Kliker.info

Katolici su prošle nedjelje proslavili Uskrs, a pravoslavni vjernici će ove nedjelje proslaviti Vaskrs. Isus Krist je ponovo među nama, prenaglašeno eksploatisan u crkvenim molitvama i porukama, što je u suprotnosti sa mitom o njegovoj jednostavnosti i skromnosti, pa ispada da na svaki Uskrs, odnosno Vaskrs po prvi put otkrivamo njegov lik i njegovo učenje.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

To ne bi bilo dosadno kad bi u tim porukama bilo više sveljudske prisnosti u onome što se zove nada, a manje besmislene dogme o ničim dokazanom Isusovom uskrsnuću nakon što je umro raspet na križu, pa je onda ustao iz groba i zauvijek nestao. Nije čudno što je umjesto te bajke vjernicima neuporedivo bliža jedna istinita epizoda iz njegovog života – ona koja govori da se Isus oženio jednom siromašnom seoskom djevojkom, navodno prostitutkom, koju znamo pod imenom Marija Magdalena i koja mu je bila odana bez ostatka. Isus Nazarećanin je bio disident i manjinac, a sudbina manjinca nikada nije bila ugodna. Lažno optužen, osuđen je na smrt i, prema legendi, umro pateći u ime cijelog ljudskog roda, da bi se na kraju oteo smrti. Je li Isusovo žrtvovanje bilo besmisleno ili je, naprotiv, bilo veličanstveno, stvar je pogleda na njegovu sudbinu.

O Isusu su napisane mnoge knjige i bezbrojne teološke rasprave, stoljećima je bio inspiracija pjesnicima i slikarima. Ovako je o njemu pisao Miroslav Krleža, inače deklarisani ateista: “Isus je kao pojava astralni, zvjezdani ljiljan u mučionici velikog inkvizitora, i tako će on stajati pred nama i to će biti opomena.” Poznati njemački teolog Hans Küng drži da je povijesni Isus iz Nazareta jedinstven – kako onda, tako i danas. “Njega se ne može svrstati ni uz vladajuće ni uz revolucionare, ni uz one koji moraliziraju niti uz one koji šute u njegovoj zemlji. On se pokazuje provokativnim – ali i prema desno i prema lijevo. On nije svećenik, ali je po svoj prilici bliži Bogu nego svećenici. On nije politički ni socijalno revolucionaran, ali se pokazuje revolucionarnijim od revolucionara. On nije monah, ali je u odnosu prema svijetu slobodniji od asketa. On nije moralni kazuist, ali je moralniji od moralista”, kaže Küng.

Motiviran iskustvom u Srbiji, nedavno preminuli sociolog religije Mirko Đorđević znao je reći kako je najveći grijeh kad nacionalna i intelektualna elita odluče da lažu. “Isus ih je nazivao farisejima, koristeći onovremeni izraz za pripadnike sekte koji su jedno govorili, a drugo radili. U tom smislu Isus je naš suvremenik i u Uskrsu ne treba videti nikakvu priču, treba videti lik koji je stvarniji od stvarnog”, govorio je prof. Đorđević. Bio je dijete kad su njega i njegove vršnjake postrojavali da pjevaju “Petokraka sa pet roga, ja se borim protiv Boga, ne borim se protiv Hrista, on je bio komunista”. Ne zna se gdje je i kako nastala ta pjesmica, ali je poznato da su pojedini komunistički teoretičari tvrdili kako je ideja komunizma sažeta u Deset Božjih zapovjedi, te da je Isus bio prvi komunista u povijesti. U oktobru 1995. godine u argentinskom gradu Bariloche održan je peti samit šefova država i vlada 19 ibero-američkih zemalja (plus Španija i Portugalija). Svojevrsna zvijezda samita bio je kubanski lider Fidel Castro. Pitajući se pred novinarima “koliko će još godina biti Fidela Castra”, odgovorio je da to zna “samo Isus Krist”, kojem se on oduvijek divio zato što je “Krist bio prvi komunista. Dijelio je hljeb i ribu, a vodu pretvarao u vino”. Tako je prije dvadesetak godina govorio najpoznatiji živi komunista (89) i jedan od najvećih revolucionara u povijesti komunizma. Castra su odgojili jezuiti, a Staljin je pohađao sjemenište, ali im to nije smetalo da postanu komunistički diktatori.

Čovjek ipak mora u nešto vjerovati, ako ne u Boga ili u ljubav, onda makar u svoj prazan novčanik. Sa Castrom je slučaj nešto komplikovaniji. Naime, prije tri godine, uoči posjete pape Benedikta XVI Kubi, neki evropski listovi tvrdili su da se Castro vratio katoličkoj vjeri i da želi svoje grijehe ispovjediti Papi. Nakon što je služio misu pred polumilionskom masom na centralnom trgu u Havani, Papa se sastao s Castrom, razgovarali su cijeli sat, ali nije bilo nikakvih naznaka da je vođa kubanske revolucije tražio oprost za svoje “grijehe”. “Sveti oče, a šta vi zapravo radite?”, pitao je Castro visokog gosta, što je bila jedina indiskrecija koja je procurila nakon njihovog susreta. Kuba nikada nije zabranila vjeru, ali je protjerala svećenike i zatvorila vjerske škole kad je Fidel Castro došao na vlast 1959. godine. Iako vjera nije zabranjena, Crkva nema pristup državnom radiju ni televiziji, ne može da upravlja školama i nema dozvolu da gradi nove crkve. Komunističko “svojatanje” Isusa Krista, makar i u vidu anegdota, iritira Vatikan. Novi poglavar Rimokatoličke crkve, papa Franjo, govorio je o tome krajem juna prošle godine u intervjuu rimskom Il Messaggeru. Rekao je, između ostalog, da je siromaštvo u središtu Evanđelja i da se ne može razumjeti Evanđelje ako se ne shvati zbiljsko siromaštvo. “Evanđelje ne osuđuje bogate, ali osuđuje bogatstvo kada postaje idolom, bog novac”, nastavio je Papa.

Novinarka je potom provocirala Papu pozivajući se na pisanje The Economista, koji je tvrdio da Papa Franjo u svojim javnim istupima govori kao Lenjin. “Kažem samo da su nam komunisti oteli barjak. Barjak siromašnih je kršćanski. Komunisti vele da je sve to komunizam. Kako ne, dvadeset stoljeća su zakasnili za Isusom. Kada oni kažu da je sve to komunizam, moglo bi se reći njima: pa vi ste kršćani!”

Da je kojim slučajem naš savremenik, Isus bi u svoj lični karton, u rubrici zanimanje, mogao upisati: Spasitelj. A da li je bio prvi komunista, potpuno je nevažno. Bio je ono što je najteže biti – čovjek među ljudima. Taj Isus iz Nazareta!