Kliker.info

Bosanci i Hercegovci u Louisvilleu, a njih je u rodnom gradu Muhameda Alija blizu 7000 hiljada, iskreno žale preseljenje sa ovog svijeta i odlazak u vječnu legendu sportske  ikone  i heroja te zaštitnika  svih potlačenih , prognanih i uvrijeđenih ljudi širom svijeta.

Znaju i  ne zaboravljuju  naši ljudi u najvećem gradu američke države Kentucky  , da je njihovoj matičnoj zemlji  i njima samima, najveći bokser teške kategorije svih vremena i istinska  ljudska veličina   pružila bezrezervnu podršku  onda kada je bilo najteže, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Osjećaju  jednostavno da su izgubli iskrenog prijatelja   i zbog toga se sa posebnim pijetetom , u svim bosanskim domovima, radnjama  i  objektima  prate i komentarišu sve vijesti vezane za posljednji  ispraćaj njima bliske i drage osobe.

Jedan od takvih koji je vijest o Alijevoj smrti primio sa tugom, ali i ponosom što je imao naročitu čast da ga najbolji sportista prošlog vijeka naziva prijateljem, bio je i Šemsudin Haseljić   iz Vjetrenice kod Zenice koji od 1994. godine živi i radi u Kentuckyju.

U rodni grad Muhameda Alija stigao je nakon teškog ranjavanja i gubitka obadvije noge, a svog idola i uzora, dugogodšnji predsjednik džemata Islamske zajednice Bošnjaka u Louisvillu, upoznao je kaže  2000. godine,  na prijemu  kod tadašnjeg guvernera Paula Edwarda Pattona.

-Sjećam se kao da je bilo jučer. Kod guvernera je bila velika svečanost povodom dodjeljivanja nagrada i priznanja zaslužnim pojedincima i organizacijama. Pravo da vam kažem nisam ni znao da će Ali biti prisutan, ali kada sam ga vido da sjedi u sali , bez razmišljanja sam prišao stolu i pozdravio njega i njegovog brata Rahmana sa porodicama. Kada sam rekao da sam iz Bosne, Muhamed Ali me je najprije zagrlio a potom ponudio da sjednem do njega . Naravno prihvatio sam sa zadovoljstvom -,  sjetno ističe vodeći menadžer u Ministarstvu za izbjeglice države Kentucky.

Naročito naglašava  da je Ali u to vrjeme bo relatvno dobrog zdravlja i da ga zloćudna Perkinsonova bolest još nije bla savladala,  zbog čega su i mogli voditi dinamičnu konverzaciju .

-Pitao me je odmah zbog čega nosim štake i jesu li povrede posljedice agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kada sam mu ukratko ispričao moju životnu priču, teško ranjavanje, evakuaciju u Njemaču, dolazak u Louisville, liječenje i  sve ono što je nastupilo nakon toga, pogledao me je takvim pogledom koji govori više od hiljadu riječi. Pamtim i čuvam sjećanje na taj momenat,  nakon čega mi je održao takvu motivirajuću i ohrabrujuću besjedu koja mi je na neki načn bila i vodilja kroz kasniji život ovdje u Americi.

Detaljno je potom opisao i svoj susret sa prvim predsjednikom Predsjedništva RBiH Alijom Izetbegovićem u UN-u  u New Yorku , gdje je,  kako kaže,  došao  da pruži podršku zemlji i narodu koji su napadnuti. Ponovio je jasno da je patio u to vrijeme, kada su kako je kazao, ubijani njegova braća i sestre.

A ja sam opet,  sa svoje strane   njemu ispričao da smo mi u BiH svojevremeno ostajali budni tokom cijele noći čekajući njegove veličanstvene borbe, na šta me je on ponovo zagrlio-,završava svoje sjećanje na svoj prvi susret sa Muhamedom Alijem, Šemsudin Haseljić.

Velikog buntovnika, kasnije još većeg vjernika i zaštitnika obesparavljenih, Haseljić je kaže sretao  u više navrata, prlikom Alijevih posjeta rodnom gradu, ali je kaže, tada bilo sve manje prilike za neke duže razgovore pošto je postajalo sve vidljivije da bolest  napada jače i od najsnažnijih boraca i  režima na svijetu. Zbog toga je ostala i nerealizirana njegova želja i poziv da Ali posjeti  bosansku komunu u  Louisvillu.

-Možda je i zbog toga njegov brat Rahman čest gost  naše džamije,naročito tokom mjeseca Ramazana-, kaže na kraju razgovora za Kliker, Šemsudin Haseljić.

H.Š. (Kliker.info)