Kliker.info

Profesora Emira Ramića, aktuelnog  direktora Instituta za istraživanje genocida, Kanada,  na pisanje Klikerove  sedmice u vrijeme obilježavanja rođendana Bosne i Hercegovine, preporučila je  jednostavno njegova   intelektualna   pronicljivost i gotovo neobjašnjiva   odlučnost  da cijelog sebe stavi u službu matične  domovine, ne očekujući pri tome nikakvu nagradu.

Zbog takvog životnog stava  stekao je  prvo naziv  bošnjačkog  “don Kihota “, potom  poštovanje  preživjelih žrtava agresije i genocida u BiH, da bi na kraju  postao jedinstveni   svjetionik  bosanske  dijaspore na uzburkanom moru asimilacija.  I ovaj dnevnik to  zorno pokazuje i  daje za pravo onima koji su davno predložili  da  po ovom  tihom  i hrabrom  Prijedorčaninu  bude  nazvana i utemeljena   godišnja nagrada  za bosanski patriotitam i entuzijazam.

Subota: 21. 11. 2015.

Priprema za tradicionalnu Akademiju kanadske bosanskohercegovačke zajednice povodom dana državnosti BiH u Torontu. Pomješan osječaj prkosa, ponosa i odgovornosti za pripremu uvodnog izlaganja. Ove godine govoriću ne samo o značaju Dana državnosti, već i o Dejtonskom sporazumu. Pišem o veličini i historijskoj vrijednosti ZAVNOBiH-a, koji je umjesto mržnje ponudio bratstvo, umjesto razdora jedinstvo, umjesto podvojenosti ravnopravnost, umjesto sluganstva tuđinu samostalnost, nezavisnost, suverenost u vlastitoj državi.

ZAVNOBIH je naglašavao jedinstvenu bosanskohercegovačku državu u kojoj susret sa državom čini radost u kojoj susret sa drugim i drugačijim opet čini radost. Doista je BiH na čist i častan način branila i odbranila svoju državnu, političku, pravnu opstojnost, nezavisnost, samostalnost, suverenost u višestrukoj agresiji i genocidu nad njenim građanima od 1992 do 1995. godine u antifašističkom, narodnooslobodilačkom ratu. I uvijek će to časno i pošteno odbraniti jer ima višestoljetnu tradiciju susretanja i miješanja različitih civilizacija i kultura koje su se sintetizovale u specifičnoj duhovnosti koja se ne može naći u njenih susjeda.

Zato oni BiH ne razumiju i vrše nad njom agresije i genocide. Upravo ta njena specifična duhovnost oličena u Ideji Bosne i Bosanskom duhu na čijim osnovama se gradi savremeni čovjek i civilizacija čini bosanskohercegvačko društvo specifičnom i nedjeljivom političkom zajednicom i državom. To joj je pomoglo da preživi do danas. Odluke ZAVNOBiH-a su bile dio borbe za ideale i projekat jedinstvene, slobodne, ravnopravne i demokratske BiH koju niko i nikada ne može uništiti.

Moram u uvodnom izlaganju nešto reči i o Dejtonskom sporazumu. Izabrao sam tri problema u vezi Dejtonskog sporazuma. Prvi problem: Dejtonski sporazum je okončao rat ali na pogrešnim pretpostavkama koristeći etničko-teritorijalni pristup. Tačnije, da bi se Srbi podstakli da prihvate ovaj sporazum, dobili su entitet Republika Srpska što je bio ratni cilj njihovog rukovodstva, dobili su teritoriju što je bio njihov glavni cilj, kao i mnoge atribute državnosti u svom entitetu.  Drugi problem koji iz njega proistječe jeste u tome što su sporazum u Dejtonu neki njegovi sudionici prihvatili s uvjerenjem da BiH već u bliskoj budućnosti neće opstati. Po njihovom uvjerenju, istina javno neizrečenom, prihvaćeni ustavni aranžman samo je početna i polazna osnova za podjelu BiH.

Dokaz tome vidjeli su i u reguliranoj mogućnosti uspostave specijalnih veza (što su oni smatrali eufemizmom za konfederalne veze) između Federacije BiH i Republike Hrvatske, s jedne, odnosno Republike Srpske i Republike Srbije (ondašnje Savezne Republike Jugoslavije), s druge strane. Treći problem: BiH je priznata kao Republika BiH, a Dejtonom je izbrisan naziv Republika i ostalo je država BiH. BiH je 1992. godine priznata i primljena u Ujedinjene nacije bez ikakvih entiteta. Dejtonskim sporazumom BiH je izgubil nešto što je bilo prisutno u cijeloj Evropi, a to je da je bila država građana i naroda.

Ustavnost BiH govori da je BiH država građana i naroda, a Dejtonskim sporazumom smo dobili Ustav koji nas je odredio kao državu tri konstitutivna naroda i građana. Iako su narodi bili poslije građana prema ranijoj ustavnosti, nikada nisu narodi u BiH bili konstitutivni, oni su bili ravnopravni. Nama je podvaljeno. Velikosrpska politika je stalno ponavljala konstitutivni narodi da su na kraju naši političari prihvatili termin konstitutivni narodi. Tokom Akademije srdačan susret sa zamjenikom ambasadora BiH u Kanadi, Fuadom Đidićem koji je imao zapažen govor. Susret sa njim je iskorišten da se ukaže potreba za početkom zvaničnih pregovora o Sporazumu o socijalnom osiguranju između Kanade i BiH. Takođe smo govorili o potrebi ponovnog otvaranja ambasade Kanade u BiH.

Nedelja:  22. 11. 2015.

Već 15 godina učim našu djecu bosanski jezik u školi koja je u sastavu BIC Hamilton. Više od 700 djece je prošlo kroz školu. Bosanski jezik je čvrsti i bitni temelj za očuvanje naše omladine, te budućnosti naše zajednice. Sa bosanskim jezikom odgajamo kako našu djecu tako i osiguravamo stabilniju budućnost naše zajednice.

Svake godine u školi pozivam roditelje da  počnu više komunicirati sa djecom u lijepom bosanskom jeziku. Znanje bosanskog jezika i preko njega naše kulture, historije, tradicije i običaja je najbolja brana asimilaciji u kanadsko društvu, te najbolji filter za prihvatanje pozitivnih vrijednosti kanadskog Kulturnog mozaika. Još jedna činjenica koja treba natjerati roditelje naše djece da sa njima govore bosanskim jezikom.

Naime negiranje bosanskog jezika je jedan od bitnih ciljeva srpskog historijskog pamćenja za nastavak morbidne velikosrpske ideologije i glavno oruđe u izvrtanju historijskih činjenica za ciljano debljanje i učvršćavanje granica manjeg bosansko-hercegovačkog entiteta. Bošnjački narod zapravo sebe legitimira sa bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bošnjačka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv „bosanski jezik“ jeste aspiracija i na BiH jer je nastajao na bosanskohercegovačkoj zemlji.

Bosanski jezik je neosporna, naučno utemeljena, historijska i kulturološka činjenica. Kao što Bošnjaci imaju pravo da svoj jezik imenuju bosanskim, tako isto bosanski jezik je bio, jeste i ostaće ključna dimenzija BiH. Nikada, niko i nigdje nije prisiljavao neki narod na to kako će zvati svoj jezik. Svaki narod ima pravo da zove svoj jezik kako on hoće. U našem slučaju, imamo povijest, imamo gramatike i rječnike bosanskog jezika stare više 100 godina, tako da su i naučne činjenice na našoj strani.

Na kontinuiranu dehumanizaciju ideje Bosne i bosanskog duha i posebno bošnjačkog bića je opasno odgovoriti šutnjom prema bosanskom jeziku u vlastitoj porodici. Stalno trebamo našoj djeci objašnjavati nacionalno ime Bošnjak, ime jezika bosanskog i ime države i društva BiH. Trebamo ih našoj djeci promovirati kao prirodno pravo na bošnjačku i bosansko-hercegovačku tradiciju. Naša djeca moraju znati da je  negiranje bosanskog jezika negiranje bošnjačkog naroda i negiranje BiH.

Ponedeljak:  23. 11. 2015.

Dan kada preseljavam u novu kuću.Težak je to proces, mnogo papira ali i teškog fizičkog rada. I pored toga našao sam vremena razgovarati sa nekoliko muslimanskih lidera iz Hamiltona. Slažemo se da je islam vjera mira. Taj mir je naša najveća snaga. Međutim, danas se poziv na mir slabo čuje. Živimo u vremenu nemira koga su zlikovci nametnuli. Nasilje u svijetu se širi. Stradaju mnogi nevini ljudi. Osuđujemo zločine nad ljudima.  Nećemo biti nijemi kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja.

Ubijanje nedužnih se ne može ničim opravdati. Zlikovci ne predstavljaju našu vjeru, ne pripadaju našoj zajednici.  Osnovni cilj naše vjere je dobrobit ljudskog roda. Taj cilj će kanadski Bošnjaci njegovati. Kanadski Bošnjaci su protiv onih koji šire mržnju i prizivaju na teror. Kanadska bošnjačka zajednica je cijenjen elemenat kanadskog društva – Kulturnog mozaika, sa izuzetno važnom ulogom u društvenom i ekonomskom životu kanadske države. Kanađani trebaju shvatiti da su i kanadski Bošnjaci žrtve terorista, žrtve agresije i genocida. Zato svi moramo stati protiv tog zla, zajednički smo konstatovali.

Utorak: 24. 11. 2015.

I ako sam još zauzet oko selidbe uspjevam naći vremena da odgovorim izabranim članovima Kanadskog parlamenta, prijateljima BiH. Izborom liberala Borys Wrzesnewskyj i Rob Oliphant, te izborom Brian Masse iz Nove demokratske partije u Kanadski parlament lobiranje za bosanskohercegovački interes u Ottawi biće mnogo uspješnije.  Pobjeda Liberalne partije na izborima u Kanadi je odraz jasne želje kanadskih građana za istinskim promjenama u kanadskom društvu. To je pobjeda politike za pravednijim društvom, pravednijim i humanijim odnosom prema izbjeglicama, boljom zaštitom životne sredine.

Pobjedom Liberala, Kanada se vraća praksi Pjera Trudoa iskazanoj u njegovim riječima: “Naša očekivanja su visoka. Naša vjera u ljude je ogromna. Naša hrabrost je snažna. I naši snovi za ovu prelijepu zemlju nikada neće umrijeti“. Još malo razmišljam o mojoj drugoj domovini. Kanada je druga po veličini na svijetu koja se prostire na gotovo 10 miliona kvadratnih kilometara, a ima samo 35 miliona stanovnika. Kanadski društveni sistem Kulturni mozaik koji prihvata, priznaje, poštuje i toleriše drugo i drugačije je zaista blizak Ideji Bosne i Bosanskom duhu.

Srijeda: 25. 11. 2015.

Odahnuo sam. Selidba završena. Imam više vremena da se posvetim razmišljanjima o Danu državnosti BiH. Pišem česttku za Dan državnosti.  BiH je doista historijska činjenica koja ima svoj vlastiti identitet, kulturu, tradiciju, historiju. Naziv bosanski nije termin koji određuje nacionalnu, regionalnu ili teritorijalnu pripadnost. To je naziv za historijski i civilizacijski proces, nešto što kroz sve historijske promjene i političke suprotnosti traje jedan cijeli milenij. Zbog te neosporne činjenice BiH je nemoguće osvojiti, uništiti.

Što je više rušite ona se brže vraća Ideji Bosne i Bosanskom duhu. Zato je svaki  kompromis prema Ideji Bosne i Bosanskom duhu sramna izdaja izvora bosanskohercegovačke bitnosti i bitisanosti. Pomirenje nam treba radi povratka nade čovjeku i civilizaciji kroz vračanje Ideje Bosne i Bosanskog duha svome bosanskohercegovačkom izvoru, ali uz neopoziv uvjet da ratni zločinci budu gonjeni i kažnjeni, žrtva obeštečena. Bez toga nema niti može biti ni mira ni pomirenja, ni istine, ni pravde, ni historijskog vračanja Ideje Bosne i Bosanskog duha svome izvoru. Odgovorio sam na mnoge čestitke za Dan državnosti.

Četvrtak:26. 11. 2015.

Ne radim. Spremam se na put za Atlantu. Rano ujutro sam razgovarao sa bošnjačkim Vizentalom, prof. dr. Smailom Čekićem. Dogovaramo svijetsku promociju njegoog historijskog djela u dva toma o Dejtonskom sporazumu koja bi trebala biti u Torontu početkom sljedeće godine. Doprinos jednog od najvećih živih bošnjačkih umova, največeg bošnjačkog i bosanskohercegovačkog borca za istinu o zločinima na RBiH i genocida nad njenim građanima, največeg borca za pravdu za sve žrtve tih zločina, ali i borca za istinu o svim zločinima u svijetu i pravde za žrtve tih zločina, profesora doktora Smaila Čekića je ogroman.

Bošnjaci i svi drugi narodi nad kojima su se vršili, vrše ili će se vršiti zločini, kao stalni proces i zadatak svih njihovih generacija mora biti izgradnja kulture pamćenja, kao neodvojiv dio njihove nacionalne emancipacije, ne u ime osvete, već u ime izgradnje svijeta bez genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnog zlčina ili bilo kojeg drugog oblika zločina. A, poseban doprinos profesora Čekića ogleda se u sljedećem:

– genocid nad Bošnjacima rezultat je kolektivne srpske ekstremne nacionalističke ideologije i politike, kao i genocidne zločinačke prakse istrebljenja Bošnjaka, zločin genocida je osmislio i razvio akademik Dobrica Ćosić, na kojeg su uticali Milorad Ekmečić i drugi,

– osnov srpskog ekstremnog nacionalizma je srž srpske nacionalne kulture, koja u biti svog mita sadrži ogromnu količinu mržnje i nasilja, tendenciju ka izvršenju genocida, a kultura mržnje njeguje se unutar porodične tradicije,

– kroz mit o Kosovu i Njegošev „Gorski vjenac“, gdje je po srpskoj nacionalnoj kulturi istrebljenje Bošnjaka sveti i herojski čin, projekat je genocidnog karaktera jer sadrži dva povezana elementa: teritorijalnu ekspanziju (osvajanje tuđih teritorija uključujući i BiH) i  genocid, proširenje životnog prostora je po srpskoj nacionalističkoj ideologiji i politici, a što je potvrdila i politička praksa, primarni kriterijum za širenje i održavanje etničke čistoće,

– srpski ekstremni nacionalizam se temelji na srpskoj velikodržavničkoj ideologiji, politici i praksi od početka 19. Vjeka, nosioci projekta su istaknuti i ugledni srpski intelektualci, uključujući i vođstvo Srpske pravoslavne crkve, srpskog književnog kluba i SANU,

– srpski ekstremni nacionalizam je masovnog karaktera zahvaljujući srpskoj intelektualnoj, svetovnoj i duhovnoj, i političkoj eliti, zbog koje je dobijao na masovnosti i masovnoj podršci srpskog naroda,

– iza srpskog ekstremnog nacionalizma uvjek je stajala država, srpski ekstremni nacionalizam je patološki opsjednut pravoslavljem i srpstvom.

Let aviona do Atlante je prošao u najboljem redu. Dočekao nas je veliki borac za bolju BiH, profesor Semir Đulić. Profesora Đulića sam upoznao 2009. godine. Intelektualac koga bi poželjela svak bosanskohercegovačka zajednica. Njegova borba za bolju budućnost Bošnjaka i BiH je inspiracija mnogim generacijama. U Atlanti se osjećam kao kod svoje kuće. Okružen prijateljima ostajemo dugo u noć u razgovorima o mnogobrojnim temama iz naše društvene aktivnosti. Poseban doček nam je pripremio Fadil Cvrk iz Srebrenice u svojoj kuću u Atlanti. Divna bošnjačka atmosvera i velika pažnja svih Fadilovih ukučana prema nama učinili su ovu noć nezaboravnom.

Petak: 27. 11. 2015.

Ujutro još jedan susret sa prof. dr. Senadinom Lavićem, predsjednikom BZK „Preporod“ .  To je institucija koja traje više od jednog stoljeća i svjedoči o bošnjačkom kulturno-povijesnom angažmanu i odgovornosti. BZK “Preporod” predstavlja bošnjačku instituciju kulture koja baštini sve bitne sadržaje, događaje i procese unutar bosanske I bošnjačke kulture u dvadesetom stoljeću. Lavić me je upoznao sa osnivanjem BZK „Preporod“ za Sjevernu Ameriku.

Osnivačka skupština je održana prošle sedmice u Chicagu. Još prije desetak dana kontaktirala me je aktuelna predsjednica BZK „Preporod“ za Sjevernu Ameriku Senada Cvrk Pargan i zamolila da budem u njenom počasnom odboru. Prihvatio sam jer sam duboko ubjeđen u značaj ove institucije za američke i kanadske Bošnjake. Bošnjačko narodno biće mora razvijati ravnopravno sve tri svoje komponente, vjeru, naciju i pripadnost bosanskohercegovačkoj državnoj i društvenoj zajednici. Bez tih komponenti sjevernoamerički Bošnjaci su obična amorfna masa koju će  lagano asimilirati američki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik.

Poslije džuma namaza zajedno sa Lavićem u pratnji prof. Semira Đulića obišli smo Muzej genocida u Zajednici Bošnjaka Džordžia. Izuzetno vrijedni eksponati koji svjedoće istinu o agresiji i genocidu u BiH. Đulić nam govori da će muzej uskoro biti mjesto okupljanja svih građana SAD, mjesto na kome će se učiti o največem zločinu poslije holokausta u Evropi, agresiji i genocidu u BiH. Institut za istraživanje genocida, Kanada je ustupio dio svojih naučno istraživačkih tekstova ovom muzeju. Poslije podne sam se susreo sa mladim bošnjačkim političarem Senadom Šepićem.

Mladi intelektualac i političar koji misli svojom glavom. Rijetko to susrećemo kod bosanskohercegovačkih političara. Ono što mi se posebno dojmilo jeste hrabrost ovog političara koji smatra da se mnogi problemi u funkcionisanju države BiH mogu lagano prevazići ulaskom u evroatlanske integracije. Mnogi problemi u funkcionisanju države BiH, proizašli iz Dejtonskog ustava se po njemu mogu prevazići ulaskom u evroatlanske integracije. Čak i borba za istinu o zločinu u BiH i borba za pravdu za žrtve tih zločina u ulaskom u Evropsku uniju dobiva drugi karakter, vrši se drugim metodama, ali što je veoma važno ne prestaje. Šepić pripada grupi lidera SDA koji traže promjenu kursa aktuelnog rukovodstva SDA. Na kraju ovog dana prisustvovao sam djelu sjednice UO KBSA na njihov poziv. Kasno sam otišao na spavanje da se odmorim pred sutrašnji dan bogat raznovrsnim aktivnostima.

Subota: 28. 11. 2015.

Osvanuo je divan sunčan dan. Odmah ujutro prisutvovao sam Konvenciji KBSA. Veoma dobro organizovana Konvencija. Pozdravio sam Konvenciju u ime Instituta za istraživanje genocida, Kanada, zahvalio se prošlom predsjedniku KBSA Hamdiji Čustoviću na odličnom liderstvu i čestitao novom predsjedniku Eldinu Elezoviću. KBSA djeluje 15 godina i za to kratko vrijeme izrastao je u lidersku nacionalnu organizaciju američkih i kanadskih Bošnjaka. KBSA je uspješno radio na očuvanju i jačnju bošnjačkog bića i odlično promovisao interese BiH u Sjevernoj Americi. Na Konvenciji sam upoznao i dr. Mirzu Mujadžića, ratnog lidera SDA u Prijedoru. Veoma dirljiv susret sa Mirzom I njegovom familijom koji je mnogo učinio dobra za naš narod.

Odmah poslije Konvencije srdačan susret sa Harisom Hrle, ambasadorom BiH u SAD. Odavno se poznajemo. Još od njegove diplomatske misije u Kanadi. Diplomata koji interese BiH brani snažnom kombinacijom znanja i umjetnosti. Kamo sreće da BiH ima više takvih diplomata. Dugo smo pričali. Dotakli smo više događaja vezanih za BiH, ali i svijet. Vrlo koristan razgovor. Poslije smo zajedno otišli na forum mladih na kome je osnovan Institut za produkciju mladih bosanskohercegovačkih lidera u Sjevernoj Americi. Obojica smo bili ponosni na našu omladinu. Budućnost sjevernoameričkih Bošnjaka je sada malo svijetlija. Tu svijetlost unose mladi, veoma obrazovani muškarci i žene, svjesni svoga porijekla, svoga jezika, svoje domovine, svoje historije, kulture, tradicije. Veliko je blago imati takvu nacionalno svjesnu omladinu.

U danu bogatom događajima i prezentacijama slijedi panel diskusija: 20 godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma: budućnost BiH i Bošnjačkog identiteta. Pošto je moderator Eldin Elezović predstavio učesnike, pažljivo sam saslušao izlaganja Semira Đulića, Senada Šepića, Senadina Lavića, Hamdije Čustovića. Moje izlaganje je bilo vezano za moduse kako da se bolje čuje glas dijaspore u državnom i društvenim procesima u BiH, sa posebnim osvrtom na ulogu dijaspore u evroatalnskim integracionim procesima, te promjeni dejtonske  državne i društvene bosanskohercegovačke strukture.

Obrazovana, ekonomski jaka, nacionalno svjesna dijaspora može biti pogonski motor u procesu približavanja BiH evroatlanskim integracijama, te u procesu boljeg državnog i društvenog uređenja BiH. Dejtonski ustav ne može biti budućnost BiH, on je naša prošlost. Modusi za promjenu Dejtonskog ustava su različiti. Možda bi valjalo razmisliti o formiranju jednog tima od predstavnika politike, akademske strukture i dijaspore koji bi ponudilo program za bolje ustavno uređenje BiH. Uloga Senada Šepića u ovome može biti velika. Na kraju napornog dana Akademija povodom Dana državnosti BiH. Kao i uvijek u odličnoj organizaciji Zajednice Bošnjaka Džordžia.

Brzo je prošla ova sedmica. Poslije Toronta i Atlante ostala mi je velika nada da ovdašnja dijaspora može imati snažnu ulogu u transformaciji bosanskohercegovačke države i društva. Znanje i iskustvo na najrazvijenijem kontinentu može biti snažan zamah u potrebnim državnim i društvenim reformama. Ko prvi od bosanskohercegovačkih političara to vidi biće upisam u historiju kao istinski bosanskohercegovački lider.