Dr. Esad Boškailo : Ostavimo škole za nauku i umjetnost a vjeru vratite u crkve, sinagoge, džamije i svoje domove !
“Nadam se de će nas sve gubitak Mahira ujediniti u borbi za bolje društvo, u borbi da se ukine segregacija djece u školama, da se donesu novi zakoni, da se poštuju zakoni koji su doneseni ranije.
Djeca koja su odvojena u školama na nacionalnoj i vjerskoj osnovi se odgajaju sa iracionalnom mržnjom prema drugima”, ističe u komentaru povodom tragične smrti 14-godišnjeg učenika Mahira Rakovca iz Sarajeva koji je šokirao i doslovno digao na noge javnost u BiH, profesor psihijatrije na Univerzitetu u Arizoni dr. Esad Boškailo.
u podužem intervjuu za Kliker, dr.Eso naročito ističe da je problem nasilja nad vršnjacima univerzalan i nije specifičan samo za naše prostore , a da bi nešto promijenili, moramo, kako kaže , reagovati odmah i svi zajedno.
Kliker: Sudeći po reakcijama u medijima a naročito na društvenim mrezama, ovo je, čini mi se , do sada najjedinstveniji i najjači krik javnosti koja očito priznaje da smo definitivno otišli kvragu. Interesuje me da li vjerujete da ovaj slučaj na neki način može biti prekretnica, presedan, početak nekog podvlačenja crte u društvu, katarza, opšenarodna buna …
Boškailo : Žao mi je Mahirovog života i njegove patnje. Žao mi je njegovih roditelja. Žao mi je onih koji će završiti kao Mahir ako naše društvo ne krene u snažne promjene ka boljem životu, ka životu koje ne promoviše nasilje nego rad, ljubav, nauku, sport, umjetnost itd…
Svi smo krivi… I ja sam kriv.. Ljut sam na naše društvo, na vlast, na školski sistem… Ljut sam na medije…
Prošle godine sam kao predsjednik Bosansko Hercegovačke Američke akademije za nauku i umjentost vodio organizaciju jednog od najvećih naučnih skupova na Balkanu. U Brčko smo doveli stotine stručnjaka iz cijelog svijeta da šire najnovija svjetska dostignuća u nauci, tehnici i medicini. Mediji u BiH su o tome šutili, ali su vijesti o kriminalcima, mafijašima i političarima koji nastavljaju da terorišu naše društvo dominirali na portalima i naslovnicama naših novina.
Mediji učestvuju u nasilju svojim tekstovima i uređivačkom politikom. Portali dozvoljavaju komentare koji su puni mržnje, nacionalizma. Tome se mora stati u kraj. Ja bih predložio uvođenje krivičnog zakona o medijima u kojima se neće moći koristiti govor mržnje.
Na psihijatrijskom seminaru u Brčkom sam govorio na temu ”Seksualna orijentacija i seksualno ponašanje”. Upozorio sam na rizik samoubistva zbog nasilja nad vršnjacima i pisanjima u nekim medijima. Govorio sam kao naučnik koji objašnjava da postoje različite seksualne orijentacije koje su poslijedica različitih fizioloških i psiholoških faktora u razvoju pojedinca i da se o tome mora razgovarati u našem društvu. Govorio sam da različita seksualna orijentacija nije bolest.
Zgrožava me primitivnost agresivnosti našeg svijeta. Balkanskog. Ne mogu shavititi niti prihvatiti izlive mržnje i prijetnjih u komentarima čitalaca na Klixu kad govore o jednom od najvećih umjetnika koji žive danas u BiH. Ne mogu shvatiti da neko normalan napiše nešto ružno o Boži Vreći. Božo Vrećo je umjetnik, izvođac sevdalinki koji je u umjetnosti i u privatnom životu primjer individualne slobode.
Nadam se de će nas sve gubitak Mahira ujediniti u borbi za bolje društvo, u borbi da se ukine segregacija djece u školama, da se donesu novi zakoni, da se poštuju zakoni koji su doneseni ranije. Djeca koja su odvojena u školama na nacionalnoj i vjerskoj osnovi se odgajaju sa iracionalnom mržnjom prema drugima.
Ta mržnja se neće moći ugasiti kasnije u životu, ona može samo da se rasplamsa. Iracionalna mržnja izaziva iracionalni strah koji vodi u agresivno ponašanje i mentalnu bolest.Svi vi roditelji i političari koji radite na nacionalnoj segregaciji djece u našim školame ste krivi što ćete od svoje djece prozvesti mentalne bolesnike a ne normalne ljude.
Prevencija je najbolja medicina. Podržavam da djeca uče o svojoj i drugim vjerama ali ne u školama . Ostavimo škole za nauku i umjetnost a vjeru vratite u crkve, sinagoge, džamije i svoje domove.
Kliker : Dugo godina živite i radite u SAD pa me interesuje kako se američko društvo, država i nauka bori sa bullyingom, odnosno nasiljem među vršnjacima koji je sudeći prema zvaničnim podacima jedan o ozbiljnih problema koji opterećuju Sjedinjene Američke Države. Poznati američki psihijatar Tom Tarshis, profesor na glasovitom Stanfordu tvrdi u svom poznatom ispitivanju , urađenom prije par godina u dvije škole u Californiji i jednoj u Arizoni, da je čak 6 od desetoro ispitanih osnovaca bilo izloženo nekom vidu zlostavljanja tokom te školske godine.
Boškailo : Nasilje nad vršnjacima postoji oduvijek ali se u zadnjih 20-30 godina mnogo više priča o tome. Jedno vrijeme se o ovom govorilo kao o normalnoj pojavi u toku odrastanja, ali se sad zna da je nasilje nad vršnjacima jedno od najpreventibilnijih uzroka za fizičke i psihičke patnje u kasnijem životu.
Urađene analize su dokazale da djeca koja prežive ovakve trauma, kad odrastu pate od depresije, anksioznosti, manje su pruduktivni na poslu itd.
Kliker : Prateći medije a naročito komentare čitalaca iz BiH i ostalih zemalja bivše Jugoslavije jasno se može zaključiti da smo brzo uhvatili korak sa zapadom kada je u pitanju ova strašna pošast o kojoj pomenuti profesor Tarshis kaže da može biti direktna i indirektna. Možete li što plastičnije objasniti genezu vršnjačkog nasilja koji u ovom obliku , na našim prostorima , čini mi se, prije nije postojao , ili ga nismo znali prepoznati ?
Boškailo: Direktno nasilje podrazumjeva fizički kontakt i za cilj ima da povrijedi drugu osobu, da je ošteti fizički, psihički i emocionalno. Indirektno nasilje upotrebljava izmišljene priče, isključuju vršnjake iz druženja, verbalne uvrede… Ovo indirektno nasilje može također imati teške poslijedice a i teže ga je otkriti. Roditelji ga prepoznaju kad bude kasno.Važno je prepoznati da se nasilje nad vršnajacima dešava samo onda kad postoji razlika u moći. Dakle nasilnici koriste moć koja je veća od one koju žrtva posjeduje. Radi se često o nacionalnoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji, materijalnoj moći, staležu (djeca politicara i mafije), novcu, boljoj odjeći…. Važno je reći da se ovo nasilje ponavlja i ako se ne zaustavi, posljedice mogu biti nesagledive.
Kliker: Drugim riječima trenuto nimalo veseli društveni ambijent producira vršnjačko nasilje ?
Boškailo : Ne mislim da ga producira, jer je nasilje nad vršnjacima pojava poznata od kad postoje škole. Tvrdim, da je nimalo veseli društveni ambijent idealan da se ovo nasilje širi i ako se ambijent ne promijeni, nasilje može biti samo intenzivnije.
U našem društvu se “promoviraju poremećene vrijednosti”. Kriminal je u porastu, političari koriste ”neograničenu moć” , nauka se ne cijeni. Navesti ću par primjera. Više naš svijet vjeruje da će im pomoći nekakav Torabi iz Maroka, kad se razbole, nego savremena medicina.
Istovremeno, naši mediji će spremnije pisati o čudesnim moćima Marokanca nego će podržati dovođenje na TV nekog stručnjaka iz preventivne medicine koji svojim savjetima može spasiti stotine ljudi. Više će naši ljudi vjerovati nekom šarlatanu sa Interneta, koji se predstavlja da je doctor i “može liječiti svaki karcinom za par sedmica” nego naučniku koji vam kaže da pušenje izaziva rak pluća, da je gojaznost veli rizik za razvoj raka i srčanih bolesti, da trebate raditi mammogram i kolonoskopiju na vrijeme i da će te tako spasiti život.
Najviše me nerviraju takozvani vjernici koji kažu kako je Poslanik govorio da treba prestati jesti na vrijeme, da se ostavi u želudcu trećina za hranu, trećina za vodu i trećina za zrak, a ovo pričaju dok trpaju i pitu i ćevape zajedno u prepun želudac. Neznam je li smješan ili tužan vic o Bosancu i njegovoj najnovijoj dijeti kad kaže: ” Dobra mi ova nova dijeta, jedem sve redom i nadam se čudu”.
Kliker : Pripremajući se za ovaj razgovor, u jednom od radova američkih istraživača o ovoj temi sam pronašao da zlaostavljači u pravilu pate od nekog vida depresije ili nekih drugih mentalnih problema odnosno bolesti, ali da njihove žrtve plaćaju veću cijenu kroz svoj život. Kako ovo objašnjavate i ko snosi najveću odgovornost što su škole u BiH postale kaznionice a pedagozi statističari ?
Boškailo : Zamislite učenika koji je zlostavljan danima, strah ga da se povjeri roditeljima i on napokon smogne snage i požali se nastavniku, direktoru ili psihologu koji mu kaže da “pređe preko toga”, ili mu ne povjeruje pa ne uradi ništa. Taj učenik je tim postupkom izgubio svaku nadu u humanost i u školu kao instituciju.Takav postupak se zove sekundarno zlostavljanje i može imati tragične posljedice. Učenik izgubi kontrolu nad svojim životom i to ga odvede u samoubistvo.
Kliker: Kako prepoznati da je neko žrtva vršnjačkog nasilja. Ovo je vjerovatno najčešće pitanje koje ovih dana pitaju roditelji u BiH ali i u dijaspori ?
Boškailo: Pa prvi znak može biti da učenik iznenada ima slabije ocijene. Logično je da taj učenik koji je zlostavljan ne može da se koncentriše na učenje. Često se žale na glavobolje, bolove u stomaku, depresiju, neobjašnjiv strah. Postaju agresivni kod kuće. Pažnja im se smanji.
Ovdje je uloga roditelja i pedijatara veoma značajna da bi se otkrilo da li je učenik maltretiran u školi ili možda on provodi nasilje na drugima. Da ponovim, prevencija je ovdje jedina medicina.
Kliker : Vaše kolege , stručnjaci za ovu oblast naglašavaju da se vršnjačko nasilje ne može pobijediti bez potpunog zatvaranja kruga , što znači da u njemu moraju učestvovati bukvalno svi ,od učenika i njihovih roditelja, do profesora, psihijatara, psihologa, ljekara, pravnika, policije… U tom mukotrpnom procesu naročito ističu pozitivan pritisak vršnjaka koji je kažu, ključan u tzv. efikasnoj intervenciji. Ovo mi se učinilo važnim jer sam zaključio da se ovo, čini mi se, sada dešava u BiH. Mladi su otvoreno počeli da se suprostavljaju ovoj nemani ? Vaš komentar?
Boškailo : Istraživanja u USA su pokazala da jedino CIJELA ZAJEDNICA može da uradi nešto na ovom planu, da bi smanjilo nasilje nad vršnjacima. Dakle, školski sistem, vlast, direktori škola, nastavnici, psiholozi, socijalni radnici, i na kraju i djeca trebaju da se uključe na ovom projektu. Često programi u školama rade samo sa djecom i imamo dokaze da se nasilje tada na smanji nego POVEĆA.
Istraživanja su također pokazala de je pozitivna reakcije učenika koji nisu maltretirani veoma bitna kad stanu u zaštitu onik koji su zlostavljani. Njihova poruka da je nasilje nezakonito je moćna.
Kliker : O ovom slučaju u BiH i u ostalim zemljama bivše Jugoslavije ovih dana čini mi se najmanje pričaju oni koji su najodgovorniji za kreiranje ambijenta koji producira vršnjačko nasilje i ostale užase . Naravno riječ je o političarima.
Boškailo : Ambijent u postdejtonskoj Bosni je tako skrojen da se teško iz njega može izvući. Država je podijeljena na nacionalnoj osnovi, mržnja se proširuje, ljudi sa strahom za svoju budućnost idu na izbore i biraju iste političare koji su ih u ovu situaciju i uvalili.
Ne mogu da shvatim čovjeka iz BiH kome je 35 godina, nema posla i ne vidi bolju budućnost a glasa na izborima za one koji žive u kućama koje su bogatije od one u kojoj živi Barack Obama. Odgovorno tvrdim da su sadašnja tri nacionalna lidera pojedinačno stekli puno više bogatstava od američkog predsjednika.
Kako se takvi političari brinu više za svoje bogatstvo, za poziciranje svojih sinove i hanuma, to ih je manje briga za obične građane.
Nije teško predvidjeti da će pred nove izbore krenuti ponovo priča o odcjepljenju i trećem entitetu, da se jadni narod zaplaši pa da iz straha “da rata ne bude”, ponovo izaberu iste tiranine.
Zar danijes nije vrijeme da Bakir kaže, “Žao mi je ne umijem sprovesti odluke Ustavnog suda BiH”, a da istovremeno međunarodnoj zajednic kaže , “Odjebite od nas za sva vremena ako nam nećete pomoći da konačno stvorimo normalnu državu. Obećali ste to u Daytonu.. ”
Kliker : I na kraju , recite nam hoće li svi ovi pozivi na akciju biti uzaludni ako nam i dalje kulturne kriterije bude određivala Farma a muzičke ukuse zvijezde poznate po hitovima, Napravi mi sina kralja kokaina, ili, Kiko gore, kilo dole, koje usput, brojke ne lažu, imaju na muzičkim kanalima i po 20 miliona pregleda po jednoj pjesmi.
Boškailo : Radi se o moralnom dnu medija na cijelom Balkanu.Čitam nekoliko portala sa prostora bivše Yuge i mogu vam reći da ja za to nemam objašnjenja. Naslovi i tekstovi u nekim novinama su duhovna bijeda. Mislim da je za to jedino riješenje zakonska kontrola medija.
Kad bih ja predložio institucijama na vlasti u Bosni da dovedem mog prijatelja sa specijalizacije dr. Tarshisa koji trenutno predaje na Stanford Universitetu ,a godinama se bavi ovom tematikom i koji je napisao knjigu o nasilju na vršnjacima, da gostuje u BiH, da održi nekoliko predavanja, sumnjam da bih dobio požitivan odgovor. Istovremeno, nikakav problem nije gostovanje pjevačice uslikane u uniformi u ratnoj Bijeljini 1992 godine.
Jutros sam pročitao članak o Mahiru na mom omiljenom portalu “Pesčanik”, i moram reagovati. Alan Pejković je napisao solidan članak o nasilju ali ga je završio tendenciozno i neprijateljski. On kaže : “Bosna i Hercegovina je zemlja muške, homofobne, nacionalističke rulje. Ako se i nakon Mahirove smrti ništa ne desi, takva će i umrijeti.”
Poštovani Alane, neće Bosna umrijeti prije naših susjeda i komšija, ne brini se ti za nas. Nažalost , Mahir nije jedini koga smo u smrt otjerali.
Mogao si pisati kako u niškoj OŠ „Sreten Mladenović Mika”, u kojoj je učenik Aleksa Janković (14) prošle godine izvršio samoubistvo zbog svakodnevnog nasilja vršnjaka, i dalje rade svi oni koji ni prstom nisu mrdnuli da spriječe zlostavljanje.
Mogao si pisati i o Vrnjačkoj Banji u Srbiji gdje majka Marina Stefanović kaže, “Moja ćerka je rekla kako nju drugarice mrze na šta je meni psiholog rekao da je Anđela u pubertetui da je sve to normalno! To je sve bilo u decembru, januaru, da bi se Anđela ubila u maju”.
Dragi Alene, pa zar nismo govorili da nacionalne segregacije u školama podstiču nasilje nad vršnjacima. Ako se po bilo kom osnovi razlikujemo, nemoj da nas sudbine Mahira, Anđele i Aekse razjedinjuju. Neka nas gubici te drage djece ujedine, kako bi nam svima bolje bilo
Problem nasilja nad vršnjacima je univerzalan i nije specifičan samo za naše prostore . Da bi nešto promijenili, moramo reagovati odmah i svi zajedno.
H. Šetka (Kliker)
12 0 komentara