Kliker.info

Na “Tufts University” u Bostonu, a u organizaciji “New England Friends of Bosnia and Herzegovina,” svečano je obilježen 1. mart, Dan nezavisnosti BiH. NEFBIH organizacija je osnovana prije četiri godine u nadi da će graditi čvrst oslonac i bazu za buduće generacije kako bi promovisali našu historiju, kulturu, ljudska prava i obrazovne programe.

NEFBIH je 501 C3 neprofitna organizacija bazirana u Cambridge, Massachusetts. Iako su relativno mlada organizacija, zahvaljujući strasti, viziji i požrtvovanosti volontera, postigli su impresivne rezultate, te od osnivanja 2012. godine do danas organizovali više od 70 projekata. Kroz projekte su uspjeli donirati vise od 50 hiljada dolara, dosegnuvši hiljade ljudi.

U amfiteatru jednog od najpoznatijih univerziteta u Americi okupili su se prijatelji Bosne i Hercegovine, da svečano i akademski obilježe ovaj značajni datum za našu BiH. Među prisutnima su bili predstavnici vlasti, konzuli , univerzitetski profesori, studenti raznih univerziteta, te Bosanci i Hercegovci iz cijele Amerike.

Program je počeo intoniranjem američke i bosanske himne.Prisutnima se obratio njegova ekselencija Haris Hrle, ambasador BiH u Washington, DC, USA, te kroz svoj inspirativni govor između ostalog poručio:
“Na referendumu 1. Marta 1992. se glasalo za nezavisnu drzavu BiH, a Sjedinjene Američke Države su priznale BiH kao nezavisnu i suverenu državu 8. Aprila 1992. godine. Amerika je partner u očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta naše države. Naša dijaspora se integrirala u američko društvo te postala važna veza i stalni most koji povezuje ove dvije zemlje”.

Njegova ekselencija ambassador Haris Hrle se zahvalio vlastima države Massachusetts na pomoći u prijemu izbjeglica iz BiH i pružanju mogućnosti stotinama mladih studentata da nastave školovanje u Americi.

Program je vodila Edina Škaljić, a o organizaciji NEFBiH prisutne je upoznala Lejla Arapčić, predsjednica UO New England Friends of Bosnia.

Massachusetts House Representative Paul Mark (drži priznanje) Massachusetts House Representative Jerry Parisella,     Edina Škaljić i ambasador BiH Haris Hrle

Uručene su potom dvije proklamacije o Danu Nezavisnosti BiH. Prvu proklamaciju je Mark Sullivan, izvršni direktor Ureda za Vanjsku trgovinu i investicije, uručio u ime Guvernera države Massachusetts Charlie Baker-a, a drugu proklamaciju su ispred Parlamenta države Massacusetts uručili Paul Mark i Jerry Parisella.

Kratki pregled BiH kroz istoriju je prezentirala članica organizacije NEFBIH, Naida Čolakhodžić.
Tribini su također prsustvovali i drugi gosti iz američkog političkog života:
-J. Catherine Rollins (Director of Policy from City of Everett)
-Farah Chatelier (Consul General of Haiti)

Program je nastavljen sa Panel diskusijom na temu “Budućnost sa korjenima u prošlosti”, Ljudska prava u Dejtonskom miru, te uloga i potencijali dijaspore u ekonomskom razvoju BiH”
Moderator panela je bila Dr. Bridget Conley- Zilkic (Assistant Professor of Research and Research Director) u World Peace Foundation na Tufts University.

Panelisti:
Dr. Bruce Hitchner (Tufts University, Professor of Classics & International Relations; Chairman of the Dayton Peace Accords Project)
Dr, Esad Boškailo (Associate professor of psychiatry & Author of “Wounded I Am More Awake: Finding Meaning after Terror”
Armin Alijagić (Founder of “Naša perspektiva” ) koji se iz Sarajeva javio putem Skype-a

Dr. Boškailo je naglasio kako je uloga Dejtona ogromna u zaustavljanju agresije na BiH 1995. godine, ali i kako je Dejton podijelom BiH po etničkim linijama omogućio nacionalistima da i dalje rade na razgradnji jedine nam domovine.

Rekao je i da je pripadnost etničkoj grupi samo jedan mali dio ljudskog indentiteta i kada ta etnička pripadnost zavlada karakterom, to direktno vodi u fašizam.

U postdejtonskoj Bosni, obični građanin je razapet između prirodnog humanizma i lojalne pripadnosti nacionalnoj grupi.

”Mi svi dolazimo odnekud, i to nismo birali, ali možemo birati put kojim idemo. Ja se borim za put humanizma i napretka. Mi smo u Ameriku došli kao prognanici, došli smo iz zemlje gdje su nam oduzimali sve, i živote i najdraže uspomene, a došli smo u USA , u zemlju gdje su nam domaćini darivali sve što nam je trebalo. Data nam je mogućnost da živimo, da se školujemo, da radimo. Bosanci i Hercegevci su sada uspješni građani Amerike, a razlog za to je napredna okolina i date mogućnosti. Mi smo isti oni ljudi koji trenutno žive u teškim uslovima u BiH. Zašto? Pa Amerika je napravljena na tri glavna pricipa: pluralizam, demokratija i ljudska prava.

Nama to po Dejtonu nije omogućeno na cijeloj teritoriji BiH. Nama su u BiH, dakle, oduzeta sva ona prava koja su Amerikancima zagarantovana njihovim ustavom. Znaći, mi ne treba da trožimo energiju da mijenjamo ljude u BiH, mi moramo mijenjati sistem koji će omogućiti mladim ljudima da se školuju, da rade, da formiraju porodice i da prevazilaze najmračniji oblik života koji se zove nacionalizam. Dakle, Dejton se mora mijenjati, i popravljati.”

Jedan od zadataka Bosansko-heregovacke akademije za nauku i umjetnost (BHAAAS) je povezivanje naučnika i umjetnika iz Dijaspore sa kolegama cijele BiH kako bi se krenulo u pravcu napretka za sve.
Dr. Boškailo je svoje izlaganje završio izrekom Alberta Ajnstajna: ”Nije svijet opasan zbog zlih ljudi, nego zbog onih koji se zlu ne suprotstavljaju.” i rekao staru izreku da se pun lonac proključale vode može ugasiti sa vrlo malom količinom hladne vode , te pozvao sve na mir.

Dr. Bridget Conley- Zilkić, Dr Esad Bočkailo, Dr.Bruce Hitchner

Zatim je govorio Dr. Bruce Hitchner (Professor of Classics and International Relations) koji je vodio Dejtonske pregovore i direktno bio uključen u finaliziranju ovog mirovnog sporazuma.

Dr. Bruce Hitchner je rekao da Dejton nije sveto slovo koje ne treba dirati, i da se mora mijenjati. Naglasio je da bi velika grečka bila ukinuti Dejton i pokušati ga zamijeniti potpunio novim ustavom, zbog rizičnosti destabilizacije države, ali da su njegove promjene neophodne kako bi BiH postala funkcionalnija država spremna za Euroatlansku intergaciju.

Putem SKYPE-a javio se Armin Alijagić, direktor “Naže perspektive”, i govorio o važnosti uključivanja dijaspore u procese promjena u BiH, kako bi se doprinijelo socio-ekonomskom razvoju.

Uključivanjem dijaspore, koja broji preko 2 miliona građana iz BiH koji su razasuti po svijetu, moglo bi se učiniti mnogo na jačanju naše zemlje. Pri tome je ukazao na važnost ulaznih novčanih sredstava u BiH od strane dijaspore, koja čine preko 30% GDP-a BiH, te kako bi se ta sredstva u budućnosti trebala efikasnije iskoristiti.

Poslije panel diskusije, pjesnik Fahro Zilkić, predstavio je Dr. Esada Boškaila kao uvod u prezentaciju knjige “Wounded I am More Awake, Finding Meaning After Terror”
Fahro je rekao:
“Vjerujem da su na ovome svijetu moguće samo dvije vrste ljudi. Jedni su oni što prolaze kroz život i čine najbolje što mogu, gledaju oko sebe i vide dobro i zlo koje nas okružuje. Među njima su ljudi sposobni čak da i strašnu budućnost predvide, ali nikada nisu gledali smrti licem u lice. Postoji i druga vrsta ljudi, oni koji su imali to iskustvo. U slučaju gospodina Bočkaila ovaj susret se ponavljao u više navrata.
Ova knjige govori o liniji  koja razdvaja te dvije vrste ljudi.
Ova knjige opisuje trenutke kada ste sa smrću, licem u lice, i smrt vam, iz neznanih razlog, oprosti. Ali smrt je arogantna, valjda usljed beskrajne nadmoćnosti nad nama i ona ne osjeća grižnju savjesti ili potrebu da nešto objasni. Ne, smrt samo dođe i kaže: Opraštam ti… i zaboravi na sve ostalo.
Ova knjiga je o svemu ostalom.”

Dr. Boškailo je govorio o knjizi i važnosti pisanih dokumenata o genocidu i strahotama rata u BIH. Za razlog knjige je naveo čitat poznatog hronologa iz 18. vijeka, Mula Mustafe Bašeskije (1731.-1809.), koji je rekao: ”Što nije napisano, nije se ni dogodilo”. Knjiga govori i o načinu liječenja psihičkih tegoba uzrokovanim ratnim traumama kroz koje čovjek može da prođe. Knjiga govori o strahotama koncentracionih logora u Hercgovini, ali i o nadi i budućnosti, te kako se može i mora naći smisao života poslije ovakvih trauma.
Dr. Boškailo je ponovo naglasio da knjiga nije samo o njemu i kako on nije heroj, nego da je to priča o svima onima koji su prošli kroz ratne traume.
Govorio je i o pozitivnim promjenama koje se dese poslije teških trauma, te kako Bosanci i Hercegovci trebaju da se riješe uloge žrtve koja im se nameće, i okrenu se budućnosti jer je u prošlosti nemoguće živjeti.

Čitava organizacija je protekla na najvišem nivou, za koju su se pobrinuli domaćini iz Bostona: Azem Dervišević, Lejla Arapčić, Edina Škaljić, Kemal Čolakhodžić, Dina Karihman, Elvir Prkos, Anela Demir, Halil Demir, Zerina Dervišević, Elmir Škaljic, Naida Čolakhodžić, Inda Čolakhodžić, Jasmina Ćesić, Amer Gabela, Mirza Arifović, Fahro Zilkić.

U nedjelju, smo svi zajedno ručali u prekrasnom mediteranskom restoranu “Sabur”, koji uspječno vodi pjesnik, Fahrudin Zilkić.

Aiša i Esad Boškailo 

Foto : Lejla Arapčić