” Neće nikad biti mira niti pomirenja sve dok se genocid negira i izjednačavaju žrtve i agresor što neminovno dovodi do daljeg širenja etničkog čišćenja i progona , samo ovog puta putem politike, na prividno miran način. Zbog toga se sada svi trebamo zapitati šta bi bilo da su Nijemci nakon Drugog svjetskog rata tražili i zahtjevali da se Jevreji hapse , a generalima saveznika sudi zato što su oslobodili Evropu od fašizma”, ističe u intervju za Kliker 34-godišnji Brčak Kenan Trebinčević, pisac i fiziterapeut iz New Yorka koji je prošle godine svojim književnim prvijencem “Bosanska lista” (Bosnia List) dobrano iznenadio i zainteresovao književnu publiku u Americi.
Trebinčević je da podsjetimo svoje memoare napisao u saradnji sa poznatom američkom novinarkom Susan Shapiro, a njihova zajednička knjiga, izašla je u izdanju renomirane izdavačke kuće Penguin Books što u prevodu znači da je knjiga odmah bila dostavljena u izloge i police u knjžarama diljem Amerike. A da su Kenan i Susana pogodili tačno u sridu govori i podatak da su o Bosanskoj listi pohvalno pisali brojni američki mediji počevši od New York Timesa, preko Wall Street Journala,do BBC-a, dok je štivo, američka televizijska mjera za dobro i uspješno, Oprah, proglasila knjigom sedmice.
Glavni junak i autor knjige je inače na početku rata imao 11 godina. Živio je sretno djetinjstvo u rodnom gradu Brčkom i bavio se karateom. Jednog dana na vrata njegove porodice je došao njegov trener karatea Pero, s kalašnjikovom u ruci, i rekao: “Imate jedan sat da nestanete ili ćete biti ubijeni”. Zahvaljujuči opet drugom Peri, starom porodičnom prijatelju i Srbinu, porodica Kenana Trebinčevića se uspjela spasiti i pobjeći u Beč 1993 godine, da bi potom pronašlu utočište u Americi. Dvadeset godina potom , Kenan se, zajedno sa ocem i bratom , vraća u domovinu , sa popisom stvari koje mora uraditi. Spremajući se za taj put, počinje praviti svoju osobnu “bosansku listu”, onoga što mora uraditi i koje sve ljude mora sresti tokom borakva u kratkoj posjeti svome rodnome gradu. Umjesto znamenitosti i provoda, njegova se lista sastojala od posjeta grobljima, spomenicima i mjestima na kojima je bila utisnuta njegova prošlost.
Kliker : Prije nešto više od godinu dana iz štampe je izašao vaš roman Bosnia List (Bosanska lista) koji izazvao poprilično interesovanje u SAD a potom i u BiH. Reecite nam na početku ovog razgovora šta se u vašem životu promjenilo od tada do danas i kakva je na kraju krajeva sudbina vašeg prvijenca?
Trebinčević : Najveća promjena se ogleda u činjenici da je ostvaren ogroman kontakt sa našim svjetom, u i van diaspore. Knjiga je u početku bila lična stvar , ali se vrlo brzo taj projekat preokreno u moralnu obavezu. Ovo je bio najbolji način da se memorija sačuva, mladoj generaciji se prenese i daa glas, a Amerikancima opiše istina o našim područima koja su decenijama namjerno i pogrešno bila zamućena i pisana od strane srpskih političara i akademika u Beogradu, s ciljevima koji su nam tek naknadno postajali jasniji . Sada kada je ovo nešto novo i neobično u javnostima, osjećam se obaveznim da podijelim reakciju jer mislim da je dijelim sa puno naših ljudi ne samo koji ovdje u Americi žive nego i dolje koji nemaju način da se oglase.
Kliker : S obzirom na veliki uspjeh Bosanske liste nekako je logično da uslijedi i nastavak ove priče. Namjeravate li i dalje raditi sa vašom mentoricom Susan Shapiro ili je došlo vrijeme da samostalno počnete ploviti književnim vodama?
Trebinčević : Za sada, u slobodno vrijeme pišem manje eseje. Počeo sam raditi na više manjih tema , a radi se , odnosno vezano je za moju osnovnu profesiju fiziotarapeuta . Ja i Susan uvijek djelimo ideje o novoj saradnji , ali, znate kako je ovdje, moram se u prvom redu posvetiti svom poslu od kojeg živim . Ipak, stalno smo u kontaktu i razmišljamo kako da knjiga i dalje “živi”. Moram istaći i činjenicu da je naša knjiga uvrštena u mnoge nastavne planove po univerzitetima i srednjim školama u SAD . A izdavač Pinguin, šalje me jednom godišnje na narodnu konferenciju gdje prestavnici škola dođu da upotrijebe vrijeme o biranju knjige koje bi njihovi učenici čitali slijedeću školsku godinu. Između ostalog, naredne dvije godine, 33 profesora u Florida State College-u u Jacksonville-u će koristiti moju knjigu u svojoj nastavi . Obećao sam da ću biti prisutan na prezentaciji u martu 2016.
Kliker : Pojednostavljeno govoreći Bosanska lista je spisak stvari koje ste namjeravali uraditi tokom prve posjete vašem rodnom gradu . Recite nam kako danas gledate na tu vašu osobnu listu suočavanja sa prošlošću i kakvo je interesovanje knjiga izazvala u Brčkom ?
Trebinčević : Nakon Amerike knjiga je izdata i u BiH ,u augustu 2014. Iz Sarajeva je prvo otišla do Bihaca,potom do Mostara, Tuzle… Pošto je Brčko očigledno još uvijek podijeljen grad, knjiga je samo bila na raspolaganju u uslovno rečeno “našoj” knjižari. Rođeni Brčaci , pogotovo starosjedioci, su bili vrlo zainterosovani za knjigu pošto govori i o njihovim iskustvima koja su vrlo slična mojim . Pored toga oni vrlo dobro znaju i lica mojih komšija koje sam opisao jer su bili i njihovi poznanici, rođaci , komšije ili prijatelji . U neposrednom kontaktu sa građanima moga rodnog grada sam se uvjerio da su mnogi zadovoljni onim što su pročitali u knjizi , koja je , prema njihovim riječima, istinu o zlikovcima proširila ,a grad Brčko stavila na svjetsku mapu.
Kliker : Aktuelna događanja u BiH I na širem poručju bivše Jugoslavije tokom i nakon obilježavanja 20 godišnjice genocida u Srebrenici pokazuje da su ratne rane još uvjek svježe i da zapravo još nije ni počeo proces pomirenja. Kako to objašnjavate i da li vjerujete da će se ubrzo pojaviti neka jedinstvena i univerzalna bosanska lista na osnovu koje će se istinski krenuti u obnovu porušenih mostova između ljudi i naroda u BiH i na Balkanu?
Trebinčević : Neće nikad biti mira niti pomirenja sve dok se genocid negira i izjednačavaju žrtve i agresor što neminovno dovodi do daljeg širenja etničkog čišćenja i progona , samo ovog puta putem politike, na prividno miran način. Zbog toga se sada svi trebamo zapitati šta bi bilo da su Nijemci nakon Drugog svjetskog rata tražili i zahtjevali da se Jevreji hapse , a generalima saveznika sudi zato što su oslobodili Evropu od fašizma.
Za sva ova zbivanja poslije završetka rata krivi su u prvom redu bošnjački foteljaši , koji su se pokazali pravim beskičmenjacima. Zahvaljujući i takvom ponašanju jedan dio mlade srpske generacije raste u veće psihopate od roditelja. To možete viditi po natpisima koje stalno postavljaju po stadionama, dvoranama, i po trgovima. I pomenuti beskičmenjaci i svijet se lažu da je to samo “par huligana” pošto je svakom ko hoće da razumije kristalno jasno da iza svakog toga događaja stoji vođa, sistem, policija, ljudi i škola. Bivši vođa je znamo, bio Milosevic, danas opet znamo,njegov pijun Dodik.
Zbog svega toga sve dok se Srbija javno ne izvini, prizna krivica za sve ratove izazvane na Balkanu, školski sistem totalno promijeni , a “heroji” kao Mihajlović, Mladić, Karadžić, Šešelj i ostali ne poprime realne konture u očima svih Srba na Balkanu , od mira i pomirenja nema ništa. Čak šta više, ako do toga ne dođe, istorija će se , uvjeren sam, ponoviti. Ponavljam ponovo, ne mogu se načuditi bošnjačkim političarima koji se ponašaju kao da je situacija bila obratna . Problem je još očito nekakav višak solidarnosti, neobrazovani ljudi, koji glasaju za ista lica i stranke te religijske vođe koje kroje i sole pamet ljudima.Svi oni a pogotovo vladajuća klika u Srbiji ne vide očitu istinu da Njemačka treba Srbiji biti najbolji primjer kako svoje lice prema svijetu promijeniti .Druge nema.
Kliker : Šta zamjerate političkim liderima u Bih a šta poručujete narodu u domovini ?
Trebinčević : Sigurno ima istine u onoj da svaki narod ima vođe kakve zaslužuje. Uvjeren sam međutim da naš narod ove sadašnje apsolutno ne zaslužuje i zbog toga apelujem na mlade ljude da konačno uzmu svoju sudbinu u svoje ruke . Na kraju krajeva, na ličnom planu, svak je tvorac svoje sreće pa me zbog toga iznenađuje da naša mladost čeka Ameriku da smijeni i skloni sa vlasti naše izdajice. A oni su prvi i osnovni problem kada je u pitanju današnja situacija i pozicija našeg naroda.Što se tiče ostalih, oni o svojoj ideologiji i dalje sanjaju, a prije nego što ih naši političari poput Bakira Izetbegovića uljuljkaju u duboki san, treba ih naglo probuditi.
Kliker : Više od 20 godina živite u SAD. Za to vrijeme pretpostavljam da ste postali i američki državljanin. Kako je biti Bosanac u Americi? Jeli to privilegija, kazna, iskušenje, … ili nešto drugo ?
Trebinčević : Jesam, postao sam američki drzavljanin 2001-e godine, a Bosanac je da vam pravo kažem, vrlo fino biti u USA. Amerikancima najviše znači kod ljudi iskrenost i da kao radnik dajes 100% od sebe. Ne mogu da garantujem da je tako u svim dijelovima Amerike ali pouzdano znam da te u New Yorku i ostalim većim gradovima niko neće pogledati ružno ako pričaš drugi, strani jezik. Kao fiziotarapeut upoznajem puno svijeta i gotovo po pravilu se svi zainteresuju kada čuju odakle potičem. Da i ne govorim da je ovo zemlja koja je nama, blizu 300 000 Bosanaca, dala drugu šansu.
Kliker : I na kraju , kako bi u najkraćem opisali Kenana Trebinčevića. Kakva je osoba, ima li prijatelja, s kim se druži, šta radi u slobodnom vremenu, gdje putuje,šta želi, ima li snove ?
Trebinčević : Za opis moje ličnosti ja vam nisam najbolja adresa. Najbolji i najtačniji odgovor bi dali moji prijatelji koji su odovud, odonud i odasvud. Pretpostavljam da ličim na veliku većinu običnih 34-godišnjaka koji naporno radi , a u slobodnom vremenu vježba, gleda fudbal i kada god mu prilike dopuste putuje. Za to najviše i živim, a naročito uživam u tropskoj klimi, na Karibima. Posebno su mi dragi Meksiko i Brazil,a san mi je imati vikendicu na moru.
H. Šetka (Kliker.info)
5 0 komentara