Paul Krugman : Kad se Kina saplete ?
Da li će problemi sa kojima se suočava Kina izazvati globalnu krizu? Dobra vijest je da podaci, barem kako ih ja čitam, ne djeluju toliko zabrinjavajuće. Loša vijest je da možda griješim, jer globalno prelivanje krize često bude daleko gore nego što bi se očekivalo na osnovu podataka.
Piše : Paul Krugman (The New York Times)
I najgora vijest je da smo potpuno nespremni da se suočimo sa posljedicama, ako Kina do te mjere uzdrma svijet.
Za one koji su tek sada obratili pažnju, već duže vrijeme je jasno da je kineska ekonomija u velikim problemima. Koliko velikim teško je reći, jer niko ne vjeruje zvaničnoj kineskoj statistici.
Ključni problem je to što je kineski ekonomski model, koji podrazumjeva visoku štednju i malu potrošnju, održiv pod uslovom brzog rasta koji opravdava velike investicije. Ovo je bilo moguće kada je Kina imala ogromne rezerve nezaposlenih iz ruralnih područja. Ali to više nije slučaj, tako da se Kina nalazi pred neugodnim zadatkom prelaska na daleko manji rast bez ulaska u recesiju.
Pametna strategija bi bila kupovina vremena kreditnom ekspanzijom i investicijama u infrastrukturu, uz istovremenu ekonomsku reformu koja bi povećala kupovnu snagu stanovništva. Ali Kina je sprovela samo prvi dio ove strategije, kupujući vrijeme da bi ga trošila uludo. Posljedice su nagli porast zaduženosti, najviše zbog nedovoljno regulisanog „bankarskog sektora u sjenci“, i prijetnja finansijskim slomom.
Kineska situacija djeluje prilično turobno, jer novi podaci ukazuju na mogućnost ozbiljnog pada, ne samo na kineskoj , već i na berzama širom svijeta.
Dobro, to je niz loših vijesti. Neki pametni ljudi smatraju da bi globalne posljedice mogle da budu zastrašujuće, kao na primer George Soros koji očekuje krizu sličnu onoj iz 2008.
Ali već sam rekao da prosto ne vidim dovoljno dokaza koji bi ukazivali na takvu katastrofu. Da, Kina je velika ekonomija, odgovorna za čak četvrtinu svjetske proizvodnje, tako da dešavanja u njoj imaju posljedice na sve nas. Ona takođe kupuje robu i usluge od ostatka svijeta u vrijednosti od 2.000 milijardi dolara godišnje. Ali svijet je veliki, sa globalnim BDP-om od 60 000 milijardi dolara ne računajući Kinu. I drastični pad kineskog uvoza bi zadao samo blagi udarac svijetskoj potrošnji.
Ali šta je sa finansijskim prelivanjem? Jedan od razloga zašto se američka kriza sa hipotekarnim kreditima pretvorila u globalnu je to što se pokazalo da su inostrani akteri uopšte, a posebno evropske banke, u velikoj mjeri podložni gubicima na američkim berzama. Ali Kina kontroliše tokove svog kapitala, to jest nije naročito otvorena za strane investicije, pa se ne očekuje veliko prelivanje krize zbog sloma na kineskoj berzi ili bankrota kineskih firmi.
Sve ovo govori da iako je Kina u velikim problemima, posjledice po ostatak svijeta ne bi trebalo da budu velike. Uprkos tome nisam miran. Zašto?
Jedan od razloga je to da su poslovni krugovi širom svijeta daleko usaglašeniji nego što bi „trebalo“. Na primjer, Evropa i SAD međusobno izvoze samo dijelić onoga što proizvode, a ipak imaju istovremene periode recesije i oporavke. Finansijsko prelivanje igra važnu ulogu, a tu je i ono psihološko: dobre ili loše vijesti iz jedne velike ekonomije utiču na razvoj događaja (animal spirits) u drugima.
Zato se bojim izvoza kineskih problema mimo logike naših grubih proračuna, i negativnog uticaja njenih nevolja na već nedovoljno investiranje u Americi, Evropi i zemljama u razvoju. Ako doše do ovih promjena, dočekaćemo ih potpuno nespremni.
Ko i kako bi odgovorio na šok iz Kine? Monetarna politika ne bi bila od velike pomoći. Uz kamatne stope blizu nuli i uz inflaciju ispod zacrtane, Federalne rezerve imaju ogranične mogućnosti u borbi sa ekonomskim padom, naročito poslije najave daljeg povećanja kamatnih stopa. U međuvremenu, Evropska centralna banka u velikoj mjeri već prelazi granice svog političkog mandata u neuspjelom pokušaju da poveća inflaciju.
Iako bi fiskalna politika – veća državna potrošnja kao protivteža smanjenu potrošnje u Kini – sigurno uspjela, koliko je vjerovatno da bi republikanci prihvatili novi Obamin plan ekonomskih podsticaja, ili da bi njemački političari pristali na prijedlog povećanja deficita u Evropi?
Mislim da neće doći do najgoreg. U Kini će biti gadno, ali uz neznatne turbulencije u ostatku svijeta. I zaista se nadam da sam u pravu, jer očigledno je da nemamo plan B.
(Za Peščanik preveo Miroslav Marković)
Jedan komentar