Kliker.info

Roditelji učenika hercegovačkih osnovnih škola u Mostaru, čitlučkoj, širokobriješkoj općini…, upozoreni su na masovniju pojavu uši vlasišta kod učenika. To je mnoge iznenadilo, jer je zadnja njihova “najezda” zabilježena još prije petnaestak godina, uoči samog rata u BiH. Upozorenje je u Mostaru stiglo na roditeljskim sastancima potkraj prosinca, kada se apeliralo na roditelje na iskorjenjivanje ušiju i preventivu.
Iako u federalnome Zavodu za javno zdravstvo u Mostaru doznajemo da njihova pojava ne podliježe obveznom prijavljivanju, objašnjeno nam je da tek ako ušljivost vlasišta zahvati više od 25 posto kolektiva Školski dispanzer Doma zdravlja u Mostaru procjenjuje o poduzimanju daljnjih mjera, jer je tada riječ o svojevrsnoj epidemiji.
– Ušljivost vlasišta je ustvari indikator higijenskoga standarda, no uši “hoće” i na čisto dijete, a njihova jajašca – gnjide, najizraženiji su iza ušiju te, kako je stari zovu, u “babinoj rupi”. Ako se, pak, pojavi ušljivost tijela, spolno prenosive uši, mjere su drukčije. Ušljivost vlasišta ne izaziva nikakvu zarazu – kazala nam je epidemiologinja dr. Jelena Ravlija.
Budući da su se uši pojavile negdje pred kraj prvoga polugodišta, učitelji i ravnatelji škola nadaju se da će na raspustu roditelji uspjeti ukloniti ušljivost djece, a poduzete su i mjere detaljnijega čišćenja školskih prostorija. U JU Dječji vrtići i Cicibanu, kako doznajemo od teta, ušljivosti djece nema.U Školskom dispanzeru DZ-a kazali su kako se rijetko susreću sa slučajevima ušljivosti vlasišta te da službeno nisu obaviješteni o njezinoj masovnijoj pojavi.
– Medicinska sestra nam je objasnila kako uši jednostavno “skaču” s glave na glavu. Ipak, ušljivost nisam primijetio ni kod jednoga djeteta u svome odjelu – kazao nam je učitelj II. 1 razreda OŠ Ilije Jakovljevića u Mostaru Slavko Lauš.
Epidemiolozi ističu kako roditelje ne treba biti sram ako im dijete dobije uši – sramota je zapustiti ga.
Nekad je preventiva protiv ušljivosti vlasišta bila redovita. Danas u razrednim odjelima nema ni nekadašnje funkcije higijeničara – sve je na učiteljima i roditeljima.

(Večernji list)