Kliker.info

U domovima  mnogih Amerikanaca današnji praznik Dan zahvalnosti usredotočen je na raskošnu trpezu, za kojom se, uz obilje jela, okuplja familijha i prijatelji. Neki se na svim svojim dobrima zahvaljuju molitvama, drugi zdravicama. Tradicija odavanja zahvalnosti oblikovana je prema proslavama žetve u mnogim kulturama, ali prvenstveno prema – kako je nazvan – Prvom danu zahvalnosti u kolonijalnom Massachusettsu, Priča je to o jednom hladnom kasnojesenjem danu 1621. godine, kada je pedesetak engleskih doseljenika – nazvanih ‘pilgrims’, “hodočasnici” – koji su jedva preživjeli svoju prvu zimu u Novom svijetu, dok ih je još toliko umrlo, podijelilo žetvenu gozbu sa susjednim Indijancima plemena Wampanoag. Ova lijepa priča – još i uljepšana tokom mnogih generacija – ovom omiljenom prazniku daje posebno topao ton.No, prema kustosima Plantaže Plimoth – muzeja žive povijesti u naselju gdje su doseljenici i Indijanci obilježili tu žetvu prije više od 380 godina – kažu da je priča o prvom danu zahvalnosti ukrašena mitovima i preuveličavanjima. Kao prvo, kažu, sve se dogodilo vjerojatnije bliže oktobru i žetvi kukuruza, nego kraju studenog. Drugo, ‘pilgrims’, hodočasnici, bili su vjerski separatisti, puritanci, kojima je Engleska bila pretjerano novembra. Kako kaže povjesničarka Kathleen Curtin, s Plantaže Plimoth, malo je vjerojatno da su oni pripremili raskošnu zabavu: "Oni su bili vrlo religiozni ljudi, u vrlo religiozno doba. Međutim, došli su iz ‘vesele’ Engleske; pijenje piva i vina, slave i svetkovine bile su također dio njihovih života. Premda su najvjerojatnije bili prilično uštogljeni, sigurno je da nisu bili potpuno lišeni veselja." Oskudni zapisi naselja iz 1621. spominju jarebice. No, Kathleen Curtin kaže da se najvjerojatnije radilo o guskama i patkama … sigurno ne o okruglim, velikim domaćim puranima kakve američke obitelji nadjevaju i peku za današnji blagdan. Sigurno je da možemo potpuno izbaciti svaku pomisao o dugim stolovima, prepunim kruha, pita od bundeve i umaka od brusnica.   "Englezi su znali za brusnice: Indijanci Wampanoag su ih jeli. No, nije bilo dovoljno šećera da bi ih se pripremalo u slatki umak. Bundeva je bilo, ali nije vjerojatno da su imali ikakve pite, jer su im nedostajali i pšenično brašno i peći u kojima bi ispekli te pite" – objašnjava Kathleen Curtin. Na Plantaži Plimoth, Linda Coombs vodi program o domorodačkim Indijancima Wampanoag. I ona odbacuje mnoge priče o toj žetvenoj gozbi 1621. godine. Kako kaže, Indijanci su ubili pet srna i donijeli ih kao svoj doprinos proslavi. Ali, suprotno predanjima, nisu donijeli kukuruzne kokice, jer ta vrsta kukuruza uopće tada nije postojala u Massachusettsu. Nisu nosili ni raskošne perjanice na glavama, jer su to nosili samo ravničarski Indijanci Srednjeg zapada.   Wampanoag Indijanci su bili odjeveni praktično i skromno. No, gospođa Coombs niječe jednu još veću fantaziju o prvom danu zahvalnosti: "Čisti je mit da su Indijanci dobrodošlicom dočekali Engleze na svojoj zemlji, da su s njima jeli purane i nakon toga zauvijek sretno zajedno živjeli. Mit je i da je to bio PRVI dan zahvalnosti, implicirajući ‘prvi od mnogih koji su uslijedili’. Čitav koncept u pozadini da su domoroci voljno i rado prihvatili kolonizaciju je kriv. Tako nije bilo tada, a nije ni danas."  Savez između Pilgrima i Wampanoaga trajao je pedeset godina, prije nego što su prekršeni sporazumi rezultirali borbama i krvoprolićima. Još je jedna predodžba o Prvom danu zahvalnosti potpuno u raskoraku sa stvarnošću. Možda ste vidjeli crteže muškaraca Pilgrima u njihovoj odjeći – fini kaputi, uglačane cipele, te visoku šeširi s velikim kopčama iznad širokih oboda. Dakle, u sedamnaestom stoljeću, samo su se bogataši tako odijevali. Doseljenici, koji su proveli godinu spašavajući gole živote, glave su pokrivali dabrovim krznom, a kapute su izradili od koža srna. No, te kasne jeseni 1621. vrlo je vjerojatno da su bili vrlo zahvalni i na takvoj odjeći, a još i više na tome što su uopće bili živi.

VoA-Kliker.info