Kliker.info

VIJESTI.BA: Kako biste ocijenili rezultate proteklih izbora. Mnogi su skloni tvrditi da se radi o potpunom porazu građanskih partija. Da li se slažete s takvim konstatacijama ili je taj poraz mogao biti i ubjedljiviji?

ŠARČEVIĆ : Ovo su prvi izbori čije rezultate – srećom – nisam do kraja predvidio. U Republici Srpskoj, Hercegovini i Srednjoj Bosni završilo je kako sam i očekivao, ali me je iznenadio Tuzlanski i Unsko-sanski kanton te Sarajevo. U Sarajevu sam predviđao veliku pobjedu saveza SDA-SBB, a to se nije desilo, iako su dobili svoga načelnika u svim općinama izuzev jedne. Posebno me raduje dobar rezultat Naše stranke, koja je u tri od četiri gradske općine postala stranka broj 2, a napose činjenica da je u dijelu grada u kojem ja živim ona osvojila najveći broj glasova. Kao što nije teško zaključiti iz posljednje rečenice, i zašto to kriti, ove godine sam glasovao za njih.
Tako da ne vidim ove izbore kao veliki poraz građanskih stranaka: poraz jest, evidentno, ali moglo je i gore. Bez ulaženja u detalje i opširnija obrazlaganja (i ograđivanja), među lijepe priče ovih izbora ubrajam i pobjede Amre Babić u Visokom i Joze Ivančevića u mom rodnom Prozoru.

VIJESTI.BA: Kako gledate na moguće ujedinjenje ljevice, rekao bih, kakve takve ljevice. Koliko je to ovom društvu potrebno kako bi se u političkom životu BiH pojavile ideološke razlike među strankama i njihovim programima?

ŠARČEVIĆ :Jasno je, prije svega, da u Bosni i Hercegovini ne postoje politika i političke ideologije u pravom smislu riječi. Zapravo, jedina ozbiljna ideologija na ovim prostorima je nacionalizam, i njezini „certificirani“ zastupnici i predstavnici su nacionalne stranke. Stoga smo u situaciji da se sve ono što nije nacionalizam, što nije krv i tlo, automatski smješta u ljevicu, bez obzira na ekonomska gledišta i ostalo. Tako su „ljevica“ i socijaldemokrati i liberali i ono nešto nejasno što predstavljaju DF i GS, po logici: čim ne kolju i ne pale (i/ili ne podržavaju takve), mora da su ljevičari.

No dobro, dogovorimo se da SDP, NS, DF i slično zovemo ljevicom. Volio bih da dođe do jednog vida njihova ujedinjenja, zajedničkog nastupa, i da se lijevo od centra profiliraju dvije stranke: socijaldemokratska i socijal-liberalna. I da te stranke budu vjerodostojne, jer ovo što sad vidimo – prije svega od SDP-a, je potrebno sažaljenja.
Da budem potpuno otvoren, dok god postoje SDA, HDZ, SNSDS,  tj. koncept koji one predstavljaju, ne može ovdje biti ni politike u pravom značenju tog pojma. Kako razgraditi paradigmu koju su oni zacrtali? Teško. Možda je za početak važno ne izgovarati parolu „svi su oni isti“ koja je – složit ću se s jednim prijateljem – jedna od najjačih parola stranaka koje su ipak najodgovornije za sve nesreće koje nam se dogodiše i događaju. Čim netko kaže „svi su oni isti“, možeš se kladiti da će glasati za SDA/HDZ/SNSDS. Protiv ovih se valja boriti, a „ljevicu“ kritizirati i popravljati.

VIJESTI.BA: Zbog čega pojam ljevice i građanskih partija ima minimalnu podršku uslovno rečeno u bošnjačkom korpusu, dok je u hrvatskom i srpskom i ne postoji kao takav. Šta bi trebalo dogoditi da se i izvan “bošnjačkog korpusa” to pojavi? Da se RS otcjepi pa da kod Srba nema bojazni o ukidanju RS-a, kod Hrvata to da dobiju tzv treći entitet, nešto treće ili četvrto ili će naposljetku pojam građanskog nestati i iz Sarajeva?

ŠARČEVIĆ: To je doista uslovno rečeno. Evo ni ja nisam Bošnjak, a uvijek sam podržavao „ljevicu i građanske partije“. Vjerujte mi, postoji puno stanovnika ove zemlje s neorijentalnim imenima koji postupaju isto. Ipak, ako govorimo o prostim većinama i koristeći standardan „žargon“, može se reći kako oni imaju značajniju podršku među Bošnjacima. Razlozi su višestruki, da nabrojim samo neke koji mi trenutno padaju na pamet: Bošnjaci su premoćno većinski narod u Federaciji BiH i taman većina u BiH, značajniji dio Bošnjaka živi u velikim gradovima gdje su tročetvrtinska većina pa nema velike potrebe za etničkim nadjačavanjem (u jednom Stocu ili Gornjem Vakufu primjerice Naša stranka bi osvojila jednako glasova i od Bošnjaka i od Hrvata: skoro pa nula), stranke poput SDP-a i DF-a promiču patriotizam koji je u nekim aspektima blizak bošnjačkom nacionalizmu (u nekim općinama se čak SDA i SDP natječu tko je veći i bolji Bošnjak), za Bošnjake se usprkos svemu (ima tu ljudi, pojava i institucija koje se grčevito bore za treći entitet – bošnjački) može reći da ipak imaju (i procentualno) mnogo više slobodoumnih ljudi i zdravih ideja u odnosu na ostala dva naroda te u svakom slučaju jaču „alternativnu“ intelektualnu scenu. Da budem osoban, ovakav kakav jesam među većinski Bošnjacima u Sarajevu mogu i nekako, bojim se da među većinski bh. Srbima ili Hrvatima ne bih mogao nikako.
Da li bi Hrvati bili otvoreniji ako bi dobili treći entitet? Kladim se da ne bi. O odcjepljenju RS-a od BiH ne vidim smisla ni govoriti. Što treba učiniti da bi se oni privukli ideji zajedničke države? Priča o tome trajala bi do sutra i nisam siguran da bih imao potpun odgovor. Ali jedno je sigurno: što više nestajalo građanskog iz Sarajeva, to će biti jači RS i Herceg-Bosna. Što se jače islamizirao i bošnjakizirao ovaj prostor, to će eres-ovski i herceg-bosanski zahtjevi više dobivati na snazi i – što je najgore – legitimitetu.

VIJESTI.BA: Prometej.ba koji uređujete u nekom ideološkom smislu je lijevo-liberalni medij. U tome kontekstu, kako gledate na to da tzv lijeve ili građanske partije su doživjele potpunu katastrofu na tome planu. Niti više ima medija koji bi decidno propagirali neke stavove koji su bliski tome političkom shvatanju a i kod ono malo medija prema navedenim postoji još jedino prezir, zaslužen ili sa druge strane u neku ruku netakičan i pretjeran?

ŠARČEVIĆ: Prometej jest lijevo-liberalni medij, ali to ne znači da propagira ili podržava bilo koju od lijevih i građanskih partija. Da budem precizniji: on ne propagira nijednu i ima svoj svoj put koji se u četiri riječi može opisati kao kultura-edukacija-kritička misao. Ali i ne potpada pod već spomenuto parolaštvo „svi su oni isti“ o čijim sam posljedicama već nešto rekao. Prezir prema „lijevim i građanskim partijama“ koji postoji kod medija koje opisujete često je zaslužen, a često jest netaktičan i pretjeran. Bilo bi mi drago da ima u našoj zemlji medija poput Prometeja, samo značajnijih i boljih, preko kojih bi se formirala i profilirala lijevo-građanska ili lijevo-liberalna misao i započela malo konkretnija politička akcija.

VIJESTI.BA: Pošto ste univerzitetski radnik, ne mogu a da Vas ne pitam da li ste od studenata do sada dobijali molbe u vezi odgode ispita u vrijeme džuma namaza i kako uopće gledate na taj zahtjev upućen od strane predsjednika SPUS-a prema Senatu Univerziteta?

ŠARČEVIĆ: Ne, nisam do sada dobio nijednu molbu o odgodi ispita ili nastave petkom popodne. Evo i danas sam imao nastavu od 12 do 14 sati i nitko me nije pitao o eventualnom pomjeranju. Na mom fakultetu, specijalno Odsjeku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta, jest praksa da kad se pravi raspored časova vodi se računa o profesorima i asistentima koji idu na džumu, pa taman petak popodne ostane komotan za nekoliko nas „nevjernika“ i za ženski dio fakultetskog osoblja da održava časove. I ne vidim u tome nikakav problem, doista.

Prošle godine sam primijeo da jedan ili dvoje studenata ne dolazi petkom popodne na nastavu iz tog razloga, ali su očito dovoljno pametni i korektni da razumiju da je to njihova stvar i – ako im je obavljanje molitve važnije od vektorskih prostora, što je legitimno – ne treba da to apsolutiziraju i prenose na ostatak populacije. Nekim studentima je veoma važno gledati utakmicu NBA lige pa se ujutro ne mogu ustati na rana predavanja – no i ne traže da se raspored ravna prema tome.
Zahtjev od strane predsjednika SPUS-a je deplasiran, ali ima svoju važnu ideološku pozadinu: Zahirović nas je – ako smo već doveli u situaciju da nam je jedna takva pojava dostojna pažnje – sve već uvjerio da se njegovi pogledi na život i svijet mogu jednom riječju opisati kao islamofašizam. Zanimljivo je kako mnogi kada pravdaju ili podržavaju njegove zahtjeve vole reći kako eto i u Engleskoj i Americi studenti muslimani imaju priliku obavljati molitve.

Vidio sam takvo nešto u SAD-u, na Wellesley Collegeu: jedna crkva/kapela u prostoru kampusa pretvorena je u interreligijski centar, gdje se nalaze zajedničke prostorije (u najvećoj od njih održavaju se između ostaloga plesova i koncerti), prostorija za muslimane, kršćane raznih vrsta, jevreje, hinduiste, budiste… Dakle, većinska zajednica je odlučila izjednačiti druge sa sobom, kako bi se ti drugi osjećali ljepše i komotnije! I sviđa mi se takav koncept. Ali ako bismo htjeli njih uzimati za uzor, onda bi to značilo npr. da jedna džamija koja je najbliža fakultetu prestane biti džamija i postane prostor u kojem bi se nalazili i križ i Davidova zvijezda. Je li netko spreman na to?

Da ne pričam dalje o ovome, skrenuo bih pažnju na tekst objavljen jutros na Prometeju o ovoj temi, koji ju sagledava s pravnog aspekta, a glede ovoga i svih drugih Zahiragićevih zahtjeva (kakvi god da budu) mogu izraziti kao univerzitetski radnik, kao jedan od onih koji cijeli život od jutra do mraka uče i rade kako bi stvorili neku vrijednost u sebi i oko sebe, nadu da nećemo spasti dotle da nam tipovi poput Zahiragića određuju bilo šta. A studente Univerziteta koji se ne mire s ovakvim stanjem i ne pronalaze u zahiragićevštini pozivam da se organiziraju i obrane univerzitet kao mjesto znanja i nauke, a ne kao laboratoriju za bildanje nacionalne, religijske i bilo koje političke ideologije.

Nihad Hebibović (Vijesti)