Kliker.info

Koliko će još trajati priča o grčkom čudu? Prema nekim procjenama, neće još dugo, jer je Aleksis Cipras udario ne samo na Evropsku uniju već i na globalno carstvo neoliberalizma. A to je neravnopravna borba, u kojoj David, nasuprot legendi, nema nikakvih izgleda u okršaju sa Golijatom.

Piše : Gojko Berić (oslobođenje)

Međutim, upravo je to ono što ovoj priči može produžiti život na neodređeni rok. Uostalom, svjetski mediji nimalo ne posustaju u njenom eksploatisanju, jer je Grčka, nakon Ukrajine, trenutno najvažnija evropska tema. Novi grčki premijer, lider pobjedničke Sirize, radikalne ljevičarske stranke, postavio je sebi zadatak da ukine oštre mjere štednje u zemlji, zaustavi privatizaciju i s Bruxellesom dogovori otpis i reprogramiranje dugova, što je, sve zajedno, trn u peti Evropske unije. Ona želi da stvari idu po dogovorenim pravilima, koja važe za sve. Nije tajna da Aleksis Cipras i u Bruxellesu i u Berlinu već sada važi za “opasnog čovjeka”, dok je grčki premijer uvjeren da će, spašavajući Grčku od propasti, spasiti i Evropu od sličnog ishoda.

Siriza je na izborima krajem januara dobila više od 2,2 miliona glasova. Nije u tome bila presudna ljevičarska ideologija, koliko raspoloženje miliona siromašnih Grka – ljudi bez posla, najamnih radnika, omladine, dućandžija i sitnih zanatlija. Cipras je u svom pobjedničkom govoru objavio mjere koje će njegova vlada preduzeti “za spas grčkog naroda od siromaštva i depresije”. Pored ostalog, predložio je besplatne zdravstvene usluge za nezaposlene i beskućnike, uveo jednake plate za muškarce i za žene, podigao minimalnu mjesečnu zaradu na najmanje 750 eura, obećao uvođenje besplatne struje i hrane za 300 hiljada najsiromašnijih, naložio besplatan doručak i ručak djeci u školama, podnio zahtjev za dodatno oporezivanje bogataša, zatražio oštre zatvorske kazne za prevarantsko prikazivanje kapitala, prepolovio Vladu, založio se za davanje državnih, bankarskih i crkvenih zgrada na korištenje beskućnicima… Takoreći, revolucija bez ispaljenog metka!

Četrdesetogodišnji premijer, u mladosti aktivan član Društva mladih komunista,  probudio je u Grcima ponos i nadu. Prema najnovijim anketama, Cipras ima podršku čak 80 posto Grka. Zajedno sa svojim ministrom finansija Janisom Varufakisom postao je zvijezda muzičkih hitova. Cipras je za najveći dio nacije idol, dok je Varufakis, prepoznatljiv po ekstravagantnom oblačenju i vožnji na motoru “Jamaha”, nazvan “ekonomskim carem”. Kontroverzni slovenački filozof Slavoj Žižek, koji je u svom verbalnom egzibicionizmu stigao dotle da sebe naziva “ludakom”, bezrezervno je stao na stranu Sirize i Aleksisa Ciprasa. U maju 2013. godine Žižek i Cipras, kojima  je društvo pravio tadašnji predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, vodili su zanimljivu debatu u okviru Subversive Festivala u Zagrebu. Žižek je tokom debate rekao: “U mojoj viziji demokratske budućnosti svi oni koji ne podržavaju Sirizu dobili bi jednosmjernu kartu u prvoj klasi voza za Gulag”. Dvadeset mjeseci kasnije, nakon spektakularne pobjede Sirize, Žižek je izjavio: “Oni  su odagnali strah ljevice od preuzimanja vlasti; oni imaju hrabrosti da počiste nered koji su stvorili drugi. Srce naroda Evrope kuca u Grčkoj. Samo nove hereze, kao što je ova koju predstavlja Siriza, mogu sačuvati ono što svijet podrazumijeva pod Evropom, tj. demokratiju, vjeru u narod, jednakost i tolerantnost”.

Ciprasov program socijalnih mjera je, bez sumnje, pravi opijum ne samo za milione osiromašenih i obespravljenih Grka već i za one u Španiji, Portugalu, Italiji… Ali, medalja ima i drugu stranu. Masi nije teško izaći na ulicu i uzvikivati: “Ne želimo vratiti dugove”, teško je objasniti kako je to moguće. Pitanje je vremena, možda i dana, kada će najveći zajmodavci među evropskim bankarima izgubiti živce i uputiti Grcima zajedničku poruku: “Potomci Sokrata, vratite nam pare koje smo vam pozajmili!” Atina je 2010. godine morala da zatraži pomoć od Evropske unije kako bi spriječila nacionalni bankrot. Njemačka je od tada Grčkoj pozajmila oko 65 milijardi eura, Francuska 30 milijardi, a Španija 26. Danas je novac svakome potreban. Primjera radi, kredit koji Grčka duguje Španiji ravan je iznosu koji Madrid godišnje potroši na socijalna davanja za nezaposlene. Nijemci već odavno bjesne zbog bacanja para u “grčko bure bez dna”. Grčki eksperti potražili su spas u svojevrsnoj finansijskoj akrobatici, otkrivši sa zakašnjenjem od čitavih 70 godina da Njemačka treba da isplati Grčkoj 162 milijarde eura na ime reparacije iz Drugog svjetskog rata, pa su predložili Berlinu da se spor riješi “prebijanjem međusobnih dugova”, ali Angela Merkel ne želi za to ni da čuje. Kancelarka još uspijeva da sačuva pokeraški izraz svog lica, ali će možda već danas morati da otvori svoje karte. Njena i Ciprasova Evropa nisu isto, a da li jedna drugu u potpunosti isključuju, pokazaće vrijeme.

Novinski izvještači iz evropskih centara javljaju da hiljade ljudi na mitinzima podrške Grčkoj nose parole: “Svi smo mi Grci!” Ne bi se međutim reklo da se bogatoj neoliberalnoj buržoaziji zbog toga tresu gaće. Pogotovo ako se ima u vidu da preostali marksisti i drugi “sindikalni članovi” bezidejne ljevice ne vide u Sirizi i Ciprasu nikakvog novog “lijevog bauka” koji se širi Evropom, kakav je prije sto godina bio bauk komunizma. Što se pak tiče ovih naših prostora, ljevica je na njima izumrla zajedno sa kratkotrajnim zanosom pripitomljenih i razočaranih šezdesetosmaša. Ovog sedmog februara, na godišnjicu socijalne pobune u bh. gradovima, pred zgradom Predsjedništva BiH okupilo se jedva dvjesta građana. Televizija je snimila jednog penzionera, koji je rekao: “Treba da dođe onaj Cipras pa da proda sva ova vozila i zaposli jedno sto radnika”. To je u Sarajevu bio sav odjek Ciprasove “revolucije” bez ispaljenog metka.