Kliker.info

Kazao je da je to njemu i braći Milošu i Aleksandru Simoviću u februaru 2003. godine Spasojević prenio u stanu u Ulici vojvode Stepe u Beogradu. Rekao je da je cilj ubistva premijera bilo obaranje vlasti i dovođenje Srpske radikalne stranke na vlast u Srbiji. Kazao je da su se Spasojević i Šešelj viđali, te da je on sam prisustvovao nekim od tih sastanaka. "Šešelj je kada je otišao u Hag ostavio kao vezu Dragana Todorovića iz SRS-a. Pre odlaska u Hag Šešelj je insistirao na ubistvu Gaše Kneževića, jer je njega optuživao za izbacivanje sa Pravnog fakulteta", kaže Milenković.Milenković je dodao da je prvobitni plan bio da se ubiju Goran Svilanović, Čedomir Jovanović i Vladimir – Beba Popović, ali da se od toga odustalo jer je Ulemek saznao da Đinđić priprema hapšenje zemunskih kriminalaca.  

"Nakon toga odlučeno je da premijer Đinđić bude ubijen", dodao je Milenković.  

Bagzi je rekao da su Ulemek i Spasojević htjeli da naprave rasulo u državi nakon ubistva premijera i da su imali tri plana, ukoliko krene nešto naopako. Rekao je da su ti planovi predviđali dizanje u vazduh trafo-stanice na Bežanijskoj kosi kako bi pola Beograda ostalo bez struje, zatim dizanje u vazduh željezničkog mosta u gradu i zauzimanje aerodroma.Govoreći o pokušaju ubistva premijera Đinđića kod beogradske hale "Limes", kada je u njegov auto pokušao da udari kamionom, Milenković je rekao da im je veza bio Branislav Bezarović, koji je obezbjeđivao suprugu premijera Ružicu Đinđić i koji im je javio da premijer ide za Banjaluku. "Bezarević je dojavljivao kretanje premijera Đinđića, za šta sam mu dao 1.500 evra", dodao je.Milenković je kazao da je Ulemek razmišljao o postavljanju magnetne bombe na Đinđićeva kola, ali da je odlučeno da se premijeru napravi zasjeda kod hale "Limes" i da se Đinđić gađa zoljama.  

Istakao je da su članovi "zemskog klana" tražili lokaciju na autoputu prema aerodromu, te da je Zvezdan Jovanović rekao da je najbolje da se Đinđić gađa sa nasipa preko puta hale "Limes".  

"Jovanović je rekao da će on i Željko Tojaga ispaliti po dvije zolje na Đinđića, a da će Mile Luković i Sretko Kalinić biti podrška sa kalašnjikovima. Taj plan je bio precizan, jer su imali sve informacije o kretanju Đinđića", rekao je Milenković.  

On je naveo da su na dan pokušaja ubistva kod hale "Limes" Đinđićevo kretanje pratili i dojavljivali Bezarević i Dušan Krsmanović.  

Milenković je rekao da se na autoputu u kamionu vozio lijevom trakom, Miloš Simović srednjom, Milan Jurišić zaustavnom trakom. Naveo je da su u akciju krenuli sa parkinga "Sava centra" i da su se na autoput uključili kod hale "Limes". Kazao je da se uplašio da će kolona sa vozilima premijera koja je išla auto-putem udariti u njegov kamion, jer je vozio sporo, zbog čega je malo skrenuo udesno, a kolona je prošla sa njegove lijeve strane.  

Tada se iz kolone zaustavilo treće vozilo iz koga je izašao Đinđićev tjelohranitelj Milan Veruović, koji mu je rekao: "Da li si normalan, hoćeš da ubiješ premijera".  

Veruović ga nije pretresao, a kod njega su bila tri mobilna telefona, kapa, rukavice, papir sa brojem tablica premijerovog vozila i 11.000 evra.  

Dodao je da je potom došla saobraćajna policija i da je u policijskim kolima uspio da proguta papir sa brojem tablica vozila u kojem je bio premijer i da kroz prozor baci kartice mobilnih telefona. 

Milenković je rekao da je odveden u SUP u Ulici 29. novembra, gdje su mu napisali krivičnu prijavu za falsifikovanje vozačke dozvole. Potvrdio je da je glavna veza u policiji bio inspektor Slobodan Pažin, koji mu je dok su ga u policiji ispitivali namigivao.  

"Pažin je obaveštavao ‘zemunski klan’ o svemu i savetovao im koje oružje da koriste, kako da se kriju, uklanjaju tragove i da nikako ne pristaju na poligraf", rekao je Milenković.  

Opisujući šta je prethodilo ubistvu premijera pred zgradom Vlade Srbije 12. marta 2003. godine, Milenković je rekao da su pripadnici "zemunskog klana" tražili lokacije u blizini Vlade i da je prvo nađen stan u Birčaninovoj ulici, koji se nije svidio Jovanoviću.  

Milenković je rekao da su kancelariju u Gepratovoj ulici, iz koje je prema optužnici Jovanović pucao na premijera Đinđića, 8. i 9. marta našli Ninoslav Konstantinović i Miloš Simović, koji su imali i ključ kancelarije."Kancelarija se svidela Jovanoviću, koji je rekao da će Đinđić biti ubijen prvi put kada dođe u Vladu. Od 9. do 12. marta u kancelariju u Gepratovoj ulici dolazili su Jovanović, Ninoslav Konstantinović i Aleksandar Simović, koji su se predstavljali kao moleri", ispričao je.  

On je naveo da su Ulemek i Spasojević odlučili da premijer Đinđić bude ubijen iz snajpera, koji je iz Bujanovca donio Ulemek.Mileković je rekao da su članovi "zemunskog klana" podijelili međusobno zadatke u stanu u Ulici vojvode Stepe, gdje ih je okupio Spasojević.  

On je naveo da su 12. marta Jovanović, Ninoslav Konstantinović i Aleksandar Simović bili u kancelariji u Gepratovoj, Mile Luković Kum i Sretko Kalinić trebalo je kalašljikovima da čuvaju odstupnicu, dok su ostali članovi "zemunskog klana" bili na ulici.Milenković je rekao da je nakon atentata bio u jednom od "štekova" sa Spasojevićem sa kojim je gledao na televiziji snimke kako premijera Đinđića unose u kola ispred zgrade Vlade. On je mislio da je na snimku umjesto Zorana Janjuševića premijer Đinđić, na šta je Spasojević počeo da urla.

Milenković je rekao da je Spasojevića uhvatila panika kada su počele da se pojavljuju slike pripadnika "zemunskog klana" na televiziji i kada je stigla poruka od Ulemeka da su "napravili veliko sranje" i da idu u šumu. Prema njegovom svjedočenju, Spasojević je "mislio da će JSO da se digne", da će da bude "ili pukovnik ili pokojnik" i da će biti ubijeni Goran Svilanović, Čedomir Jovanović i Vladimir Popović Beba. Spasojević je posredstvom Saše Pejakovića poručio Jovanoviću i tadašnjem komandantu JSO-a Dušanu Maričiću Gumaru da se JSO digne, ali oni su mu poručili da to nije moguće, jer je baza u Kuli opkoljena. Milenković je naveo da je Mile Luković nakon uvođenja vanrednog stanja rekao Ulemeku: "Eto ti sad, gde ti je Čović", na šta mu je Ulemek odgovorio: "Čović ne može da reaguje, sam je u Vladi, moramo da izdržimo, mora jedinica da se digne".Opisujući atentat, Milenković je rekao da je Jovanović pucao dva puta i da je na brzinu bacio pušku u ruke Ninoslavu Konstantinoviću i Aleksandru Simoviću i istrčao iz kancelarije u Gepratovoj ulici, a za njim i ova dvojica, koji nisu uspjeli da zapale kancelariju, kako je planirao. Milenković je rekao da je Gumar formalno bio komandat JSO, a da je glavni koga su svi slušali bio Ulemek. Svjedočeći o pogibiji vođa "zemunskog klana", Milenković je rekao da se u trenutku policijske akcije krio sa Dušanom Spasojevićem i Miletom Lukovićem u Meljaku, i da su, kada su shvatili da su otkriveni, iskočili kroz prozor i pokušali da pobjegnu. Milenković je, kako kaže, onda čuo povik "stoj policija", poslije čega je preskočio ogradu i počeo da trči kroz oranice, a nakon dvadesetak sekundi je čuo i paljbu. Milenković je rekao da ga je njegov bivši advokat Biljana Kajganić nagovarala da prihvati status svjedoka saradnika i da je njen plan bio da se za učešće u atentatu optuže Čedomir Jovanović i Vladimir Popović. Milenković kaže da je "zemunski klan", poslije 5. oktobra, na svaki način pokušavao da se približi Zoranu Đinđiću i Čedomiru Jovanoviću, tako što su lagali da znaju ko hoće da ubije Đinđića i da će oni navodno da ga zaštite. Kaže da su lagali, ali da su uspjeli da im se približe i da je zbog toga Jovanović dolazio u Šilerovu kako bi saznao ko to hoće da ubije premijera. "Milorad Ulemek Legija i Dušan Spasojević Šiptar nisu imali nikakvu ulogu u petooktobarskim promjenama", rekao je Bagzi i ponovio da su oni pokušavali da se približe Zoranu Đinđiću, lažući ga da mu je ugrožen život. Bagzi je opisao situaciju kada je Zoran Đinđić došao kod njega kući gdje se, na poziv Spasojevića i Legije, još nalazio Ljubiša Buha Čume. On je naveo da je Legija tada rekao Đinđiću da je dobio naređenje od Mire Marković da ubije sve iz DOS-a kao i Đinđića, ali da je on (Legija) navodno stao na njegovu stranu. Đinđić je zahvalio. Milenković je govorio i o vremenu poslije 5. oktobra, kada je, kako kaže, Ljubiša Buha Čume tvrdio da im je Čedomir Jovanović rekao da obrišu sve oznake sa pušaka koje su uzeli iz policije Stari grad 5. oktobra. On je naveo da je biznismen Predrag Ranković Peconi bio reketiran i da je platio 100.000 evra Čedomiru Jovanoviću, koji mu je, kako je ustvrdio, "završio oduzete šlepere cigareta". Bagzi je naveo da je taj novac od Peconija uzeo Čume i dao ga Jovanoviću. Dodao je da je Jovanović posjećivao Spasojevića u zatvoru i da mu je pomogao da izađe iz zatvora. Prema riječima Bagzija, Spasojević je stanove kupovao komandantu JSO Dušanu Maričiću Gumaru, zatim Leonidu Milivojeviću, koji je učestvovao u atentatu na Vuka Draškovića. On je naveo da je Dušan Spasojević Šiptar preko Borislava Mikelića upoznao bivšeg šefa Vojne bezbjednosti Acu Tomića, te da je Spasojević dva puta išao kod Tomića od čega jednom kako bi imao alibi, jer je tada ubijen Predrag Šljukić Šljuka. Bagzi je rekao da je Spasojević kupio svoj list koji se zvao "Identitet" i koji je koristio za napade na Zorana Đinđića i ostale iz DOS-a, kako bi se stekao utisak da su Đinđić, Jovanović i Vladimir Popović Beba kriminalci, da su prodavali drogu, te da bi ispalo da je do ubistva Đinđića došlo jer su se poubijali međusobno kriminalci i Đinđić. On je naveo da je od izvjesnog Vlade Japanca čuo da su braća Miladin i Milan Veruović, koji su bili u obezbjeđenju Đinđića, bili dileri drogom i da su "radili s autima". Opisujući aktivnosti Spasojevića, Bagzi je rekao da je Spasojević prvi veliki novac stekao od otmica biznismena Miroslava Miškovića i Milije Babovića, ali da Spasojevićeva finansijska moć nije bila ništa bez zaštite Legije i JSO-a. Bagzi je naveo da je Spasojević pjevačici Svetlani Ražnatović Ceci pozajmio milion evra, da bi se predstavio kao prijatelj.Rekao je da je Čeda Jovanović bio u kontaktu sa Spasojevićem i da im je pomogao oko otmice Miškovića. Opisao je svađu između Jovanovića i Spasojevića kada je Jovanović došao u Šilerovu kako bi zaustavio protest "crvenih beretki", te da je nakon te svađe istrčao, sjeo u džip i otišao. On je naveo da je Spasojević zatim htio da ubije Čedu Jovanovića, jer je smatrao da je opasan. Milenković će svjedočiti i danas, a ukoliko bude potrebno njegovo saslušanje će biti produženo. Specijalni tužilac za organizovani kriminal Slobodan Radovanović rekao je ranije da će u svjedočenju Milenkovića biti "novih događaja i novih ubistava". Milenković je poslije ubistva premijera Đinđića bio u bjekstvu, a jula 2004. godine uhapšen je u Solunu. Grčke vlasti isporučile su Milenkovića Srbiji u februaru 2005. godine. Status svjedoka saradnika Milenković je dobio na prijedlog Specijalnog tužilaštva u junu ove godine. Bivši potpredsjednik Vlade Zorana Đinđića Nebojša Čović demantuje da je imao ikakve informacije o pripremi ubistva Zorana Đinđića. "To što priča taj Milenković je klasična laž. To je kleveta i pokušaj omalovažavanja mog imena i prezimena. Razlog i kreatore toga, pošto ne verujem da on to radi sam, ja ne znam, vreme će pokazati ko stoji iza takvog pokušaja manipulacije javnošću i suđenjem. U svakom slučaju, ja sam na raspolaganju pravosudnim i svim državnim organima ako smatraju da mogu bilo kako da pomognem u razjašnjavanju ubistva Đinđića", kaže Čović. On je rekao da Bagzija niti je vidio niti čuo, niti imao bilo kakve kontakte s njim, niti s bilo kim iz "zemunskog klana" i da nikada nije bio u Šilerovoj ulici.

 Čović je kazao da potpuno ostaje na onome što je rekao 2003. godine o tome ko je šetao po Šilerovoj, ko je s kim igrao šah i gdje.Čović je još rekao da ga je svjedok saradnik pominjao "iz razloga koji su poznati njemu i ne samo njemu nego i onima koji vjerovatno to kreiraju poslije dugomjesečnih i dugonedjeljenjih priprema Bagzija, što u zemlji, što u inostranstvu".Čedomir Jovanović je zatražio da se do kraja razotkrije istina o političkoj pozadini atentata na Zorana Đinđića, ističući da su sada otkrivene činjenice da su Nebojša Čović i Vojislav Šešelj podržali ubistvo Zorana Đinđića. "Kao što je bio pion Slobodana Miloševića, Čović je i 12. marta 2003. bio nečiji pion. Taj krug koji je planirao ubistvo bio je mnogo širi i u njemu Čović sigurno", smatra Jovanović. "Sa Čovićem sam bio u najžešćem sukobu u Vladi Srbije i upravo je on pokrenuo priču o mojoj bliskosti s Miloradom Ulemekom Legijom i drugim ljudima koji su ubili mog prijatelja Zoran Đinđića, planirali ubistvo mog drugog prijatelja Vladimira Popovića Bebe i više puta pokušali mene da ubiju", kazao je Čović.

On je dodao da je upravo Čović insistirao na udaljavanju Vladimira Popovića Bebe iz Vlade Srbije. "Kao što je dao zeleno svetlo za ubistvo Đinđića, Čović je tako znao i za sve druge planirane atentate", rekao je Jovanović. "Tri godine sam u javnosti kriminalizovan zato što sam tvrdio da postoji politička pozadina ubistva premijera Zorana Đinđića, o čemu sam svedočio i pred Specijalnim sudom", naveo je Jovanović. On je potvrdio da je 5. oktobra učestvovao u pregovorima oko predaje policije i u Skupštini Srbije i u stanici policije OUP Stari grad u Ulici majke Jevrosime u Beogradu. "Pošto pregovori nisu uspeli, a zgrada u kojoj je bio OUP Stari grad je zapaljena, oružje je prebačeno u Skupštinu grada Beograda, odakle je pod nadzorom policije posle nekoliko dana predato policiji", rekao je Jovanović. Kazao je da ne može da osporava deo izjave Milenkovića u kojoj govori o dobijanju oružja od Ljubiše Buhe Čumeta, jer ne može da osporava nešto što je Milenković čuo od druge osobe. Jovanović je dodao da Milenkovića nikada nije upoznao. "Tačno je da sam bio nekoliko puta u Šilerovoj ulici i o tome sam govorio u Specijalnom sudu", rekao je Jovanović, dodajući da je spreman da dodatno svedoči, ukoliko za tim postoji potreba. Bivši šef diplomatije SRJ Goran Svilanović kazao je juče "Nezavisnim" da je potpuno šokiran onim što je Dejan Milenković Bagzi kazao za Nebojšu Čovića u Specijalnom sudu. "Veoma sam zainteresovan da saznam istinu", dodao je. Svilanović je kazao da je o tome da je "zemunski klan" planirao i njegovo ubistvo prvi put čuo tokom akcije "Sablja".Svjedočenjem Dejana Milenkovića Bagzija počela je da se raspliće politička pozadina atentata na Đinđića, izjavio je za "Nezavisne" Žarko Korać, predsjednik Komisije koja je utvrđivala propuste u obezbjeđenju pokojnog premijera Srbije Zorana Đinđića. On je ocijenio da je od početka bilo jasno da iza ubistva stoji zavjera ljudi iz svijeta politike.

"Ovo svedočenje je, međutim, samo otvaranje te priče. Daleko od toga da su imena onih za koje mi mislimo da su umešani iznesena u javnost. Stvar je pravosudnih organa da odgovore o verodostojnosti Milenkovićevog iskaza, ali bojim se da ćemo još mnogo ružnih i strašnih stvari videti na ovom suđenju. Verujem da će se pokazati da je atentat dio široke političke zavere, sa ciljem promene političke atmosfere u Srbiji i dolaska na vlast ljudi koji bi bile pokriće za njihov kriminal", rekao je Korać. Povodom Bagzijevih optužbi na račun Nebojše Čovića i Vojislava Šešelja, Korać je naglasio da je i sam Šešelj, na oprošajnom mitingu pred odlazak u Hag nagovijestio da Srbiju čeka krvavo proljeće, čime je pokazao da je znao šta se sprema. On je rekao da "ima mnogo pitanja u vezi s ubistvom Đinđića ne samo za ljude pomenute na suđenju", već i za "mnoge druge koji su danas na vlasti u Srbiji", ali da na to treba da odgovori pravosuđe. Zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić izjavio je da predsjednik te stranke Vojislav Šešelj nije unaprijed znao da se sprema ubistvo premijera Zorana Đinđića. Prema njegovim riječima, Milenković je u zamjenu za novi identitet "u stanju da optuži svakoga". Biljana Kajganić, bivši advokat svjedoka saradnika Dejana Milenkovića, izjavila je da, poštujući zakon, u ovom trenutku ne može da se izjašnjava o njegovom svjedočenju na suđenju za ubistvo premijera Zorana Đinđića. Kajganićeva je agenciji Beta rekla da je "vrlo simptomatično" da nekoga interesuje razgovor između branioca i klijenta, objasnivši da je to po Zakonu o krivičnom postupku tajna i da ista obaveza važi i za sud i za tužioca. "Ne želim da se izjašnjavam, ne želim da dajem komentare jer je to moja profesionalna i zakonska obaveza", rekla je ona. Jedan od visokih funkcionera u Vladi Zorana Đinđića, koji je bio i član tadašnjeg Savjeta za bezbjednost Vlade, rekao je "Nezavisnim" da je Čović "držao vezu sa Ulemekom još dok je pokojni Đinđić bio živ".Dodao je da se Čović iz javnog života povukao već neko vrijeme, upravo iz razloga jer se saznalo za njegove odnose i poslove s Legijom, posebno one na jugu Srbije gdje je bio šef Vladinog Koordinacionog tima. Čović, koga je Milenković označio kao osobu koja je znala da se priprema ubistvo Đinđića, pominjan je u sličnom kontekstu i prije tri godine. Predsjednik Nove Srbije Velimir Ilić izjavio je početkom oktobra 2003. godine da je tadašnji ministar policije Dušan Mihajlović od njega u pismu tražio da svjedoči protiv Čovića u okviru istrage ubistva premijera."To su tražili od mene i pismeno i usmeno", rekao je tada Ilić, što je Mihajlović kasnije negirao. Nakon toga, Čović je zatražio od Republičkog javnog tužilaštva da reaguje na te tvrdnje i tekstove u "Nedeljnom telegrafu" pod naslovima "Đinđićev ubica u Vladi?" i "Dva pitanja o ubistvu Đinđića".U jednom intervjuu u decembru 2003. Nebojša Čović je kazao bi da ga da je Velja Ilić pristao da svjedoči u "Sablji" probali da uhapse. Povodom suđenja ubicama premijera Đinđića, Čović je tada rekao da "možda nikada neće biti otkriveni nalogodavci i inspiratori".Čovićevo ime pominjalo se i na suđenju pripadnicima grupe Željka Maksimovića Make, optuženima za ubistvo generala Boška Buhe. Naime, 7. juna 2004. u Specijalnom sudu u Beogradu u okviru suđenja članovima te grupe preslušana je traka s prisluškivanim razgovorima koje su vodili Željko Maksimović Maka, Nikola Maljković, Dragan Ilić Limar, Vladimir Jakšić Karlos i tokom koje su pominjali da su svojevremno spasili Čovića.

(Nezavisne novine)