Kliker.info

Najveća tragedija ove zemlje je da je Sarajevo jedini multietnički grad. Jedini. A znate li u kojim postotcima? Bošnjaka je 95,5 posto, a ostalo su ostali. To su egzaktni podaci, to se ne može poremetiti po bilo kojem osnovu. Takva situacije je u korist Srba u Banjaluci, a u Mostaru sve čine da takva situacija bude i oko Hrvata. I hoće državu! Kakvu državu? Koju jadnu državu? Nepismenih, neobrazovanih i primitivnih ljudi, svega što je gore do toga, upozorava u razgovoru za Vijesti.ba Josip Pejaković, bard sarajevskog glumišta i prvak sarajevskog Narodnog pozorišta.

Vijesti : U prijeratnoj kultnoj predstavi “Oj živote”, Vaš junak je nevin u zatvoru, a u njenom nastavku, pozorišnoj monodrami “Ućerivanje” mijenja ambijent. Pametan je u ludnici. 

Pejaković: Monodrama “Oj živote” bila je uspješna zbog sveobuhvatnog angažmana koji podrazumijeva pobune, štrajkove, masovno otpuštanje rudara što je bilo neprimjereno za to vrijeme. U Kaknju se to desilo 1967. godine i prilično se krilo od javnosti, no ja sam zahvaljujući jednom novinskom članku saznao sam o tom slučaju i tako je nastala monodrama “Oj živote”. Tada sam napravio sam “bajpas” prema tom glavnom povodu monodrame “Oj živote”, a to je rudar Sadik iz Kreke, a ovog bezimenog junaka, koji je na neki način moja podsavjest i savjest, gurnuo sam nevinog u zatvor. Tako je nastala monodrama “Oj živote”, iz priča, iskustava, prepričavanja… Ta monodrama je poprimila oblik jedne sumorne hronike vremena u zemlji u kojoj je sve bilo fantastično, uredno, nikakve stvari o kojima sam govorio se nisu mogle dešavati. Veliko je čudo zašto niko od vlasti nije odreagovao.

Na veliki pritisak mojih prijatelja, sinova i drugih da obnovim monodramu “Oj živote”, došao sam na ideju da počnem razmišljati šta se dogodilo sa tim junakom iz monodrame “Oj živote”, gdje je on danas, šta takav čovjek može raditi. On je pušten iz zatvora zato što je dokazano da je nevin. Odlučio da ispričam kratku priču krou “Oj živote” i da što prije dođem do kraja kada on zahtijeva od upravnika da ga ne tjera iz zatvora, jer zapravo nema kud. Upravnik ga i dalje tjera, jer ne želi da ga nevinog drži u zatvoru. Tu dolazi do incidenta, gdje on nasrne na upravnika, skoro ga zadavi, a rezultat njegove ispoljene agresivnosti završava time što mu obuku luidačku košulju, stave lisice i u kombiju ga iz Foče prebace u ludnicu na Sokocu. To je normalna priča za delikt koji je počinio. Neko vrijeme on biva na posmatranju, a onda ga stave u identičnu sobu kao u zatvoru, samo što su ovdje likovi ludaci, a ne kriminalci. On ponovo razmišlja o svojoj sudbini koja ga je nevinog dovela u zatvor, a sada dolazi u ludnicu gdje je pametan.

Vijesti : Šta nam poručuje promjena ambijenta?

Pejaković: To je direktna asocijacija na stanje u kojem se nalazi cijela zemlja. Dejton nam je svima natukao ludačku košulju, govoreći da je to za naše dobro. Stalna priča je da će nam iduće godine biti gore, ali za naše dobro.

Vijesti : Kazali ste da u ludnici glava mora biti prazna.

Pejaković: Sve vrijeme govorim da je praznoglavost danas privilegija svih ljudi u BiH i da je to uslov uspješnosti. Ako čovjek ima išta u glavi, on nije nizakakav posao. On mora biti potpuno oslobođen bilo kakvih iluzija, pripadnosti, sposobnosti, kvalifikacije… Kako objasniti činjenicu da su, recimo, u Kladnju 90 posto intelektualaca diplomirani pravnici i to negdje u Kalesiji, Vitezu, Travniku i da ne nabrajam dalje univerzitete koji su nikli kao gljive poslije kiše. Tu se završava sve. U dobrom vicu na pitanje “Koliko ti je još ostalo do diplomskog”, on odgovara “Još dvije rate”. Takvi ljudi ne bi to mogli uraditi da nisu bili prazne glave.

Klasični univerziteti su takođe dovedeni u pitanje, ljudi kvalifikovani i kompetentni za obučavanje novih naraštaja i stvaranje intelektualne elite su obespravljeni u odnosu na ove koji idu samo za novcem, predaju na više univerziteta, a studenti ih nikako ne viđaju, čak i onda kada je to obavezno, kada treba da daju potpise, to rade asistenti… Stvara se kritična masa nesposobnjakovića u svakom pogledu, pa nije ni čudo što je predloženi ministar kulture na federalnom nivou socijalni radnik. Oni nas u kulturi ne posmatraju drugačije nego socijalnim slučajevima i zato su nam instalirali ministra koji nikada nije bio u pozorištu, niti je imao ikakav doticaj sa pozorištem, galerijom… Dakle, kada te stranka postavi, ti možeš sve, apsolutno sve.

Vijesti: Podobnost iznad stručnosti i kompetentnosti?

Pejaković: BiH, o kojoj oni govore sve vrijeme , je od Vječne vatre do Predsjedništva. Ostalo sve je jad i bijeda.

Vijesti : Šta rade oni koji nisu, kako ste kazali, od Vječne vatre do Predsjedništva?

Pejaković: Izbori su za četiri godine i morate biti svjesni da za to vrijeme BiH može biti barem do Marijin Dvora. Malo po malo. Taj užas i horor koji vlada, da ne nabrajam u kojim gradovima, a bio sam u čitavoj BiH, to je jad i bijeda. Tu ništa nema što miriše na državu, a kamoli nekakva država. Logika nacionalne ili partijske većine vodi nas tome da nema šanse da Bošnjaci, Hrvati i Srbi mogu živjeti zajedno. Politika pobjednika je “Naš je, pa makar bio i od govana”.

Vijesti: U sistemu gdje je nacionalno iznad ljudskog, jesu li moguće promjene? Ili je na ljudskim odnosima učinjen najveći genocid na ovim prostorima, kako ste to jednom prilikom kazali?

Pejaković: Ne može doći do promjene, jer su mladi gori od ovih stariji. Ne treba dalje da komentiram zašto je to tako. Ne zaboravite da je onu Jugoslaviju pravio Josip Broz Tito sa 54 godine i 90 posto njegovih generala koji su bili između 20 i 25, 30 godina. O čemu mi danas govorimo? O tri vojske? Za šta su se borile? Ljudi su danas potpuno nesposobni za život, to su ljudi koji su, kao, branili nešto. Šta ste branili? Uništili čitavu zemlju i sad za to dobijaju pare.

Vijesti : Gospodine Pejakoviću, ima li danas BiH? 

Pejaković: Apsolutno nema. Smješne su mi prepiske i odnosi prema Miloradu Dodiku, koji je apsolutno u pravu. U ovoj zemlji se više ništa ne možete dogovoriti. Ništa. Najveća tragedija ove zemlje je da je Sarajevo jedini multietnički grad. Jedini. A znate li u kojim postotcima? Bošnjaka je 95,5 posto, a ostalo su ostali. To su egzaktni podaci, to se ne može poremetiti po bilo kojem osnovu. Takva situacije je u korist Srba u Banjaluci, a u Mostaru sve čine da takva situacija bude i oko Hrvata. I hoće državu! Kakvu državu? Koju jadnu državu? Nepismenih, neobrazovanih i primitivnih ljudi, svega što je gore do toga. Katastrofa katastrofe.

Nevena Šarenac (Vijesti)