Slikar Alica Jakirović: Ne mogu podnijeti da ispred ateljea stavim điđe-miđe iz Kine
U ateljeu koji je, moglo bi se reći, na privilegovanoj lokaciji, u Kujundžiluku, pedesetak metara od Starog mosta, s kojeg se pruža fascinantan pogled na jedinstveni monument, svoja djela stvara poznati mostarski slikar Alica Jakirović.
Ovaj Mostarac, široj javnosti poznat i kao nezaobilazno lice tradicionalnih Skokova sa Starog mosta, kako je to svojevremeno zapisao rahmetli Alija Kebo, čuveni ovdašnji pjesnik i publicista, svojim slikama obnavlja i dograđuje grad.
Toplije boje
Zapravo, njegove slike, u koje je utkao najfinije emocije, a koje odišu bogatim likovnim izrazom, donose nebrojene priče o Mostaru, hercegovačkom podneblju, ljudima…
Odmaknuo se, kaže nam dok razgovaramo u njegovom ateljeu u ulici koju Mostarci zovu i Galerijom slikara, od akrilika. Ali, napominje, tematika i stil su isti.
– Sada malo više radim ulje i kombiniranu tehniku, koristim toplije boje. Volim svjetlost. Slike mi tako djeluju žive – kaže nam Jakirović te dodaje da se slaže s nama da je jedan od sretnika čiji je atelje u Starom gradu.
Ipak, otkriva nam da je od rata do sada veliki broj ateljea zatvoren.
– Preovladali su šund i komercijala, definitivno je vrijeme da se ovdje po tom pitanju zavede neki red. Ali, najprije ljudi u svojim glavama moraju razabrati šta su to kultura i umjetnost, jer zna se da je Mostar oduvijek bio prepoznatljiv po poetama, slikarima, raznim umjetnicima. Zaista ne mogu podnijeti da ispred ateljea stavim, kako to volim reći, điđe-miđe iz Kine i drugih zemalja, tu jeftinu, odvratnu robu koja je preplavila ovaj dio grada. Čitava slika je narušena, držim se tu nekako, ali jedva – žali nam se.
Kao umjetnik kojem je svojevremeno ukradeno dosta radova, kaže nam da suosjeća sa svim svojim kolegama koje je zadesila takva sudbina.
– Kada su davnih dana čuvenom Mehi Sefiću u hotelu “Neretva” ukradene dvije slike, on je rekao: “Hvala Bogu, znači svidjele su im se.” Naravno da nije tako, jer je to strašan osjećaj. Samo onaj ko je to doživio, zna kako je to. Kao da dio njega ode – govori nam Jakirović.
Iako je član brojnih, zapravo svih važnih udruženja likovnih umjetnika u BiH, Jakirović napominje kako te instance teško mogu napraviti neke krupne korake ili pomake kada je u pitanju odnos nadležnih prema kulturi i umjetnosti.
– Dovoljno je samo vidjeti kakva publika dolazi na izložbe ili kako su takvi događaji uopće posjećeni. Bogami, sve mršavije – ističe on.
Elitni skakači
Otkriva nam da će koncem godine sa svojim sinovima Anelom i Đanijem, također afirmiranim umjetnicima, prirediti izložbu po uzoru na njihovu prvu zajedničku od prije dvije godine, koju su, pod nazivom “Likovno ozračje”, imali u Centru za kulturu Mostar.
– Iako i Anel i Đani već dugo rade, desilo se da nas trojica nikada nismo zajedno izlagali tako da je to bilo na njihovu želju. Mi tu izložbu zovemo “naša prva samostalna”. Ne znamo još gdje ćemo je održati, u toku su neki pregovori i dogovori, ali su u pitanju Sarajevo i Stolac. Iako svaki od nas radi na svoj način, ipak je sve što radimo ista tradicija, prostor i vrijeme – kaže nam ovaj umjetnik.
Lani se obilježilo 20 godina, koliko je Jakirović proveo kao koordinator Skokova sa Starog mosta. Bila je to prilika da bude počašćen kao član žirija. Kako nam kaže, za Klub skakača u vodu “Mostari” uvijek je spreman raditi šta god treba.
– U Predsjedništvu sam kluba i, evo, ove godine ćemo imati Svjetsko prvenstvo u skokovima u vodu (“Red Bull Cliff Diving”, op. a.), kada će elitni svjetski skakači 15. avgusta izvesti skokove sa Starog mosta. To nam veoma mnogo znači i velika nam je čast, jer je među najatraktivnijim lokacijama svijeta za takvo nešto odabran i Stari most – naglašava Jakirović.
Mostarsko bezvlašće
Kao građanin Mostara, Jakirović se osvrnuo i na činjenicu da grad godinama funkcionira bez zakonodavne vlasti, jer su Mostarci posljednji put birali lokalnu vlast još 2008. godine.
– Mi ćemo brzo, čini se, ući u Ginisovu knjigu rekorda po tome koliko dugo nismo imali izbore. Ali, evo, grad, očito, može funkcionirati, ne treba nam niko. Sve se može. I, zato, šta tu pametno čovjek može reći? Ništa – zaključuje on.
M.Smajkić (Avaz)
Komentari