar Rifet iz Donje Čemernice, lik iz posljednjeg romana Vuka Draškovića “Isusovi memoari”.

Mafijaši i profiteri
Da li će rata biti, da li će ovaj minuli biti “onaj rat” i kome je sve do krvoprolića na Balkanu? Ko bi to bolje mogao znati od bivšeg potpredsjednika Vlade SR Jugoslavije i ministra vanjskih poslova državne zajednice Srbije i Crne Gore, čovjeka koji je, makar u Bosni i Hercegovini, doživljavan kao “sredstvo za implementaciju nacionalističke i četničke ideologije” devedesetih, a njegov “Nož” iz 1982. godine kao uporišna tačaka srpske nacionalističke ideologije.

Kao lider opozicionog Srpskog pokreta obnove (SPO) Drašković je bio otvoreni protivnik Miloševićevog režima, on i njegova supruga zatvarani su, a preživjeli su i nekoliko atentata.

Mada će priznati da nije svetac, da je pravio mnogo grešaka i da je, zapravo, “preobraćenik”, za ono kako ga mi u BiH doživljavamo krivi uglavnom Miloševića i njegovu propagandu. Dok je, reći će vam, on prikazivan kao zločinac, Milošević je slao eskadrone smrti u Bosni.

Danas Drašković, koji je osnovnu školu završio u Fojnici, a gimnaziju u Gacku, i jednim dijelom je i Bosanac i Hercegovac, privlači pažnju oštrim osudama upravo nacionalističke politike i širenja mržnje pozivima na dijalog i suživot, evropeizaciju Balkana, a posebno stavovima da je negiranje genocida u Srebrenici moralni i civilizacijski sunovrat Srbije, te da je u Sarajevu ubijeno 12.000 civila.

Posljednja je da su krvoproliće u Crnoj Gori planirale ruske i srpske paraslužbe.

Hoćemo li opet zaratiti?

– “Deutsche Welle” je isturio dobar naslov kako im je neko rekao hoće li u Bosni ponovo biti “onog rata”… Neće biti rata! Ne smije ga biti. Možda bi ga politički ludaci, politički mafijaši i profiteri željeli da isprovociraju. Ali, mislim da se narod opametio na svim stranama i da više niko i nigdje neće moći da ga upregne u taj ratni jaram sopstvene nesreće.

 Zašto Rusija želi destabilizirati Crnu Goru uz pomoć ruskih i srpskih paraslužbi, kako ste izjavili protekle sedmice?

– Crnogorski specijalni tužilac kaže da zvanična Rusija i njene državne službe nisu organizirale ovaj pokušaj krvoprolića u Crnoj Gori, nego da su to uradile neke parastrukture.

Ja nemam nijedan razlog da idem dalje od ovog, osim što i sam znam da se u Rusiji odigrava jedna odlučujuća borba između tzv. golubova i jastrebova, između onih koji su za saradnju Evrope i Rusije, koji tvrde da Rusija nije Azija, nego da je Rusija Evropa, i koji se zalažu za restartovanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Jer, produbljivanje problema moglo bi da dovede do katastrofe.

Što se tiče ovih drugih, to su dosta moćne snage. Ima ih ovdje, u Srbiji. To su komunistički nostalgičari, u savezu s pravoslavnim sveštenstvom, koji propovijedaju da je cijeli Zapad jeretički, da jedino sunce, pravo i izvorno, koje se nije odreklo Hrista, jeste u Rusiji i Srbiji. Te snage su najveća opasnost za Rusiju tamo, Srbiju i Crnu Goru ovdje.

Ima li Rusija strateški interes da pravi haos na ovom prostoru i da ga koristi kao svoj žeton za probleme u Ukrajini recimo? I šta to znači za sve nas?

– U današnjim međunarodnim okolnostima veoma zaoštrenih odnosa između Rusije, s jedne strane, te Evrope i Amerike, s druge, destabilizacija Balkana mogla bi biti u strateškom interesu Rusije jer se time na određeni način hladi protivnika. A protivnici su Evropa i NATO.

Međutim, ta politika dugoročno vodi u ćorsokak i mislim da zvanična Rusija rizikuje da pomalo potamne i ona tradicionalna, razumljiva, snažna osjećanja prema njenoj kulturi, prema Rusima, koja vijekovima žive u srpskom narodu. Jer, ako se danas pogleda ko su ti predstavnici Rusije ovdje, u Srbiji, vidjet ćete da su to haški optuženici, haški osuđenici, mafijaši. Svi oni koji su nanijeli najveće zlo Srbiji i srpskom narodu.

Gdje je tu BiH? Ovdje se često govori o utjecaju Rusije koja koristi RS za svoje interese na evropskom jugoistoku.

– Ja sam nedavno pročitao pismo jedne djevojke koja je riješila da napusti BiH i pobjegne iz tog karakazana mržnje koja se proizvodi na svim stranama. Ono me mnogo dotaklo. Ja se nadam da u BiH i Srbiji, na cijelom prostoru nekadašnje države, odrastaju neki novi ljudi, koji su žrtve zla koje je napravljeno u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, koji ne žele da zlo produžavaju i budu njegove žrtve. U tome je velika nada.

Ko su kreatori tog zla?

– Te parastrukture u državi Srbiji koje su povezane s organizovanjem ovog zločina pripremanog protiv Crne Gore su okoštale, one ne mijenjaju rukopis, svoje argumente.

Narod se, recimo, zatrpava lažima da je Milo Đukanović organizovao puč i svoju smrt s ciljem da dobije izbore!? Spirutus movensa Miloševićevih “Crvenih beretki”, nekog Milorada Bracanovića, bjesomučno citiraju oficiri službi bezbjednosti. Citiraju njegov savjet, pazite, preporuku premijeru Srbije Aleksandru Vučiću da mora da promijeni politiku, inače će proći kao što je prošao Zoran Đinđić. A bit će žrtva, zamislite, zapadnih atentatora!? Ovdje se potura laž da je Zapad taj koji hoće da ukloni Đukanovića i obori Vladu u Crnoj Gori jer hoće da pristupe EU i NATO-u!? Iz tih razloga se ovdje protura priča da je proevropski premijer meta Zapada jer je proevropska Srbija, koja će krenuti za Crnom Gorom, trn u oku EU i Americi!? Oni sve grade na paradoksu.

Atentati na mene, Stambolića, Đinđića i priče koje je “progutala” Srbija

– Kad su na mene pucali u Budvi, onda su pustili priču, i nju je progutala Srbija, da sam ja pucao sam na sebe, da sam organizovao sopstveno ubistvo da bih imao promociju. Kad su mi ubili četvoricu ljudi u pokušaju mog ubistva na Ibarskoj magistrali, pustili su priču da je to bio obični udes.

Kad su oteli Ivana Stambolića, dakle, u trenutku kada ga posipaju živim krečom na jami u Fruškoj gori, Milošević pokreće 2.000 policajaca da traže Stambolića po Košutnjačkoj šumi, a on je izdao nalog za likvidaciju i znao je gdje je mrtvi Stambolić. Propaganda tih zločinačkih službi pušta priču da je pobjegao u Sloveniju, da je pobjegao od mafijaških dugova, pa s ljubavnicom.

Mi danas čitamo da Đinđića, zapravo, nije ubio Zvjezdan Jovanović(pripadnik JSO MUP-a Srbije, op. a.), već zapravo jedan britanski agent?!

Balkan mora da se evropeizira ili će se Evropa balkanizirati

– Evropska unija ima mogućnost da bira samo između toga da se Balkan evropeizira ili da rizikuje sopstvenu balkanizaciju. Sigurno da EU ne želi ovo drugo. Stabiliziranje Balkana i pomirenje među ovim nesretnim narodima te progon zločinaca je nešto na čemu insistira upravo EU.

Vjerujem u evropsku budućnost Balkana. Borio bih se da EU bude neka vrsta Federacije svojih podunija. Nekakvih logičnih podunija i da jedna od tih evropskih podunija budu zemlje bivše Jugoslavije. Ja o tome sanjam da se opet nađemo zajedno jer smo u životu zajedno, u sjećanjima zajedno, u gluposti zajedno, u mudrosti… – ističe Drašković.

Faruk Vele (Avaz)