Kliker.info

Velik dio hrvatske kulturne javnosti je na nogama zbog imenovanja Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture. Zamjeraju mu nestručnost jer ne dolazi iz resora kulture, a posebno kontroverzne stavove o vrijednostima antifašizma koje je javno iznio. Ministar na prozivke odgovara kako se protiv njega provodi ‘agitprop’ i ‘pokretni prijeki sud’ prozivajući za to, kako kaže, “manjinski dio samozvane lijeve avangarde kulturnjačke klase”.

U međuvremenu, premijeru Hrvatske  Tihomiru Oreškoviću je skupina Kulturnjaci 2016 predala popis s više od 1.300 imena kulturnih i drugih javnih djelatnika koji traže ministrovu smjenu, a predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) Slavko Juraga podnio je ostavku. Ona je stigla nakon što su se deseci glumaca, dramaturga i redatelja ispisali iz Društva, navodeći kao razloge dugogodišnje nezadovoljstvo radom Uprave te posebno šutnjom u vezi imenovanja Hasanbegovića i navodnih prijetnji koje je primila glumica Nina Violić, nakon što je svoju zabrinutost tim imenovanjem podijelila s javnošću na svojem Facebook profilu.

Jedan od ‘pobunjenika’ je i Oliver Frljić, priznati kazališni redatelj i intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca. Frljić svojim projektima te provokativnim i polemičkim plakatima na zgradi HNK redovito komentira određene društvene i političke pojave i događaje, navlačeći njima na sebe bijes političkih elita konzervativne orijentacije i njihovih birača. Čak je i aktualni potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko tijekom predizborne kampanje svog HDZ-a, ne spominjući doduše njegovo ime, vrlo jasno prozvao Frljića i najavio promjene u riječkom HNK nakon dolaska na vlast.

• Gospodine Frljić, iza zajedničkog priopćenja ‘ispisnika’ iz HDDU-a nalaze se živi ljudi s vlastitim mišljenjem, razlozima i argumentima. Koji su konkretno Vaši razlozi? Što općenito, a pogotovo u ovom trenutku, zamjerate upravi društva?

– Iako se u svom pismu sada već bivši predsjednik Slavko Juraga pozivao na Statut ove organizacije i tvrdio da je ona nepolitička, neke činjenice govore drukčije. Ponajprije, potpredsjednik Joško Ševo, te član Upravnog odbora Goran Grgić dali su otvorenu podršku Domoljubnoj koaliciji, što mislim da je nespojivo s načelnom nepolitičnošću ove strukovne udruge. Ševo je otišao i korak dalje, pa je svojim recitiranjem prošle godine zabavljao ustaški raspoloženu svjetinu u Bleiburgu, kao i uzvanike na inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović, uključujući i onaj polusvijet koji je tamo bio pozvan, a koji je značajan dio svojih kriminalnih aktivnosti obavljao upravo pod sponzorstvom HDZ-a. I tajnica HDDU-a, Marija Filipović našla se na popisu 175 javnih osoba koje su dale podršku Domoljubnoj koaliciji, potpisavši se i funkcijom koju obnaša u HDDU. Usput, dotična je bila i tajnica HDZ-ovog Odbora za kulturu.

Ne treba zaboraviti i da je bivši predsjednik HDDU-a, danas ravnatelj kazališta Gavella, nakon pretprošle Nagrade hrvatskog glumišta dijelio packe Urši Raukar jer je tijekom nastupa na harmonici koju je svirala imala natpis “PROTIV”, iskazujući na taj način svoj stav u pogledu referenduma kojim je udruga ‘U ime obitelji’ na kraju institucionalizirala homofobiju u Hrvatskoj. I još jedan primjer nepolitičnosti HDDU-a kojim bih zaključio ovu temu – 2002. godine, kad je Dramsko kazalište Gavella trebalo raditi koprodukciju s Crnogorskim narodnim pozorištem iz Podgorice, Anja Šovagović-Despot, Boris Svrtan, Zlatko Vitez i Joško Ševo su isforsirali Izvanrednu skupštinu HDDU-a na kojoj se trebala spriječiti kazališna suradnja između Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). Predsjednik društva u tom trenutku je bio Goran Grgić.

• Činjenica je da s mnogih strana dolaze kritike na imenovanje Hasanbegovića ministrom. Je li on, po Vama, dobar ili loš izbor, odnosno strahujete li da bi njegovi ideološki stavovi ili nešto drugo moglo štetiti resoru kulture?       

– Nekompetentnost gospodina Hasanbegovića podjednako je opasna kao i njegovi ideološki stavovi. On najbolje potvrđuje da ova Vlada nije vlada stručnjaka, nego jurišni odred za razračunavanje s političkim neistomišljenicima.

• Ministar, s druge strane, kaže da kao što u politici postoje ‘lijevi’ i ‘desni’ nema razloga da kulturu monopolizira manjinska samozvana lijeva avangarda kulturnjačke klase, u koju ubraja i Vas. Doduše, prema nekim napisima, neće se baviti Vašom smjenom. Postoji li doista ‘lijeva avangarda kulturnjačke klase’ o kojoj govori i koja monopolizira hrvatsku kulturu?

– Gospodin Hasanbegović bi trebao shvatiti, kad već obnaša funkciju ministra kulture, da ne postoji ideološki neutralna kultura. Kultura jest i mora biti polje ideološkog i klasnog sukoba. Naravno da gospodinu Hasanbegoviću, budući je izbor one političke opcije koja je posljednjih 25 godina radila na brisanju klasne svijesti, uništavanju radništva, pljačkanju društvene imovine i temeljitoj fašizaciji društva, odgovara nekakva ideološki “neutralna” kultura u koju se može bez problema smjestiti njegova negacija tekovina antifašizma koja će biti komplementirana nekim novim ‘Registrom izdajnika’. Ljevica je u kulturi manjina koja je različitim kulturnim politikama marginalizirana i getoizirana, prepuštena da životari u nezavisnom sektoru, bez sigurnih i redovitih izvora financiranja.

U najveće kulturne institucije, s redovitim dotacijama i sredstvima neusporedivim s onim što ukupno dobiva nezavisna scena, instalirani su uglavnom ljudi desne provenijencije ili poslušnici koji svojim programima i društvenim djelovanjem neće dovoditi u pitanje ideološke premise koje su u posljednjih 25 godina u Hrvatskoj postale sankrosantne. Koliko se ova Vlada boji svake kritike, pokazuje i udar na nezavisnu scenu koji je Hasanbegović počeo dok još nije dobro ni sjeo u ministarski stolac. Ne sumnjam da će HDZ – bez obzira na sve pomirljive Hasanbegovićeve izjave u medijima – pokušati izvesti sve zamislivo ne bi li srušio aktualnu upravu riječkog HNK.

• Kulturna djelatnost u demokratskom društvu po svojoj prirodi propituje društvene, političke i druge vrijednosti i norme. Može li se u tom kontekstu u današnje vrijeme govoriti o ‘lijevoj’ i ‘desnoj’ kulturi te je li stanje u Hrvatskoj po tim pitanjima specifično?

– Naravno da se može, samo je problem što se u Hrvatskoj rijetki kulturnjaci usuđuju deklarirati svoju ideološku poziciju. Kultura reproducira određeni sistem vrijednosti. Kulturne institucije jesu prostor i sredstvo društvene antagonizacije. Kad se priča o kulturi, svi polaze od neke ideje da bi ona trebala raditi na harmonizaciji društva i brisanju ideoloških razlika, ali sve dok postoje socijalne razlike i napetosti koje proizlaze iz njih, one će se reflektirati i u polju kulturne proizvodnje.

• U svom nastupnom govoru predsjednik Sabora Željko Reiner najavio je da će predložiti njegov naziv u Hrvatski državni sabor, ime koje je inače nosio u vrijeme NDH. Sabor je ponovno pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu, a Karamarko kaže da ‘napokon imamo vlast koja se zna prekrižiti’ te da se više neće dozvoliti da na vlast dolaze oni koji rade protiv interesa Hrvatske… Govori se i raspravlja i o brojnim drugim temama sa, po mnogima, ideološkog aspekta. Slažete li se s nekim ocjenama da je u Hrvatskoj na djelu ‘konzervativna revolucija’?

– Slažem se. Međutim, puno većim krivcima za stanje u zemlji i ono što imamo na vlasti držim one koji su glasali za Karamarka. Očigledno je ovo što nam se događa sistem vrijednosti koji su oni legitimirali svojim glasom. A onda je vrijeme da se zapitamo ne samo gdje živimo, nego i s kim živimo. Ova Vlada provodi tihu endehaizaciju Hrvatske. Nakon što su navodili paramilitarne jedinice bivših branitelja u razračunavanju sa svojim političkim neistomišljenicima, sada je došlo vrijeme da na taj način proizvedeno bezakonje i njegove tekovine pokušaju staviti u kakav-takav pravno formalni okvir. Famozni ‘Registar izdajnika’ je trebao biti jedan od napora u tom pravcu. Ne sumnjam da ćemo uz promjenu imena Sabora svjedočiti i daljnjoj revitalizaciji nazivlja iz NDH. U tom smislu imam i jedan konkretan prijedlog za gospodina Hasanbegovića, kojem je NDH izgleda isto tako pri srcu. Zagrebački HNK mogao bi preimenovati u Hrvatsko državno kazalište.

• Braneći Hasanbegovića, Karamarko je rekao da kritike ministru upućuju oni koji antifašizam žele izjednačiti s komunističkom diktaturom. Što takva stajališta otkrivaju o percepciji antifašizma u aktualnoj vladajućoj hrvatskoj opciji?

– Tomislav Karamarko je prevelika kukavica da bi otvoreno negirao hrvatsku antifašističku tradiciju pa izvodi različite verbalne vratolomije da bi na kraju ipak ispalo da nije šija, nego vrat. Što se tiče komunizma, HDZ-ov predsjednik očigledno bi se trebao vratiti na sate Marksizma i socijalističkog samoupravljanja, pa naučiti, kad već nije dosad, što označavaju pojmovi kojima se tako paušalno razbacuje.

INSTITUCIONALIZACIJA DESNE REVOLUCIJE

Je li ‘hrvatski konzervativizam’ konzervativizam u suvremenom smislu, koji unatoč svojim ideološkim ‘postulatima’ može poticati kulturu u njezinoj funkciji preispitivanja društvenih i političkih vrijednosti i pojava ili ‘hrvatski konzervativizam’ drugačije percipira stvari?

“Konzervativizam se protivi naglim društvenim promjenama, a ovo što trenutno imamo u Hrvatskoj predstavlja institucionalizaciju desne revolucije koju je HDZ provodio otkako je Karamarko zasjeo na njegovo čelo. Rezultati te desne revolucije su porast srbofobije i homofobije, relativizacija vrednota antifašizma, sve glasnija rehabilitacija NDH, korištenje braniteljske populacije kao paramilitarnog krila HDZ-a, uvijek spremnog da građanima ove zemlje pokaže kako HDZ, uz postojeći represivni aparat, na raspolaganju ima i ovo sredstvo za provedbu svoje politike”.

Tomislav Šoštarić (Aljazeera)