Kliker.info

U ekskluzivnom razgovoru za Avaz  Brus Hičner (Bruce Hitchner), profesor historije i direktor Instituta za mirovne studije i pravdu na Tufts univerzitetu u Bostonu, odgovara zašto “Dejton 2” ne bi bio dobar. Uoči još jedne godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, on smatra da bi nova međunarodna konferencija nanijela više štete nego koristi Bosni i Hercegovini.

Propuštena prilika

Hičner, bh. javnosti poznat i kao autor čuvenog “aprilskog paketa” reformi, koji je 2006. godine odbačen s minimalnom većinom u Parlamentu BiH i koji je od 1996. godine i predsjedavajući Dejtonskog mirovnog projekta, ne vjeruje da će nova američka administracija imenovati specijalnog izaslanika za Balkan i za BiH.

Jesu li aktuelna bh. događanja odraz propuštene prilike da se u Parlamentu BiH usvoji famozni “aprilski paket” i jesmo li tada prokockali posljednju šansu da reformiramo Dejton?

– Važno je prisjetiti se da je “aprilskom paketu” nedostajalo samo nekoliko glasova da dobije dvotrećinsku većinu potrebnu za usvajanje u Parlamentu BiH, ali ga je ipak podržala parlamentarna većina. To je bio istinski vrhunac u naporu da se dosegne strukturalna reforma Dejtona. Unatoč političkom nazatku koji se od tada dogodio u BiH, još ima veoma mnogo ljudi unutar i van vlade na svim razinama u državi koji nastavljaju da vide kontinuiranu vrlinu u predloženom “aprilskom paketu” (ili nekoj njegovoj verziji).

Ako bi se sličan proces pokrenuo danas, i da on uključi ne samo vladu, kao 2005. i 2006. godine, nego i predstavnike građanskog društva, vjerujem da bi se to vidjelo kao obećavajući napor ljudi u BiH, što bi bilo komplementarno s aktualnom EU reformskom inicijativom. Dakle, ne vjerujem da je “profućkana” posljednja najbolja šansa da se pristupi strukturalnim reformama koje će bh. vladu učiniti odgovornom i funkcionalnom za sve građane u BiH.

Kako Vi kao Amerikanac objašnjavate da su u Vašingtonu mogli napraviti tako katastrofalnu grešku pa Milorada Dodika unaprijed proglasiti “daškom svježeg zraka”, kao što je to 1996. godine učinila državna tajnica Olbrajt (Madeleine Albright), a predsjednik RS zapravo je postao glavni kočničar reformi u BiH?

– Predsjednik RS Milorad Dodik bio je dašak svježeg zraka u usporedbi s njegovim prethodnicima. To je “lagana meta” sugerirati da je to bila greška, jer ja ne znam nikoga ko može predviđati budućnost. Što je još važnije, izazovi s kojima se BiH suočava ne mogu se postaviti isključivo na stajalište jednog ili drugog izabranog političara.

Ima mnogo stvari koje su Dodik i drugi izabrani zvaničnici mogli učiniti od propasti “aprilskog paketa” naovamo kako bi se BiH ustrojila na zdravom kursu političke stabilnosti. To nije urađeno i to je značajna frustracija i razočarenje.

Zašto izostaju konkretne sankcije prema Dodiku? Portparol Stejt departmenta (Mike Toner) rekao mi je da ih za sada neće biti. Kako onda može biti zaustavljen referendum 2018. godine, koji Dodik otvoreno vezuje uz secesiju RS?

– Moguće je da predsjednik Dodik razmatra provođenje tog secesionističkog referenduma 2018., ali ja sada nisam uvjeren u to. Više volim vjerovati, i to nije tako naivno, da se političari koji gledaju na budućnost BiH, uključujući i predsjednika Dodika, mogu uvjeriti da (ispravno) sagledaju vrijeme od sada do izbora 2018. kao priliku da stave BiH na reformsku stazu. To bi konačno značilo da je Dejton implementiran i da je BiH spremna da nastavi EU integracioni proces energično i jedinstveno.

Hrvatska inicijativa

A kako gledate na inicijativu Zagreba o kojoj je govorila predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović da je i zbog ovakvog Dodikovog ponašanja u BiH kucnuo čas da se mijenja Dejton?

– Dejtonski sporazum, posebno Aneks 4 (Ustav BiH), ima ugrađene mehanizme za reformu i poboljšanje. Držim da ponovno razmatranje Dejtona znači ostvarivanje potrebnih i odgovarajućih promjena, a ne njihovo potiranje. Postoji veliki broj oblasti u kojima bi Dejton mogao biti poboljšan na državnoj razini, kao i u odnosima države i entiteta, i to trebaju biti primarni ciljevi u naporu da se BiH ojača.

Pokušavaju li Hrvati, ipak, na mala vrata uvesti treći entitet, zagovarajući novo teritorijalno i izborno uređenje BiH? Vi ste o tome nedavno govorili – kako u Vašingtonu gledaju na to?

– Sjedinjene Države ne podržavaju treći entitet u BiH, i to je dobro poznato. Što se, dakle, Bosne i Hercegovine tiče, SAD snažno podržavaju da BiH postane članica EU i NATO-a. Ali, SAD ne mogu učiniti više nego što čine da bi se to dogodilo.

Koliki je stvarni apetit ove odlazeće ili one dolazeće američke administracije, ako na izborima pobijedi Hilari Klinton (Hillary Clinton), da se Dejton konačno otvori za promjene, jer ključ je ipak u rukama Amerikanaca?

– Dakle, ne mogu govoriti u ime administracije SAD, ali iz vlastitog iskustva znam da su SAD oduvijek prihvatale senzibilne i efektivne reforme Dejtona. Kao što sam rekao, mehanizmi za reforme su unutar ovog američki posredovanog sporazuma. Ali, važno je zapamtiti da je vrijeme nametanja reformi gotovo. Reforme trebaju biti ohrabrene i podržane od SAD i EU ili bilo kojeg bosanskog prijatelja, ali njih jedino mogu ostvariti i provesti bh. izabrani politički lideri uz angažman i potporu njihovih birača.

Rupe u zakonima

Ako u utorak, 8. novembra, pobijedi Hilari Klinton, hoće li ona imenovati specijalnog izaslanika SAD za Balkan, posebno zaduženog za Bosnu, i hoće li to biti bivši predsjednik Bil Klinton (Bill)?

– Doista nemam ideju hoće li Klintonova administracija pogurati bilo kakvu novu inicijativu u vezi s Balkanom. Lično sumnjam u potrebu za specijalnim savjetnikom ili izaslanikom za Balkan.

Na koncu, možemo li sumirati koji je trenutni angažman SAD u vezi s Reformskom agendom u BiH? Dokle je došla akcija protiv korumpiranih bh. političara koja je na velika vrata proljetos najavljena u američkom Kongresu?

– Korupcija je jedan od najpodmuklijih problema, ako ne i najpodmukliji, od svih s kojima se BiH suočava. Na kraju nije bitno koje su reforme ostvarene ako rak-rana korupcije prožima tijelo bh. politike. SAD i EU imaju postavljene politike i inicijative da pomognu BiH da se suoči s korupcijom. Rupe u zakonima protiv korupcije moraju biti zatvorene. Na dubljoj razini bh. politike i vlade moraju biti transparentne i institucionalizirane, kao što oni s produženom snažnom ulogom antiinstitucionalnih sila – nekih grupa u vladi – moraju biti eliminirani.

Novo doba – novi ljudi

Je li jedan od problema i taj da su mnogi političari na vlasti još iz ratne ere, što se posebno odnosi na Srbiju, gdje je puno onih iz Miloševićevog doba?

– Nije dovoljno imati samo nove političare. BiH i Srbija trebaju partije koje podržavaju vrijednosti i politike koje su proporcionalne s dobrom vladom i iskreno reagiraju na potrebe njenih građana. Ima vrijednosti i u razmatranju promjene izbornog ciklusa u BiH. Dvogodišnji je možda prekratak da političari ostvare održivu Reformsku agendu.

Destabilizirajuća uloga Rusije

Koliko je ozbiljna tvrdnja da je Dodik najeksponiraniji ruski igrač na Balkanu i nastoji li Moskva da samo pomrsi račune Zapadu u našem regionu ili se radi o nečem mnogo većem?

– Posljednjih godina Rusija pod predsjednikom Putinom nije kooperativna kao što bi mogla biti u ostvarivanju agende ujedinjene međunarodne zajednice u poštivanju Dejtona, te prečesto eksploatira političke i etničke podjele u BiH na nepovoljan i destabilizirajući način, a Dodik iskorištava tu rusku politiku, evidentno za svoje lične interese. Vitalni interesi BiH i njena dva entiteta moraju se više podudarati i Rusija nije bila od pomoći u vezi s tim.

Erol Avdović (Avaz)