Kliker.info

Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je prvostepenu presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu, kojom je načelniku Generalštaba Vojske Srbije Ljubiši Dikoviću dosuđeno 550.000 dinara (skoro 9.000 KM) za naknadu štete zbog, navodno, pretrpljene duševne boli “usljed povrede časti i ugleda” zbog optužbi Fonda za humanitarno pravo (FHP) da je bio umiješan u ratne zločine na Kosovu i u Bosni i Hercegovini.

Masovne grobnice

U intervjuu za “Dnevni avaz” osnivačica FHP-a Nataša Kandić kaže da je pravosnažna presuda u ovom slučaju identična prvostepenoj, te da to pokazuje “konzistentnost u zaštiti generala Dikovića, iza čijih ratnih pohoda su ostale ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava i masovne grobnice”.

– Nezavisno od presude, kakva je – takva je, ona će uvijek služiti Srbiji na čast da pokaže kakvo je bilo sudstvo i da je sud štitio generala za kojim ostaju masovne grobnice – kaže za “Avaz” Kandić.

Fond je došao do dokaza da je Ljubiša Diković odgovoran i za zločine nad Bošnjacima, ali i zato ćete platiti kaznu u Beogradu?!

– Mi smo utvrdili da je Diković 1994.-1995. godine bio komandant 16. graničnog bataljona na granici BiH i Srbije. U to vrijeme su se muslimani (Bošnjaci) pokušavali prebacivati u Srbiju, bježeći od Vojske RS, a upadali su u zamke graničara Vojske Srbije i nestajali. Neki su nađeni i u masovnim grobnicama. Za to smo ponudili dokaze i svjedoke, ali nam nije dozvoljeno da ijednog svjedoka izvedemo pred sud.

Je li onda presuda u slučaju Dikovića protiv Vas i FHP-a jasna poruka države Srbije da su zločinci zaštićeni?

– Svakako, sud je najveća i najvažnija državna institucija. Sud uvijek postupa onako kakva je politička klima. Politička klima je od početka suđenja bila u duhu zaštite onih koji trebaju da odgovaraju najviše, a to su generali vojske i policije.

Politički poziv

Sudovi brane zločince, a u regionu se ponovo prečesto spominje rat i osjete tenzije. Kamo nas to vodi?

– U Hrvatskoj smo doskora imali napetu retoriku. Govori su bili vrlo slični govorima 90-ih godina prošlog stoljeća. Dobro je da je to prestalo. Što se tiče BiH, i to je sve nekako viđeno, ali mi se čini da ima toliko prepreka da se ostvari san nekih političara da će biti rata i cijepanja granica, konferencija na kojima će se crtati mape. Toga neće biti, niko to neće dozvoliti. Cijeli svijet nas je upoznao.

Nema više prostora za rat! Ima toliko zajedničkih programa ljudi sličnih profesija, u privredi, civilnom društvu… Postignuto je nešto što bi teško sada moglo da se zatvori. Istina, postoje te neke “zatamnjene strasti”, potisnute, koje čekaju na jak politički poziv da neke grupe uzmu oružje. Ne kao prošli put kad smo svi rekli, ma kakva Bosna, tamo ništa ne može nasilno da se dogodi. Ovaj put drugi neće dati da se bilo šta dogodi, jer oni neće da se time bave.

RS sama sebe vodi u izolaciju 

Dokle će trajati ova situacija neizvjesnosti i međusobnih trvljenja na Balkanu?

– Ljudi u BiH ne mogu tako da žive. Običan svijet ima druge probleme. Njega zanima da li ima posla, da li će moći da kupi hranu. Onim koji ne idu na posao skupim autima, život ide drugačijim tokovima.

Međunarodna zajednica najviše u regionu uvažava premijera Srbije Aleksandra Vučića. Oni imaju jednu sliku, a civilno društvo u Srbiji ima drugu. Opozicija u Srbiji ne postoji ili je dio nekadašnje vlasti. Hrvatska ide dobrim putem. Ostaje BiH, na koju će utjecati to što u Hrvatskoj više neće biti ekstremizma. Što se tiče Srbije, bit će većeg pritiska međunarodne zajednice da Srbija usaglasi svoju unutrašnju politiku sa spoljnom politikom međunarodne zajednice i EU. Srbija ne smije doći u situaciju da podržava nikakve referendume RS, a RS sama sebe vodi u izolaciju.

Faruk Vele (Avaz)