Kliker.info

Kao melem na ranu, nakon nimalo lijepih ožiljaka, koje su u ovo  predizborno vrijeme na lice Amerike izbacile   opake društvene bolesti  poput   probuđenog  rasizma ili  islamofobije , djelovale su poruke  i  slike upućene ovh dana grada Louisvilla u državi Kentucky, koji se na dostojanstven i dirljiv način oprostio od svog najpoznatijeg stanovnika, Muhameda Alija.

Ova konstatacija nije samo ocjena  potpisnika ovih redaka,  već mnogih znanih i neznanih ljudi  koji su ohrabrujuće impresije izrazili  nama samima ili su ih sa ostatkom svijeta podijelili  preko lokalnih i svjetskh medija i društvenih mreža .

A redanje slika započet ćemo  na mjestu gdje je daleke 1961. godine  tada gotovo golobradi Ali  imao svoj prvi profesionaln meč.

Riječ je naravno o Fredom Hallu  , legendarnoj dvorani, u čijim je odajama, nakon 55 godna od pomenutog događaja, preko 10 hiljada prijatelja, fanova i poštovaoca,  klanjalo dženazu ovom velikom čovjeku.

U mnoštvu ljudi  bukvalno iz gotovo svih krajeva svijeta, registrovali  smo i nekoliko desetina Bosanaca  Hercegovaca, koji  nisu zaboravili da je njihov  idol i uzor iz mladosti, pružio podršku BiH onda kada joj je bilo i najpotrebnije.

-Nismo nikako noćas spavali  pošto smo radili treću smjenu  i odmah smo krenuli nakon posla kako bi na vrijeme stigli na dženazu  čovjeku zbog kojeg smo  u vrijeme našeg djetinjstva   ostajali budni preko cijele noći  čekajući,  zbog vremenske razlike, njegove legendarne mečeve -, uglas nam ispričaše Fuad Arslanović i  Muharem Bećirević iz St.  Louisa.

Dodaše odmah da  su originalno iz Bosanskog Novog te da su u Louisvillu na poziv svog prijatelja i komšije Jusufa Murića.

Iz St. Louisa je  put Louisvilla zorom krenuo i Stočanin Cuna koji kaže,  ne može zaboraviti da je Ali  zaštitni znak  grada u kojem su rođena njegova djeca.

-Godinama sam živio u Louisvillu i  dobro znam da  zahvaljujući čovjeku kojem danas klanjamo dženazu  mnogi danas žive i hodaju  bar malo uspravnije-, kategoričan je Cuna i primjećuje potom da  šarena ljepota  rasa i nacija    dovoljno govori o kakvom se čovjeku radi.

Slično razmišlja i Mostarka Višnja Puzić, čija kćerka Zerina  Maksumić godinama živi u rodnom gradu Muhameda Alija.

-Ovdje sam može se reć sasvim slučajno pošto sam nedavno došla u posjetu svojima i evo me danas na dženazi čovjeku kojeg sam baš onako od srca cijenila i uvažavala cijelog života -,  kaže Višnja koja je  na posljednji ispraćaj dobrom, pametnom, hrabrom, buntovnom i snažnom čovjeku , došla  u društvu pomenute kćerke i  prijateljice Lejle Ćupina.

Njima, nama i svim ostalim Bosancima  Hercegovcima u Fredom Hallu , diskretna  i nenametljiva  pomoć su bili bosanski imam u Louisvillu   Azam ef. Efendira i predsjednik džemata Islamske zajednice Bošnjaka u  ovom gradu Šemsudin Haseljić , čiji je dvogodišnji sin Šaban bio svojevrsna  maskota  bosanskohercegovačke komune u Louisvillu jer je u Freedom Hall došao u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Upravo njegovo veselo  ponašanje bilo je na neki način odraz ukupne atmosfere u Freedom Hallu  koja je odisala jednostavnošću, jednakošću i iskrenošću. Zbog toga se možda  nije ni primjetila prisutnost velkog broja uvaženih i značajnih ljudi iz svijeta politike, kulture , sporta, nauke i umjetnosti  iz cijelog svijeta koji su u safovima bili jednaki svima ostalima.

Poniznost pred Bogom i odavanje počasti istinskoj sportskoj  legendi koja je od boksa stvorila umjetnost i čovjeku čija  su buntovnost, žrtva i nadasve plementa djela od njega stvorila planetarnu legendu i zaštitnika svih ponižernih ljudi  u svijetu, bila je , čini nam se,  i osnovna poruka  sa dženaze namaza čovjeku kojeg su mnogi od nas, pomalo i nesvjesno nazivali Titom.

A da ovakvo poređenje nije bilo bez osnove pokazalo se narednog dana kada je  prava rijeka ljudi izašla na ulice Louisvila,  koji  se tako na dostojanstven način oprostio od svog najvećeg  i najpoznatijeg sina.

Zvanične procjene kažu da je Muhameda Alija  duž gradskih saobraćajnica,  na vječni počinak ispratlilo preko 100 000 ljudi koji su  skandiranjem , bacanjem cvijeća i suzama izrazili svoja  osjećanja.

–
Ovako nešto  sam vidio samo jednom i to na  televiziji  kada je sahranjen  Tito, davne 1980. godine-, ponovio nam je  rečenicu od jučer , jedan od naših ljudi , dok smo u gomili  nesvakidašnje uzbuđenih   građana  čekali da pogrebna povorka prođe dijelom grada u kojem se nalazi i više zanatskih radnji, trgovina, objekata i ugostiteljskih objekata čiji su vlasnici Bosanci i Hercegovci.

Kolona sa tijelom neponovljive legende,  koja se da podsjetimo, svojevrsno drznula da sa mosta koji spaja Kentucky i Indijanu, u rijeku Ohio, iz protesta baci svoju zlatnu olmpjsku medalju , nastavila je potom svoj tužni obilazak svih mjesta u gradu,  koji su na bilo koji načn uticali na njegov život.

U prisustvu porodice i najboljih prjatelja Muhamed Ali je u ranim poslijepodnevnm satma sahranjen na groblju Cave Hill u Louisvillu , a poto je u KFC Yum Centru održana  komemoracija posvećena najvećem sportisti 20 vijeka, buntovniku   borcu koji je svoju karijeru i život posvetio borbi protiv rasizma i besmislenh ratova, te dobrotvoru i humanisti koji  je  rušio barijere između ljudi i popravljao kvalitet života u svim sredinama gdje je živio  i radio.

Ostat će zabilježeno da je u emotivnoj i glamuroznoj atmosferi,  o Alijevom životu i  odnosima među ljudima, između ostalih ,  govorili predstavnici svih svjetskih religija, članovi famililije te bivši predsjednik SAD Bill Clinton.

Mi smo zabilježili da je to slušalo oko 15000 ljudi bukvalno iz svih krajeva svijeta, a među njima, pored Bosanaca i Hercegovaca iz Louisvilla i dvojica Crnogoraca iz New Yorka,  koji su do mjesta događaja vozili tokom cijele noći.

Ulaznice im je  prema njihovim riječima , neplanirano poklonio lokalni policajac  od kojeg su tražili informacije o komemoraciji, po dolasku u Louisvlle, što  je još jedan dokaz da sreća prati hrabre i  odlučne  momke sa dobrim namjerama.

A dobre namjere uvjereni smo , imaju svi  znani  koji su  u četvrtak i petak ,  u gradu Louisville u državi Kentucky,  prisustvovali posljednjem oproštaju od neponovljive legende Muhameda Alija.  Ne treba da čudi, da  su među takvima i dvojica prijatelja iz Jerusalema, koji dokazuju da je prijateljstvo i  zajednički život Jevreja  Arapa itekako moguć.

(Kliker.info)