Kliker.info

Ime Amne Popovac posljednjih se dana sve češće spominje u kontekstu izbora u gradu Mostaru, te bi, ako je suditi po njenom entuzijazmu, grad na Neretvi po prvi put u svojoj istoriji mogao imati ženu na mjestu gradonačelnika.

Svestranost i želja da se stvari u Mostaru konačno pokrenu s mrtve tačke najbolje opisuju ovu Mostarku, jer kad je pitate čime se bavi i kako je postala uspješna u ovim bremenitim vremenima u BiH, ona ističe kako samo rad i zalaganje mogu biti smjer kojim se ide naprijed, bez obzira na sve prepreke. Amna je aktivna i u promociji ženskog preduzetništva u BiH i regiji.

U posljednje vrijeme, vaše ime se spominje u kontekstu izbora za gradonačelnicu Mostara. Možemo li to potvrditi u ovom intervjuu?

Da, istina je, ja ću se na ovim lokalnim izborima kandidirati za poziciju mostarske gradonačelnice. Ako pobijedim, bit ću prva žena na ovoj poziciji. Puno ljudi mi zabrinuto prilazi i pita jesam li svjesna ‘u šta se upuštam’, ali kao i u svemu drugom što radim, tako ću i ovoj borbi za bolju budućnost Mostara dati 110 posto od sebe.

Mostar je istinski multietnički grad u BiH, te mu političari trebaju dati šansu da postane pravi evropski grad, u kojem ima mjesta za svakoga. Svjesni smo kako Mostar nije nimalo sličan sebi iz početka 90-tih godina, ali 25 godina poslije, mislim da je vrijeme da ovom gradu zaliječimo sve njegove rane. Želim svom rodnom gradu konačno omogućiti šansu za bolju budućnost, koju zajedno sa mladim ljudima i zajedničkim snagama možemo napraviti. Vrijeme je za iskorak, a ja sam spremna raditi na tome da od Mostara grada slučaja, kako ga u javnosti često nazivaju, napravimo grad mogućnosti.

U proteklih mjesec dana, čule su se žučne rasprave, padale su i teške optužbe na račun SDA Mostar, kako ta stranka želi podijeliti grad po ratnoj liniji. Pitam se da li je ideja jedinstvenog Mostara doživjela poraz ili se za nju Mostarci još uvijek bore?

Rijetko ćete sresti osobu koja poput Mostarca voli svoj grad. To je jedna jedinstvena ljubav prema gradu, njegovoj kulturi, istorijskoj baštini, Starom mostu. Mostarci su poznati po svom visprenom duhu. O njemu se pjevali, pisali, oslikavali ga najpoznatiji umjetnici, od Alekse Šantića, Ive Andrića, Karla Afana De Rivere, Mehe Sefića, Predraga Matvejevića i brojnih drugih.

Ideja jedinstvenog Mostara zauvijek će živjeti i mislim kako će Parlament BiH prepoznati i podržati taj multietnički koncept uređenja grada, a time i države, i da ćemo uskoro imati izbore nakon punih osam godina izborne apstinencije. Jedinstven Mostar nema alternativu, ako želimo ići putem EU intergacija.

Mostar treba ekonomski dići sa koljena, što će i njegovim građanima pomoći da se ustanu sa koljena. Treba zapošljavati sposobne, a ne podobne, i napraviti atmosferu da veći broj studenata odluči ostati ovdje nakon završetka studija i pokrenuti vlastiti biznis. Treba ih osvijestiti da oni to mogu i da je svaka kriza u stvari prilika. Politički dinosaurusi koji su nas do ovoga doveli moraju shvatiti da je i u interesu njihove djece da se konačno povuku i puste sposobne i željne rada da pokrenu stvari na bolje.

Kako vi vidite uređenje Mostara, kako Mostarci žele da grad funkcioniše u budućnost?  Jesu li Mostarci usljed ovih političkih previranja podijeljeni?

Mostarci i Mostarke žele konačno ujedinjen grad. To je uslov svih uslova, u kojem gradska administracija vodi računa o svim njegovim građanima, bez obzira na kojoj obali Neretve žive. Ako mi se pruži prilika voditi ovaj grad u bolju budućnost, sugrađanima mogu obećati puno posla. Počela bih sa čišćenjem grada i dvorišta, sa učešćem svih građana, jer mislim da samo tako ovaj grad i njegovi građani mogu početi opet osjećati kao svoj. Znate, mi godinama nosimo epitet najzapuštenijeg grada u BiH, a stariji Mostarci se sjećaju da je ovo bio grad cvijeća, zelenila, šetališta… Mostarci nisu podijeljeni, podijeljenost je samo u glavama određenih političara koji su željeli profitirati u ovim godina bez zakonodavne vlasti i izbora. Moja je želja da radim sa poduzetnicima na rješavanju njihovih problema, želim dati svoj doprinos da se zaposli što više ljudi na duži vremenski period. Moj program će se temeljiti na ekonomiji i razvoju prije svega, bez nepotrebnih političkih priča. Trud i inovacije, to će donijeti željenje promjene.

Dotaknimo se malo i BiH. Koji problemi, po Vama, najviše opterećuju našu državu i na koji način bi se mogli riješiti?

Bosna i Hercegovina na svom putu ka Evropskoj uniji susreće se sa mnogo izazova i da bismo građanima pružili priliku da u svojoj zemlji žive i rade, moramo sve učiniti da od BiH napravimo zemlju dostojnu njenog čovjeka. Ovih dana, možete pročitati kako se iz naše zemlje odselilo 80.000 stanovnika, to je tako porazan podatak za sve nas. Pred političarima je težak put da zaustave trend iseljavanja. Smatram kako je upravo za sve političke subjekte test političko uređenje Grada Mostara i ako ga svi zajedno dobro uradimo, postoje velike šanse da i za druge kočnice pronađemo poluge rješenja.

Ali kako kod nas prebaciti fokus s nacionalističkih na praktične ciljeve?

Nije to samo problem BiH, ako uhvatite malo širu sliku, prije svega naše regije, a onda ka Evropi ili prema istoku ka Turskoj i Siriji, možete vidjeti da je to jedan trend koji je u usponu. Mi nismo ostrvo, sve što se događa oko nas reflektuje se i na naše društveno političke prilike. Nas cilj treba biti bolji standard građana, bolja radna mjesta, bolje škole, a kako ćemo to postići ako smo stalno na početnim pozicijama. Nova generacija političara konačno mora doći na pozornicu, ona koja nije opterećena prošlošću, koja uvažava različita mišljenja, ali radi punom parom na ekonomskoj stabilnosti zemlje. Tek kada doživimo ekonomski zamah, sve drugo će biti u drugom planu.

Već dugo ste društveno angažovani i kroz Asocijaciju poslovnih žena ‘ONE’ i Asocijaciju privatnih elektronskih medija – PEM. Kolika je po Vama važnost ženskog društvenog angažmana?

Žene čine 50 posto svakog društva i važno je da učestvuju u svim društvenim procesima. U društvu koje želi da se predstavi kao demokratsko, i muška i ženska stvarnost bi trebale biti jednako važne i “vidljive”. Društva u kojima je podjednako zastupljena ženska i muška stvarnost su inkluzivnija i pravednija.

Naše društvo je prividno ravnopravno. Naime, na visokim pozicijama jako je malo ili skoro nimalo žena. Na primjer, u nadzornim i upravnim odborima kompanija koje imaju velike budžete za investicije, poput Telekoma i Elektroprivrede, nema žena ili ima jedna, a u upravnim odborima škola, gdje nemate nikakav budžet, uglavnom su sve žene. To znači da u upravnim odborima gdje samo možete odlučiti da li da se škola farba ove godine ili ne, i gdje je naknada za rad u tim odborima jako mala ili nikakva, sjede sve žene. U upravnim odborima koji donose odluke o milionskim investicijama i gdje se primaju visoke naknade za rad, sjede muškarci. To vam je kao u onom vicu: Neki jedu kupus, neki meso, ali u prosjeku svi jedu sarmu.

U razvijenom društvu, ženska populacija se sve više uvažava kao ravnopravan partner u privredi, nauci, politici, kulturi i umjetnosti i društvu u cjelini. BiH ima zadovoljavajuće normativne mehanizme u oblasti ravnopravnosti spolova i jednakih mogućnosti. No, zapinjemo na implementaciji.

A kada žene ne učestvuju ravnopravno u privrednim i političkim aktivnostima, društvo gubi vrijednost koju bi mogla proizvesti ta polovina njegove populacije.

Da li ste u svom društvenom i političkom djelovanju nekada osjetili bilo kakav pritisak zbog toga što ste žena?

Na samom početku karijere, prije 20 godina, na svojoj koži sam iskusila razne oblike diskriminacije, u smislu nepoštivanja mog zvanja i znanja. Na našim prostorima je teško bilo zamislivo da jedna žena koja ima manje od 30 godina bude vlasnik firme tj. ‘privatnik’.

Danas je već drugačija priča. Nemam nikakvih problema u svakodnevnom poslu, šta više, kolege često prepoznaju neku od mojih ideja kao dobru i dobijem pomoć i kada je ne tražim.

Na sreću svih nas, vremena se mijenjaju, a tako i društvene norme, pa danas sve više mladih žena počinje praviti poduzetničke korake već tokom studiranja i time dodatno doprinose razbijanju predrasuda.

Obzirom da ste dosta u kontaktu sa mladima, koliko su inače oni zainteresovani za politički angažman i, mogu li oni konačno vratiti povjerenje građana i biti razlog za optimizam?

Ne sreću svih nas koji živimo u BiH, dolaze nove, usudila bih se reći i pametnije generacije. Oni shvataju potrebu društvenog angažmana i ne žele biti pasivni promatrači događaja oko sebe. Često radim sa mladima i držim predavanja o liderstvu i komunikacijama. To je dio znanja koji ne mogu dobiti tokom formalnog obrazovanja, a jako je potreban za svakodnevni život. Učim ih da se lideri ne rađaju, nego stvaraju, konstantnim radom na sebi i radom u zajednici.

Prenosim im svoja znanja i iskustva u želji da ne ponavljaju moje greške, nego da uče na njima. I čini mi se da ima pomaka na tom polju.

Današnja omladina razumije da se niko neće sam skloniti sa direktorske pozicije i ponuditi je njima. Znaju de se moraju izboriti za svoje mjesto u društvu i nadam se da će uskoro to i uspjeti. Ja ću im svakako pomagati na tom putu.

Jer tek kada bh. društvo povedu oni koji nisu opterećeni prošlošću, koji uvažavaju različita mišljenja i istovremeno rade na ekonomskoj stabilnosti zemlje, tek tada ćemo moći reći da živimo u istinski demokratskom društvu.

Amna Popovac je poduzetnica, suvlasnica Media servisa, kompanije koja se bavi monitoringom medija, a osim toga vodi predstavništvo talijanske firme Dedalus, koja se bavi informatizacijom zdravstvenih ustanova. Članica je i Upravnog odbora Asocijacije privatnih elektronskih medija (PEM) i jedna od osnivačica i predsjednica Skupštine Asocijacije poslovnih žena ONE.

Fakultet elektrotehnike završila je u Splitu, a trenutno završava master studij na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru.

Tatjana Čalić (Buka)