Galbraith u Haagu: Tuđman mi je stalno ponavljao – Bosna nije država
Zagreb je imao kontrolu nad HVO-om, Hrvatskom je kao i hrvatskim dijelom BiH vladala ista stranka, ekonomski je to bila ista država. SAD je zato smatrao da su vlasti u Hrvatskoj odgovorne za sve postupke Hrvata u BiH i prijetile sankcijama ako se ne propuste humanitarni konvoji, ne zatvore logori u Hercegovini i nastavi granatiranje istočnog Mostara. – Predsjednik Tuđman bio je de facto isto toliko predsjednik hrvatskog entiteta u BiH koliko i predsjednik Hrvatske, vrhovni zapovjednik HVO-a jednako kao i HV-a – ocijenio je Galbraith.
Prvi američki veleposlanik u Hrvatskoj rekao je da je još 24. lipnja 1993. prilikom predaje vjerodajnica predsjedniku Tuđmanu, s kojim se godinama sastajao i više puta dnevno, prenio stav SAD-a da se granice ne smiju mijenjati silom.
– Vrlo jasno sam mu prenio naš stav da podržavamo teritorijalni integritet Hrvatske u onoj mjeri u kojoj Hrvatska podržava teritorijalni integritet BiH. Ako Hrvatska bude podržavala integritet BiH, prenio sam da će SAD upotrijebiti svoj diplomatski i sve druge vrste utjecaja da se teritorij koji su držali Srbi ponovo integrira u Hrvatsku – istaknuo je Galbraith.
Rekao je da je Tuđmanu odmah dao do znanja da će morati birati između Hrvatske u granicama iz 1991., što uključuje otvoreni put u EU i NATO, ili borbe za ostvarenje Velike Hrvatske, bez izgleda na uspjeh. Većina u međunarodnoj zajednici bila je protiv promjene granica, rekao je Galbraith, no priznao je da je David Owen, supredsjedatelj mirovne konferencije za bivšu Jugoslaviju, razradio nekoliko planova koji su predviđali promjenu granica. – Ti planovi su nas stvarno dovodili u neugodnu situaciju – rekao je Galbraith. Tuđman je pak stalno pričao o promjeni granica i pokazivao razne karte po kojima bi dijelovi BiH, prije svega Hercegovina i Posavina, pripali Hrvatskoj, pa i kartu NDH. Ponavljao je da BiH nikad nije bila samostalna država, a muslimani su po njemu bili Hrvati koji su promijenili vjeru.
– Bio je potpuno uvjeren u povijesnu ispravnost svoga stava i mislio je da ćemo i mi, ako stalno bude ponavljao isto, prihvatiti istu logiku – prenio je Galbraith.
Tuđman je pritom odbijao razmjenu dijelova Hrvatske. – Rekao mi je da se protivi bilo kakvoj razmjeni teritorija, osim možda za jedan dio Vojvodine. Iz razloga koje ja nikad nisam shvatio, on je uvijek bio spreman da se odrekne Baranje, možda zato što to nije bio dio Banovine – ispričao je Galbraith. Za razliku od Miloševića, koji je stalno ponavljao da on nema ništa sa Srbima u BiH jer je to druga država, Tuđman i Šušak nikad nisu ulazili u tu igru i prihvaćali su svoju odgovornost za HVO i Hrvate u BiH. Galbraith to tumači time što su tada shvaćali SAD kao partnera. – Predsjednik Tuđman bio je osoba koju se najlakše moglo pročitati. Koliko god u nekom trenutku bilo dobro za Hrvatsku da prikrije što želi, on to nikad nije uspijevao. Često bi se događalo, pa i u posljednjem času pregovora kad bi dogovor već bio postignut, da iznese neku ideju za koju je znao da nema šanse da prođe. Radio je to u svakoj fazi pregovora, i nakon postizanja Washingtonskog sporazuma, i nakon Daytonskog – rekao je Galbraith koji svoje svjedočenje nastavlja sutra.
(Jutarnji list)
Banja Luka Hrvatskoj, Tuzla Srbiji
Tuđman je imao ideju o prebacivanju stanovništva, pokazivao je kartu koja je Bosnu i Hercegovinu dijelila napola, gdje bi Banja Luka pripala Hrvatskoj, a Tuzla Srbiji.
– Često bi kao dobro rješenje spominjao sporazum o preseljenju stanovništva između Grčke i Turske 1923., usprkos mojim primjedbama da to nije popravilo odnose tih država – sjetio se Galbraith. Odgovarajući na pitanja tužitelja, Galbraith je rekao da je u dva slučaja uočio “samočišćenje stanovništva”: kad je Milošević Srbe iz Hrvatske htio preseliti na Kosovo, i u slučaju Hrvata iz BiH. Hrvati su 1991. činili 17 posto stanovništva u BiH, a kad im je Hrvatska omogućila državljanstvo, mnogi su se preselili.
– I Šušak mi je često govorio da ih je u BiH možda 10 ili 12 posto. Zato je postojala ideja da se isele iz mjesta u srednjoj Bosni gdje su Bošnjaci bili većina i povećaju broj Hrvata u Hercegovini – rekao je Galbraith. Mate Boban mu je u srpnju 1993. rekao da bi se Hrvati trebali izvući iz Vareša, na područja s hrvatskom većinom, da tamo poprave broj Hrvata. Tri mjeseca kasnije Vareš je pao.
Granić protiv Tuđmana
Od onih koji su o BiH imali suprotno mišljenje od Tuđmana, vjerojatno je najutjecajniji bio Mate Granić. Galbraith ga je opisao kao “izuzetno finog” čovjeka koji se osobno jako anagažirao oko zatvaranja logora u Hercegovini. Često se sastajao s Mesićem i Manolićem koji su ga molili da upotrijebi svoj utjecaj na Tuđmana u zaustavljanju rata s Bošnjacima.
– Zaustavljanju hrvatsko-muslimanskog rata jako je pomogla činjenica što u hrvatskom narodu nije postojala velika podrška ideji Velike Hrvatske. Hrvati su imali velike simpatije prema Bošnjacima u istočnom Mostaru i Sarajevu – istaknuo je Galbraith i kao ilustraciju takvog raspoloženja prenio izjavu Dražena Budiše s jednog skupa HSLS-a da će, ako Tuđmanova vlast nastavi s istom politikom prema BiH, Hrvatska zaslužiti međunarodne sankcije.
Komentari